Zbog nesnosnog smrada mokraće i izmeta zatvaraju prozore, pri izlasku iz zgrade preskaču svježu bljuvotinu i narkomanske igle, noću slušaju tučnjave, a jutrima ih budi dernjava beskućnika. Ovo nije scena iz nekog američkog geta, već svakodnevica stanara Ilice 29 koji strahuju za svoju djecu pri svakom izlasku iz doma.
U redakciju nam je poslan dokument koji sadrži više od 50 situacija koje su stanari, ne znajući više što napraviti, počeli bilježiti.
Na istoj adresi, svega pet minuta hoda od Trga bana Josipa Jelačića, početkom veljače otvoreno je privremeno prenoćište za beskućnike. Jedan od stanara rekao nam je kako mu je život preko noći postao pakao kad su bez ikakve najave u dvorište počeli ulaziti sumnjivi ljudi.
Ranije smo pisali o zahtjevu koji su stanari podnijeli za zatvaranjem prenoćišta zbog vandalizma, fizičkih obračuna i cjelodnevne buke, o brojnim situacijama u kojima su pozivali policiju i slali prijave zbog uriniranja, oštećivanja imovine i dilanja droge. Iz policije im je rečeno da ih kontaktiraju svaki put kad uoče nešto protuzakonito kako bi napravili zapisnik i tu sve staje.
Beskućnici prenoćište moraju napustiti do 7 sati, izlaziti kreću već oko 6 sati i to je otprilike vrijeme kad se bude i stanari, ne zato što žele već zato što ne mogu spavati od buke.
- Jučer u 6.55 sam čuo kako se deru "Idemo pit!". Sve redom su to mladi ljudi, neki i u markiranoj odjeći s pivom u jednoj ruci i mobitelom u drugoj, rekao je stanar.
Dodaje da se oni stariji ne mogu niti izboriti za svoje mjesto u prenoćištu jer ih mlađi izguraju. Prenoćište može primiti 15 muškaraca i 5 žena, a da bi osigurali svoje mjesto moraju preuzeti broj na redomatu. Redomat se otvara u 16 sati kad kreće prava borba. Naravno, beskućnici se okupljaju ranije, a nerijetko se i zadržavaju sve do 19 sati kad se otvaraju vrata prenoćišta.
- Oni koji izvise, potuku se u dvorištu, kaže jedan od stanara koji je došao do stadija očaja.
Dodaje kako im je rečeno da je smještaj u Ilici samo privremeno rješenje da se oni bez domova imaju gdje skloniti preko zime. Svi su šutjeli i trpjeli zbog socijalno ugroženih dok nisu došli ljetni mjeseci kad zbog miomirisa urina i izmeta, ali i buke, ne mogu otvoriti prozore.
- Nismo bezosjećajni, pokazali smo razumijevanje, no ovako se ne može živjeti, zaključuje stanar.
Rečeno nam je kako osim stanara ondje postoje i poslovni prostori koji su počeli propadati jer je klijente strah proći dvorištem. Jedna od stanarka je svoj stan iznajmljivala, no više ne može pronaći podstanare iako se stan nalazi gotovo na glavnom zagrebačkom trgu. Druga susjeda je gotovo nagazila na narkomansku iglu, a nije bio pošteđen niti pas kojeg beskućnici redovito provociraju.
Osim toga pojavio se i problem smeća. Naime, donori na adresu donose hranu koju prenoćište ponekad ne može primiti. Zatim je bacaju u kante stanara, dolaze beskućnici koji prebiru po kantama i razbacuju hranu dvorištem. U ljetnim mjesecima se hrana, poput mesa i kolača, počela kvariti pa su i te mirise dodali u svoj opus.
Prilikom kopanja po kantama u potrazi za bocama, razbacuju maramice, uloške, wc papir preko kojih stanari onda moraju gaziti da bi ušli u vlastite stanove.
Također su više puta svjedočili razmjenama droge, tučnjavama među korisnicima, povraćanjima i obavljanjima nužde duž cijelog dvorišta. Zbog svega navedenog, osam stanara peticijom traže momentalno zatvaranje i najavljuju da će u protivnom svoja prava na mirno uživanje vlasništva i zaštitu od uznemiravanja biti prisiljeni zatražiti sudskim putem.
Iz Grada su odgovorili kako u radnom vremenu prenoćišta nisu zabilježeni značajniji problemi, no svjesni su da se neki beskućnici u dvorištu okupljaju i izvan radnog vremena te da je bilo situacija remećenja javnog reda i mira. U neposrednom su kontaktu s policijom i Hrvatskim zavodom za socijalni rad kako bi riješili taj problem.
U Gradu potvrđuju da je u planu i u zapadnom dijelu Zagreba otvorenje novog, adekvatnijeg prostora u Ilici 259 u kojem će, osim prenoćišta, biti pružane i usluge dnevnog boravka, no u odgovoru ne navode kada.