Prije pet godina, Mirela je upisala socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i preselila se u Zagreb. Odmah po dolasku, susrela se s problemom da u menzi nema adekvatne prehrane za njenu bolest. S obzirom na to da ima celijakiju, pokrenula je Facebook grupu ‘Studenti s posebnim prehrambenim potrebama‘ i započela borbu sa Studentskim centrom kako bi se u menzu uvela bezglutenska prehrana. Pet godina kasnije, Mirela i dalje ne jede u menzi.
- Na prvoj godini faksa naivno sam odlazila u menzu jer sam mislila da mi govore ispravne informacije o tome da neka hrana sadrži ili ne sadrži gluten. Nakon nekog vremena shvatila sam da u menzi nisu dovoljno educirani i da mi daju pogrešne informacije, rekla je Mirela.
Objasnila je da je za celijakiju jedini lijek zdravstveno inducirana dijeta, što je u njenom slučaju striktna bezglutenska prehrana. Nakon odlaska na fakultet na kojem je provodila gotovo cijeli dan, dočekalo bi je kuhanje i priprema hrane koja joj neće narušiti zdravlje.
- Ne jedem u menzi jer nemam što jesti. Na iksici imam novac koji ne koristim, a financijski troškovi su ogromni jer je bezglutenska prehrana znatno skuplja od glutenske, požalila se Mirela. Cijela situacija potakla ju je da napravi Facebook grupu za studente s posebnim prehrambenim potrebama koje uključuju bezglutensku prehranu, prehranu bez laktoze ili određene alergije na neke od namirnica.
Prvi korak koji je napravila je kontaktiranje Studentskog centra s kojim je zatim krenula u pregovore. Smatra da je taj potez bio koristan i da su postali svjesni problema, iako nije došlo do konkretnih promjena u menzama. Prije četiri godine bila je na razgovoru u SC-u što je rezultiralo postavljanjem obavijesti po restoranima, a nakon toga se posvetila savjetovanju drugih studenata s istim problemom.
- Postavljene su obavijesti po studentskim restoranima da se studenti s celijakijom i intolerancijom na gluten jave upravi restorana za pomoć u odabiru jela. U Studentskom domu Stjepan Radić održavali su se Studentski zdravi dani na kojem smo imali svoj dio s bezglutenskom hranom. Dijelili smo brošure s jelovnicima i informacijama o tome gdje se u Zagrebu može kupiti bezglutenska hrana, kaže Mirela.
Celijakičaru Jakovu najveći problem predstavljalo je to što nije mogao s kolegama s faksa odlaziti na ručak ili večeru u menzu, već si je jelo sam pripremao u maloj kuhinji studentskog doma. Smatra da bi trebala postojati hrana bez glutena u ponudi, ako već postoji i hrana za vegetarijance, koji su odabrali da neku namirnicu neće jesti, iako im zdravlje to ne nalaže.
- Pokušao sam više puta otići s društvom u menzu i vratio bih se u sobu gladan. Imam osjećaj da je u menzi 90 posto hrane panirano u krušnim mrvicama, koje ne smijem jesti. Jedino bih voće i poneko povrće mogao konzumirati, ali ne mogu živjeti na tome. Ako bih došao sat vremena ili manje prije zatvaranja, nisam imao apsolutno nikakav izbor, rekao je Jakov.
2019. godine u cijelu se priču uključila i Udruga Celivita. U suradnji s SC-om održana je tribina na kojoj su bili različiti liječnici i nutricionisti koji su ukazali na opasnosti za oboljele i ponudili najmanje invazivne metode kojima bi se kvaliteta života studenata celijakičara podigla na višu razinu. Mirela je u međuvremenu gotovo završila fakultet, a konkretnih promjena u menzinim jelovnicima još uvijek nema.
Studenti imaju tri razine prava subvencije, ona najniža iznosi 32,20 kuna dnevno, a najviša 80,50 kuna, prema internetskoj stranici Srce. Ako se student hrani svih sedam dana u tjednu u menzi u razdoblju od devet mjeseci, govorimo o minimalnom iznosu subvencije od oko 8500 kuna, odnosno maksimalnom iznosu koji je viši od 21.735 kuna po studentu. Celijakičarima, koji u menzi ne mogu konzumirati niti jednu namirnicu, taj iznos ostaje neiskorišten.
Prema zadnjoj anketi koji je napravila Udruga Celivita, u Zagrebu studira 329 studenata s potrebom za bezglutenskom prehranom. Ako uzmemo u obzir da je studenti najčešće studiraju pet godina, dolazimo do minimalnog iznosa od gotovo 14 milijuna po generaciji, odnosno maksimalnog koji iznosi više od 35,5 milijuna kuna.
Udruga Celivita provela je anketu pod imenom “SC Hrvatska-prehrana bez glutena” u razdoblju od 6.4. do 28.4. ove godine na području cijele Hrvatske. Anketu je ispunio 759 ispitanika od kojih 558 ima potrebu za bezglutenskom prehranom. Vjerojatno se radi o puno većem broju slučajeva jer na područjima nekih studentskih centara nisu imali niti jedan zabilježeni odgovor.
- Među ispitanicima koji imaju potrebu za bezglutenskom prehranom su 46 studenata alergičnih na gluten, 185 studenata s celijakijom i 327 studenata s intolerancijom na gluten. Posljednja kategorija može uključivati studente koji imaju nedijagnosticiranu celijakiju te studente koji boluju od bolesti štitne žlijezde kod kojih bezglutenska prehrana može djelovati povoljno, napisali su iz Celivite.
Razgovarali smo s Idom Čarnohorski, potpredsjednicom Udruge Celivita, koja nam je otkrila da se udruga u cijeli proces uključila kako bi pokušala napraviti preduvjete za nabavljanje bezglutenske hrane koja mora biti certificirana kao takva.
