U novije vrijeme svjedoci smo niza manjih ili većih, no parcijalnih intervencija na zagrebačkoj Lenucijevoj potkovi. Najnovija je najava fitness parka koji će se u Ulici Grgura Ninskog realizirati prema zamisli arhitekta Branka Silađina. Silađinovu je projektu prirodan i most koji bi prelazio preko Miramarske i taj park spajao s Botaničkim vrtom.
Sve ostaje na papiru
No, od 1889. i inženjera Milana Lenucija u stvarnosti nije provedena niti jedna cjelovita urbanistička studija Zagreba . Sve što je zamišljeno, ostalo je na papiru.
A dovoljno je samo zaviriti malo u povijest i pronaći niz uspješnih solucija, koje bi gradu mogle osigurati sretniju budućnost.
Rješenje koje ponajviše impresionira, a ostalo je gotovo zaboravljeno, rad je arhitekta Vladimira Antolića koji nam je najpoznatiji kao autor Cvjetnog naselja. Ono je, podsjetimo, u svoje doba projektirano kao radničko naselje. No, manje je poznato da je Antolić, uz to što je bio arhitekt, bio šef Urbanističkog zavoda Hrvatske. Šteta da je njegova ideja poslije minorizirana jer i danas može biti aktualna.
Antolić je još 1949. godine predlagao izmještanje željezničke pruge iz centra Zagreba. Pruga bi prema njegovu rješenju prolazila - iznad grada. To je, doduše, bilo rješenje za putnički promet, dok bi teretni obilazio oko Zagreba. A na mjestu Glavnog kolodovora bio bi gradski park i stambeni kvartovi.
Zagreb je, podsjetimo, dobio željeznicu još 1860. No, već 50 godina poslije grad se toliko proširio da mu je željeznica postala smetnja za daljnji razvoj prema jugu. Dakle, problem s prugom pojavio se prije više od 100 godina. “Željeznička je pruga služila i kao obrana od poplave, da bi kasnije postala zapreka za razvoj grada”, piše Antolić u Arhitekturi iz 1949. u kojoj je objavio cjelokupnu studiju i dodaje: “Problem centralnog kolodvora usko je vezan s rješenjem cjelokupne željezničke mreže, odnosno s regulatornom osnovom grada”.
Antolić u to doba gleda cijelu prometnu sliku grada. Umjesto tramvaja predlaže metro. “Ilica je zagušena. Najbolje bi bilo da u budućnosti služi kao pješačka ulica, a da se umjesto tramvajske pruge izgradi metro”. U viziji ovog arhitekta izgradio bi se i tunel na potezu Maksimir - Zvijezda - Kustošija.
Imaginarna os
U svom je kompleksnom projektu predvidio i zeleni pojas koji bi vodio preko Save s javnim reprezentativnim kulturnim zgradama kao što su opere, kazališta, muzeji, centralna biblioteka... Treba spomenuti da su danas na toj lokaciji tek Nacionalna i sveučilišna knjižnica i, na samom kraju te imaginarne osi, Muzej suvremene umjetnosti, dok se ostale predviđene građevine javnog sadržaja nisu nikada izgradile. Okomito na tu os arhitekt je predvidio i administrativne centralne ustanove (već tada je na toj lokaciji postojala Palača pravde).
Iznimno je kritičan prema odnosu prema urbanizmu u razdoblju u kojemu živi pa piše da su “gradske uprave 30 godina neposredno iza Prvog svjetskog rata ignorirale razvoj grada i prepustile ga očajnoj slučajnosti i anarhiji špekulanata, umjesto da su slijedile veliko potezno rješenje ove osnove, čime bi se izbjegle sve ove ogromne štetne posljedice ‘divljeg’ razvoja grada, čime će asanacija pasti na teret nekoliko generacija. Regulatorna osnova dovršena je tek 1936. godine. Kada je već bilo prekasno i koja se u okviru tadašnjeg uređenja društva nije mogla provesti”.
Ista kritika
Gotovo istovjetna kritika prema cjelokupnom urbanizmu grada mogla bi se upotrijebiti i danas.
Inače, treba spomenuti da je Antolić autor današnje Ulice grada Vukovara u Zagrebu kao jedinog (djelomičnog) ostvarenja planske izgradnje grada u prvim desetljećima nakon rata. Ta je ulica najbolji primjer CIAM-ovskih urbanističkih principa i Atenske povelje prema Le Corbusieru.
Projekti za gradsko središte
Integrirani grad
Arhitekt Nenad Fabijanić proučavao je planove svih svojih prethodnika, među vizijama koje ponajviše cijeni svakako je ona Vladimira Antolića. No, u projektu “Intergrirani grad”, koji je osmislio s nekoliko suradnika, a također rješava stogodišnji problem željezničke pruge koja se nalazi usred Zagreba, on predlaže premještanje pruge, ne iznad grada poput Antolića, nego - ispod zemlje.
Ako izdvojimo manji dio projekta “Intergrirani grad”, koji bi lokacijom bio približan projektu koji je upravo predstavljen i koji će se realizirati na mjestu bivših baraka Crvenog križa u Ulici Grgura Ninskog, primjećujemo da bi Miramarska u ovoj interpretaciji bila potpuno ravna ulica. Iznad nje ne bi prolazio ni nadvožnjak niti most. Botanički vrt bio bi dvostruko širi.
Budući da bi nestao nadvožnjak na Savskoj, prostor Studentskog centra otvorio bi se prema gradu. Na tom mjestu današnje pruge Fabijanić predlaže veliku zelenu travnatu površinu.
Fitness park
Najnoviji projekt, fitness park, izgradit će se na mjestu nekadašnjih baraka Crvenog križa. Ovih su ga dana predstavili gradonačelnik Milan Bandić i arhitekt Branko Silađin.
Fontane
Rad arhitektice Helene Paver Njirić u Ulici Hrvatske bratske zajednice izazvao je niz polemika, koje su više bile izazvane načinom financiranja, i cijenom (18 milijuna kuna).
Francuski paviljon
U jeku je restauracija Francuskog paviljona, spomenika kulture. Gradonačelnik Bandić najavio je da će paviljon biti otvoren tijekom Picassove izložbe. Izložba se otvara krajem ožujka i trajat će sve do ljeta.
Paromlin
Dio Paromlina nedavno se urušio pod snijegom. Ministarstvo kulture je izjavilo da će se pobrinuti o Paromlinu ako to ne učini Grad Zagreb, i to je zadnja informacija. A zadnji prijedlog za ovu lokaciju bio je na idejnom natječaju koji je proveo časopis Oris. Na natječaju su bili pobijedili mladi arhitekti Kata Marunica i Nenad Ravnić, koji su među ostalim predložili kupalište.
Gredelj
Vrlo vjerojatno iduća vruća zona grada. Za sada je njegov budući izgled neizvjestan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....