POLA STOLJEĆA ŽIVOTA UZ PRUGU 'Kada prođe vlak kuća se trese, a kroz prozor sam vidjela nekoliko nesreća'

Anica Grlić svaki dan najmanje dvaput prođe ispod spuštene rampe na pružnom prijelazu kraj Vodovodne ulice. Pogleda lijevo, desno pa pretrči, nadajući se da je vlak neće dostići. U protivnom, čekala bi predugo da dođe do svoje kuće. Samo jednom ju je “uhvatila” policija, ali su je poštedjeli kazne jer joj je to bio prvi prekršaj.

Ona je jedna od stanara koji žive u zgradama tik do pruge unutar Zapadnog kolodvora, koje su u vlasništvu Hrvatskih željeznica. U tom stanu Anica je više od 50 godina. Otkad joj je muž nedavno umro, živi sama. Uz željeznicu je provela većinu života, ali još se na nju, kaže, nije naviknula.

- I dalje mi smeta kad prolaze vlakovi. U minuti ih prođe po nekoliko i tada se sve trese, kao da je potres. O rampi da ne govorim! Nekad je spuštena i po jedan sat, kad važu vagone. Da čekam da se digne, ne znam kad bih prošla - kaže Anica.

Stan joj je dodijeljen jer je njezin muž Luka bio zaposlen na željeznici. Doselili su se prije pola stoljeća, a otada, malo se što promijenilo.

Ispod rampe

- Ovo što sada vidite, tako je bilo i prije, ništa se nije saniralo. Ljudi bi kratili put trčeći preko tračnica jer žure na posao, zavlačili se kroz rupe i igrali po vagonima. Prije nekoliko godina vraćala sam se s puta i pokraj rampe u Vodovodnoj vidjela policiju. Na podu, ispod tračnica, ležao je muškarac. Prolazio je preko pruge i udario ga je vlak koji je išao iz smjera Črnomerca. Neću to nikad zaboraviti - kaže Anica.

I ona se, kao i mnogi drugi stanovnici Trešnjevke, zauzima za gradnju pothodnika koji bi bio puno bolje rješenje od dosadašnjih.

- Pothodnik bi spriječio ovakve stvari. Osim toga, treba napraviti visoku ogradu jer je Zapadni kolodvor otvoren sa svih strana. Metalnu ogradu, kakva je na parkiralištu kraj Međimurske ulice, koja bi zatvorila kolodvor i onemogućila djeci da se tu dolaze igrati - kaže Anica.

I ona sama nosi puno problema “na leđima”. Stan koji im je dodijeljen nije se obnovio od vremena Austro-Ugarske, kaže Anica, a HŽ se oglušuje na njezine vapaje.

- Ovo je sramota, ruglo u samom središtu grada. Zgrada je u rasulu i bojim se da se ne zapalim. Dimnjačar mi je rekao da ne smijem koristiti dimnjak, ali kako ću se grijati? Krov propada, prozore sam morala vezati špagom da ne padnu, a vrata treba promijeniti jer su oronula.

Željeznica već 20 godina obećava da će mi naći zamjenski stan. To su prazna obećanja, ali neću odustati - kaže Anica.

Nesreće

Ona nije jedina koja živi u takozvanim željezničarskim kućama. Kraj rampe u Vodovodnoj su dvije, a kod prijelaza u Ulici Republike Austrije čak pet takvih zgrada čeka na obnovu ili rušenje. One su jedne od najstarijih građevina na području Trešnjevke. Sagrađene su 1865. godine, nekoliko godina nakon početka gradnje željezničke pruge u Zagrebu. Trebale su pružiti smještaj željezničarima, a za stanovanje se upotrebljavaju i danas iako su u vrlo dotrajalom stanju. U njima žive ljudi koji su tu već desetljećima.

- Živim tu već dugo i svega sam se nagledao. Ljudi se svakodnevno provlače ispod spuštene rampe i riskiraju da ih udari vlak. A najgore je tu kod nas, na ovom dijelu kraj Austrijske. Kad vlak dojuri 60 km na sat, ne može zakočiti na vrijeme čak i ako vidi pješaka, jer je u zavoju. Ne znam što bi bilo najbolje rješenje - rekao je jedan od stanara.

To nam je potvrdila i jedna stanarka koja s mužem i djetetom živi unutar Zapadnog kolodvora.

- Često se tu događaju nesreće. Uglavnom su to bila djeca koja su nepažljiva. Zadnji je prije nekoliko tjedana bio dječak koji se popeo i poginuo od strujnog udara, a prije šest mjeseci bila je još jedna djevojčica koja je stradala na sličan način. Koliko mi je poznato, ona je izgorjela do pola, ali nisam sigurna je li preživjela - rekla je Zlata Jurčević.

Sjeća se gotovo svih događaja, iz vlastitog viđenja ili iz priča susjeda i prolaznika.

Nema obnove

- Bila je jedna djevojka, ne starija od 21 godine, koja je poginula jer nije gledala prelazeći preko pruge. Imala je u ušima slušalice i išla preko, do dućana, kupiti grickalice i slatkiše. Udario ju je vlak na ovom prijelazu - rekla je Zlata.

Iako je svjesna opasnosti takvog ponašanja, kaže da ljudi koji tu žive nemaju drugog izbora.

- Pa i mi idemo ispod jer rijetko dižu rampu, što ćemo drugo? Osim toga, mnogi se provuku uz rampu pa idu tu uz kuće i na drugu stranu, a neki čak znaju parkirati automobile uz prugu - kaže Zlata.

U HŽ-u su nam odgovorili da unutar Zapadnog kolodvora, HŽ Infrastruktura u Jagićevoj ulici ima pet stambenih zgrada, u Vodovodnoj ulici dvije te jednu u Međimurskoj ulici. S obzirom na to da postoji i privatno vlasništvo, nije im poznato koliko osoba živi unutar kolodvora.

“U Jagićevoj ulici jedna je stambena jedinica sudskom presudom prodana, a za ostale je u tijeku postupak iseljenja bespravnih korisnika. Zgrade u Jagićevoj ulici su rješenjem Ministarstva kulture u povijesnoj urbanoj cjelini grada Zagreba i nije dopušteno njihovo uklanjanje prema mišljenju Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Nisu u planu za obnovu u 2018.”, kažu iz HŽ-a.