Radnici s plavim i crvenim kacigama neumorno rade podno Sljemena. Kao mravi, njih 200-tinjak zavlači se u svaki kutak gradilišta, stvarajući pritom konstrukciju koja bi trebala postati novi simbol Zagreba.
Ima ih posvuda i nemoguće ih je sve pratiti odjednom, no svi se vrte oko zgrade donje postaje žičare, njihovog mravinjaka koji je prije nešto manje od godinu i pol dana bio samo prazan komad zemljišta.
Dio radnika je ispred zgrade i postavlja završne dijelove staklene fasade tamne i bijele boje. Drugi dio je unutra i buši stepenice, provlači mreže kablove te radi sve što je potrebno da bi na jesen iz ove postaje mogla izaći kolonija letećih gondola. Neki su i podno zemlje te iscrtavaju parkirne crte u podzemnoj garaži koja samo što nije gotova.
No, ovo je samo dio gradilišta. Nekoliko stotina metara dalje nalazi se kutni prijelaz kroz koji će kabine uzimati svoj zalet prema vrhu Sljemena. I na njoj ima radnika koji s tla uistinu izgledaju kao mravi u odnosu na kolosalnu čeličnu grdosiju na kojoj stoje. Ali, ni tu nije kraj. Stotinama metara gore, u zelenom carstvu drveća, još su dvije lokacije na kojima mir životinja uznemiravaju ljudi s kacigama - jedna je nedaleko od napuštene bolnice u Brestovcu, a druga odmah pored radiotelevizijskog tornja. Na oba mjesta radovi su pri kraju i, ako se sve nastavi po planu, u srpnju će biti spremno za prvu probnu vožnju.
Tako je, sljemenska žičara samo što nije gotova. Iako je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić krajem prošle godine najavio da će 31. svibnja, na Dan grada Zagreba, biti prva probna vožnja, to se zbog epidemije koronavirusa nije ostvarilo. Kako nam je objasnio voditelj projekta Goran Radić, dio radnika izvođača se vratio u svoje matične zemlje, a bilo je i problema s nabavkom materijala i dijelova, pogotovo iz Italije, odakle su tek nedavno došla ogromna ulazna staklena vrata za donju postaju.
Kobna korona
- Tijekom nacionalne karantene mi smo i dalje radili ono što smo mogli, no koronavirus nam je sigurno oduzeo 100 dana rada pa zato i cijeli projekt kasni. No, 90 posto posla je realizirano i krajem rujna ili početkom listopada trebalo bi biti svečano otvorenje - kazao je Radić te dodao da će prva probna vožnja vrlo vjerojatno biti u srpnju.
Reporteri Jutarnjeg obišli su zato ovaj tjedan sljemensku žičaru i provjerili kakvo je stanje na trenutno najvećem gradilištu u Zagrebu budući da je Bandić je u intervjuu u prošlom Nedjeljnom najavio kako će prva probna vožnja biti 2. srpnja ove godine.
Naša prva stanica su, dakako, Gračani, gdje se nalazi donja postaja koju teško da netko ovih dana ne može zamijetiti. Prvo što upada u oči jest ogromna zgrada sa staklenom fasadom koja opasno vuče na leđa nekog dalmatinera. Kad se taj dojam slegne, u vidokrug dolaze drugi makrodetalji, kao što je višetonska kran dizalica ili pak kamioni koji dovoze građevinski materijal. Radnici se primijete tek kad nogom stupite na gradilište, no onda vam svu pažnju zaokupe zapakirane gondole koje se nalaze u spremištu na prvom katu postaje. Ima ih 84 i poredane su jedna iza druge, kao da stoje u redu za put od 5 kilometara do vrha Sljemena.
Svaka od njih ima deset mjesta i treba im 16 i pol minuta da od podnožja gore stignu do sljemenskog tornja. U jednom satu ova flotila može prevesti čak 1500 putnika, što je veliki dodatak u odnosu na staru žičaru koja je prevozila 350 ljudi na sat u 90 gondola s četiri mjesta. Dok smo ovdje, pitamo odmah je li potres ostavio kakve ožiljke na gradilištu.
- Nije bilo nikakve štete. Odmah smo prvi dan sve pregledali, a potom je tim inženjera sve detaljno provjerio i nismo našli nikakve veća oštećenja - navodi Radić i vodi nas dalje po gradilištu.
