Osnovna škola Petra Zrinskog, jedna od zagrebačkih škola koja je najgore stradala u potresu, u ponedjeljak je počela s radom. Pogledom na pročelje zgrade u oči odmah upadaju natpisi "dječaci" i "djevojčice" iznad odvojenih ulaznih vrata, koji su tamo vraćeni nakon nedavne obnove, u kojoj je vraćen originalni izgled zgrade iz 1890. godine.
- Naravno da i djevojčice i dječaci smiju ulaziti na koja god vrata odaberu, uglavnom se koriste kao ulazna i izlazna vrata. Natpisi se tu nalaze zbog povijesti škole i njene vanjštine, ne predstavljaju nikakav oblik diskriminacije. Osim njih na pročelje je vraćen i natpis "Gradska pučka škola", rekla je ravnateljica škole Mirjana Jermol.
Dodala je da nemaju problema niti s djecom niti s roditeljima, kao i da se nitko nije požalio na obnovljene natpise. Također, ne strahuje da će se susresti s negativnim komentarima koji bi upućivali na isticanje nejednakosti jer je svrha natpisa- samo kozmetička. Međutim društvenim mrežama rasprava je već počela.
Na stranicama škole pronašli smo točno podrijetlo i povijesno objašnjenje ovih ukrasa iznad ulaznih vrata odgojno-obrazovne ustanove. Naime, školska zgrada u Krajiškoj ulici sagrađena je prije 133 godine u vrijeme gradonačelnika Milana Amruša, a zid je dijelio sjeverno krilo namijenjeno dječacima i južno krilo u kojem su nastavu pohađale djevojčice zbog čega je škola od početka imala dvoja vrata.
Početkom Prvog svjetskog rata škola je pretvorena u vojarnu, a po završetku rata u nju su se vratila 394 dječaka. Djevojčice se vraćaju tri godine kasnije, 1921. godine, kad je vojska u potpunosti iselila iz prostorija škole. Već 1922. nadograđen je i drugi kat škole čim je započela redovita obuka djevojačke i dječačke škole u Krajiškoj, a 18 godina kasnije dolazi do njihovog spajanja u Državnu mješovitu školu.
Potres koji je Zagreb pogodio u ožujku 2020. godine, školi je nanio veliku štetu. Nekoliko dana nakon potresa, napravljene su procjene štete i odlučeno je da škola ide u cjelovitu obnovu koja je bila otežana zbog toga što se radi o zaštićenom kulturnom dobru. Dio škole bilo je potrebno rušiti i ponovno graditi iz temelja zbog čega je cijena obnove iznosila više od 100 milijuna kuna. Gotovo tri godine kasnije, škola je obnovljena i modernizirana, a učenici i učenice vratili su se u školske klupe.