- To je ipak specijalizirana hrana koja mora biti certificirana, najčešće sa znakom prekriženog klasa ili natpisom bez glutena. Da bi se bezglutenske sirovine nabavile, Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na pokriće troškova prehrane studenata mora biti prilagođen. Po mojim saznanjima, pravilnik nije dovršen i ne znam kada bi trebala krenuti njegova primjena, rekla je Ida.
Udruga Celivita sudjelovala je u dopuni dijela jelovnika za studente s celijakijom i uvrštavanja hrane bez glutena u ponudu subvencioniranih obroka pripremljenih u studentskim restoranima. Na promjeni Pravilnika, osim njih, rade i Ministarstvo, Zajednica studentskih centara i studentski zbor.
Dodaje da se već sad može pripremati hrana bez glutena uz manje preinake korištenjem postojećih namirnica. Tri su ključne stvari na koje treba obratiti pozornost: edukacija djelatnika, prilagodba u kuhinji i dobra organizacija. Kaže da su profesionalne kuhinje sjajan preduvjet za pripremu hrane bez glutena.
- Nema jedinstvenog recepta za kuhinju bez glutena. Iz Celivite smo ponudili naše vrijeme i kompetencije, bili smo voljni educirati djelatnike da prepoznaju rizike kod pripreme bezglutenske hrane. Riba s krumpirom je samo po sebi bezglutensko jelo, a ako se pripazi da ne dođe do križne kontaminacije glutenom za vrijeme pripreme, taj obrok je siguran i za osobe s celijakijom, objasnila je Ida.
Bilo bi dovoljno da se prije početka kuhanja, dok je kuhinja još čista i nekontaminirana tragovima glutena, pripreme namirnice koje mogu biti i prirodno bez glutena. Ida smatra da je glavni problem ljudski faktor koji koči daljnji napredak.
- Mislim da je njima svima to gnjavaža i da zbog toga nema pomaka. Već sad se može nešto napraviti, a ne radi se čisto zbog nezainteresiranosti pojedinaca koji vode studentski centar. Jedno vrijeme imali smo interes gospodina Bošnjaka iz SC-a i onda se taj interes totalno srozao, govori Ida.
S ravnateljem Studentskog centra u Zagrebu, Mirkom Bošnjakom, bila je na sastanku zajedno s osobama koje su u Klaićevoj bolnici napravile izmjene jelovnika, a cilj im je bio pomoći studentima celijakičarima.
- Svi djelatnici menza voljni su naučiti i promijeniti ono što je u njihovoj moći, ali ne može se bez potpore onih s vrha, zagrebački Studentski centar ponaša se kao da to nije njegov problem. Istina je da ima nekoliko spornih faktora kao što su koliko će se obroka dnevno pripremati na taj način i hoće li ta hrana biti isključivo za celijakičare, kaže Ida.
U Hrvatskoj celijakičari imaju pravo na brašno na recept kojim mjesečno ostvaruju pravo na deset kilograma brašna, jer se brašno smatra osnovnom namirnicom u prehrani oboljelih. U svakoj zemlji ta su prava drugačije regulirana, pa u nekim dobivaju vaučere koje mogu potrošiti na prehranu kako god oni žele. To bi isto studentima moglo olakšati financijski teret s kojim se susreću zbog svoje bolesti koju nisu mogli birati.
- Studenti su očajni i izloženi velikim rizicima kao i kršenju dijete, neposredno im onemogućujemo da budu zdravi i ravnopravni članovi društva. Svi bi trebali imati jednaka prava, pogotovo kad se radi o prehrani. Ovdje se radi o diskriminaciji bolesnih, uz dodatne psihosocijalne i zdravstvene razloge koje ne treba dodatno ni isticati, zaključuje Ida koja je očajna što i dalje ne znaju niti okviran datum kad će bezglutenska hrana biti dostupna u menzi.
Upit o aktualnom problemu, uputili smo zagrebačkom SC-u čiji odgovor prenosimo:
- Celijakija je nažalost sve češća realnost kod mladih ljudi koji se i nama obraćaju za pomoć u pripremi bezglutenskih obroka. Izbjegavanje glutena je gotovo nemoguće kod pripreme velike količine hrane u uvjetima kakve imamo mi u našim kuhinjama. Dovoljno je da se u istoj kuhinji u odvojenim posudama priprema tzv. obična i bezglutenska prehrana pa da nenamjerno dođe do kontaminacije koja oboljelom može stvoriti ozbiljnu alergijsku reakciju, napisali su.
Nadalje objašnjavaju da nemaju ovlasti bez Ministarstva uvoditi nove (jako skupe) namirnice i gotove posebno zapakirane bezglutenske obroke kojima bi takvoj kategoriji studenata omogućili kvalitetan i siguran obrok.
- U tom smjeru smo pokrenuli inicijativu stvaranja baze podataka studenata s ograničenjima u prehrani kako bi dobili stvarnu brojku potrebe za eventualnim otvaranjem posebnog restorana gdje bi u kontroliranim uvjetima pripreme obroka jedino mogli garantirati sigurnost vrlo osjetljivoj populaciji kojoj i najmanja kontaminacija (20 mikrograma) glutena u zraku može stvoriti ozbiljne zdravstvene probleme, objasnili su iz SC-a.
Dodaju da su održali predavanja eminentnih stručnjaka u toj domeni (liječnika, profesora dijetetike i predstavnika udruga koje se bave tom problematikom) u cilju edukacije osoblja kako bi izbjegli neugodne situacije, te da će se kao pružatelji usluge truditi pripremiti zdrav i kvalitetan obrok.