- Jako malo pješaka prolazi ovdje, prvo je što nam, čim nas vidi, govori Karlo iz Prometne jedinice mladeži, a čije radno mjesto je Stara Vlaška, odnosno nova pješačka zona koja je otvorena prije točno 48 dana.
I mi smo se u njoj pojavili s istim ciljem: da vidimo ima li pješaka, je li zaživjela, što su problemi, a što je dobro. Malo toga, čini se, barem ako je suditi po izjavama ljudi koji tamo svaki dan rade ili prolaze.
- Podsvjesno nemamo dojam da je ovo ikakva pješačka zona zato što je nogostup ostao kakav je, povišen od kolnika, tako da ljudi i dalje koriste samo nogostup, kaže Karlo koji razlog što ljudi i dalje hodaju po nogostupu pokušava pronaći i u tome što zgrade na tom dijelu pružaju hlad i zaštitu od vrućine.
Proveli smo dan u Staroj Vlaškoj i sami se uvjerili u sve što su nam sugovornici istaknuli kao probleme. Nekoliko metara od pješačkog prijelaza upravo se dogodila manja prometna nezgoda, s neznatnim oštećenjima vozila.
Karlo nam objašnjava kako to nije rijetka pojava, i za to krivi novu regulaciju prometa.
- Novi pješački prijelaz je znatno veći od propisane minimalne duljine što bitno usporava promet. Nije uklonjena stara stop linija južnije niz Palmotićevu, već je samo dodana nova. I tko god pokuša prijeći na mjestu gdje se prije nalazio pješački, automobili će ga propustiti. Na žalost to samo doprinosi zbunjenosti vozača i rezultira da će se u vršnim popodnevnim satima tu stvoriti zagušenje prometa, pojašnjava Karlo.
Tijekom našeg razgovora na novom pješačkom prijelazu zaustavlja se automobil "pod sva četiri".
Karlo prilazi vozilu, razgovara s vozačem koji ubrzo nekome kroz spušten prozor predaje papire, potom se uključuje u promet i nestaje u gužvi Palmotićeve.
– To je ovdje svakodnevna pojava. Lokali koji ovdje posluju trebaju dostavu no nikome nije osigurana dozvola za neometan prolaz, niti su postavljeni, primjerice, stupići koje će oni sami podići odnosno spustiti daljinskim upravljačem. Zato smo mi tu, no ne možemo trčati stalno s jedne na drugu stranu, pomicati i vraćati ove naše prepreke. Tu ima i nekoliko zgrada u kojima ljudi stanuju, kao i jedan hostel u koji dolaze stranci kojima je obećan njihov parking, ali moraju proći kroz ovu pješačku zonu. Tako da svatko tko dođe nema razumijevanja da je ovo pješačka zona, sam će pomaknuti našu prepreku, proći unutra, koju ćemo mi potom vratiti, naravno uz upozorenje vozaču da ne bi to smio raditi. Nemamo puno utjecaja jer ti ljudi stvarno imaju pravo na parkiranje ili su dostavljači. Nemamo ovlasti niti svađati se s njima niti ih kazniti, ali možemo dati savjet i ukazati gdje mogu parkirati na ostalim lokacijama ako stvarno ne moraju biti ovdje.
Po njemu je prvo trebalo napraviti prometni elaborat kako bi se utvrdila analiza sigurnosti, analiza pješačkih tokova, analiza prometnih tokova i parkirališnih mjesta da bi se dobila konkretna slika o tome što ćemo napraviti dalje.
- Na žalost ništa od toga nije napravljeno, nego je malo na silu poguran ovaj projekt kako bi se pokazalo da se nešto radi. To je rezultiralo time da niti su ljudi zadovoljni, posebno ne ovi koji tu stanuju, niti se koristi kao što je to namijenjeno za pješake, detaljno nam obrazlaže Karlo, inače i student Fakulteta prometnih znanosti.
Na drugačiju vrstu problema ukazao nam je Siniša, jedan od vlasnika lokala u Staroj Vlaškoj.
- Uvođenje pješačke zone negativno utječe na moj posao. Po mom požarnom elaboratu tamo gdje je bio smješten put za vatrogasna vozila sada je betonska tegla od tri tone. I kaj sad? Novce koje sam dao za elaborat bacio sam u smeće, znači nisam ga ni trebao raditi, žustro objašnjava.
Dozvolu za terasu je podnio u listopadu prošle godine, a stigla mu je prije koji tjedan. U gradu nešto ne funkcionira, pojašnjava.
- Ništa od ovoga nije konkretno. Zatvorila se nekakva ulica, stavile su se nekakve "betonske kopanje", i to je sad kao pješačka zona. Mislim, sad se tek navodno ide u natječaj za idejno rješenje. Dok gradiš kuću prvo moraš imati projekte, Grad ti nameće da moraš imati lokacijsku dozvolu, građevinsku dozvolu, prvo ide idejno rješenje i tako dalje, a sad isti taj G radi ovo, nezadovoljno uspoređuje.
- Ljudi su zadnjih 50 godina ovuda prolazili automobilima, parkirali, stajali, i jedan dan je samo stigao rez. Cijeli sjever i istok grada vrtio se oko Langovog trga, Stare Vlaške i vraćao se nazad. Ja sam imao puno mušterija koje su znale naručiti telefonom i doći ovdje pokupiti hranu, a to je sada neizvediva misija. Nekad su mi mušterije bili i pješaci i automobili, ne krije svoje nezadovoljstvo Siniša.
Kaže kako je sada protok ljudi slabiji.
- Vlaška je bila obrtnička ulica. To je sada zamrlo i sada ulica izgleda kao primjerice u Bjelovaru a ne u Zagrebu. Nekoć je tu Štef čekao ženu kad je ona obavljala nešto, došao je kod mene, nešto pojeo, popio, uzeo za doma. I tada se vrtjela lova. Ovo je sad mrtvo. Možda će zaživjeti za dvije ili tri godine. Ali, halo?
Tamara koja radi u jednom od kafića Stare Vlaške ipak ima nešto pozitivniji stav o novoj regulaciji.
- U početku su svi bili po strani jer su još uvijek gledali dolaze li automobili na njih, ali sad se već slobodnije kreću i biciklima i pješice, shvatili su da su pješačkoj zoni, govori kroz smijeh konobarica Tamara.
- Dogodi se da još prolaze autima, puno više u kasnijim satima kad više nema redara tu. Dva, tri auta sigurno dnevno prođu još uvijek, dodaje kako su prepreke pomaknute većinu vremena te da ne zna gdje su redari u popodnevnim satima.
- Ujutro reguliraju cijelo vrijeme, puštaju ove koji imaju dozvolu, dobri su, samo ne znam gdje su navečer.
Novu gradsku pješačku zonu krase velike betonske tegle. Dok ih je Siniša opisao kao betonske kopanje koje mu stvaraju problem u poslovanju, Tamara je pohvalila zaposlenike Zrinjevca.
– Dolaze svako malo s kamionima i sve zalijevaju, tako da može to još uvijek rasti, dodaje uz veliki osmijeh.
Karlo, s početka naše priče, tvrdi kako zalijevaju drveće i biljke redovito svako jutro, prilikom čega ih on ili kolega propuste kroz prepreke.
– No one očito unutra nemaju nikakvu podlogu da zadrže tu vodu pa se ona slijeva niz ulicu. Ostanu ružni tragovi nakon nekog vremena, a onda opet mora doći druga služba koja će očistiti te tragove kako bi ipak ovo ostalo lijepo i čisto, zaključuje.
Većina prolaznika koje smo susreli hodala je po jednom od nogostupa ulice. Podjednako pješaka koje smo zatekli ne znaju da je ovaj dio Stare Vlaške sada pješačka zona, dok ostali koji znaju podijeljenog su mišljenja sviđa li im se ili ne. Jedan nam je prolaznik rekao da hoda po nogostupu iz navike te da se ne zadržava u pješačkoj zoni.
No, razgovarali smo i s turistima iz Hrvatske koji su začuđeno primili informaciju kako se ovdje smiju zadržavati. Sjeli su na betonsku klupu kako bi se fotografirali za uspomenu i produžili svojim putem.