Podzemna garaža
Iz spremišta se vraćamo u prizemlje postaje, a Radić nam vizualizira što će sve ovdje biti. Prstom pokazuje na dio pored ulaza, gdje će se prodavati karte, te odmah prelazi na narančasti kotač ispod kojeg će se odvijati ukrcaj i iskrcaj putnika. Planirana cijena povratne karte za domaće stanovništvo bi trebala biti 50 kuna, dok će turisti morati izdvojiti dvostruko veći iznos. Iza toga će biti i restoran te prodavaonice sportske odjeće i opreme. Na drugom katu, iznad spremišta, će biti radne prostorije za 24 buduća stalna djelatnika sa srednjom ili visokom stručnom spremom elektrotehničkog i strojarskog usmjerenja, čija je predviđena plaća 15000 kuna bruto.
Tijekom obilaska prilazi nam jedan od građevinara koji Radiću prenosi najnovije detalje vezane uz gradilište. Kaže mu da stubište treba skratiti jer postoji mogućnost da gondole zapinju za njih. Pitamo je li to veliki problem, no voditelj projekta odmahuje rukom.
- Ma to se lako napravi - kaže i nastavlja obilazak.
Protupožarnim stepenicama spuštamo se ispod zemlje, na prvu razinu podzemne garaže, gdje radnici pripremaju teren za iscrtavanje linija. Na prvoj i drugoj razini bit će sveukupno 210 mjesta, a pored postaje se ujedno gradi i parkiralište s kružnim tokom, na kojem će biti još 80 parkirnih mjesta.
Iz mračne garaže ponovno se vraćamo pod sunce i gledamo prema građevini udaljenoj stotinjak metara. To je kutni prijelaz, a odmah iza njega je i prvi stup koji će voditi kabine na put prema vrhu dug 5017 metara. Trenutno je postavljen 31 stup i još tri nedostaju do konačne brojke koja će zaokružiti završetak trase žičare, a na pola te linije je međupostaja Brestovac, gdje se nalaze kontrolna soba i strojarnica. Ovdje nema toliko radnika kao u Gračanima, tek 20-tak muškaraca koji rade na 877 metara visine.
Upravo oko ovog dijela žičare se od kraja prošle godine vode razne polemike. Sve je počelo sa smjenom ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak Bore Nogala. Tada se vodila velika rasprava između Grada i Nogala o tome što stoji iza njegova prisilnog odlaska, a bivši ravnatelj je jednom prilikom istaknuo da je posao izgubio i zbog vrijednog bolničkog zemljišta. Navodno je riječ o 80 tisuća kvadrata u podsljemenskoj zoni koji uključuju i dvorac Brestovac, no iz Grada su negirali njegove navode. Nedugo nakon toga je gradski zastupnik Renato Petek iznio sumnje vezane uz zemljište oko žičare, a posebice za međustanicu Brestovec. Podsjetio je da je postavio pitanje zašto se gradi ta međupostaja koja cijeli projekt izgradnje žičare poskupljuje za između 35 i 45 milijuna kuna, da bi se 200 metara ili nešto manje prije samoga vrha moglo sići sa žičare u šumu.
U to je vrijeme, krajem godine, otvoreno još jedno kontroverzno pitanje vezano uz ovaj megaprojekt, a to je cijena. Naime, kad su počeli radovi na izgradnji žičare u siječnju prošle godine, iz Grada Zagreba su rekli da cijena gradnje iznosi oko 300 milijuna kuna, bez PDV-a, te da je ugovor u otvorenom postupku javne nabave dobila tvrtka GIP Pionir. Kad se doda PDV, cijena žičare penje se na 375 milijuna kuna, a krajem 2019-te Gradska skupština je izglasala odluku da ZET podigne kredit 537 milijuna kuna za potrebe izgradnje sljemenske žičare. Tada se saznalo da je gradnja žičare poskupjela za dodatnih 125 milijuna kuna, a iz Grada su u dopisu naveli da je do poskupljenja došlo zbog “povećanja cijena građevinskih radova, rasta cijena željeza, ali i zbog smanjene konkurencije uslijed sloma većine građevinskih tvrtki”.
S ovom cijenom je sljemenska žičara postala jedna od najskupljih u Europi, no Radić nam ističe da je cijena morala biti takva te da su iz banke stalno dolazili na gradilište i provjeravali istinitost traženog iznosa.
- Mogla je žičara biti jeftinija za 150 milijuna, no onda biste tu u Gračanima imali samo kiosk za prodaju karata i to je to. Ovako se uložilo u podzemnu garažu, u zgradu koja ima popratne sadržaje, a uloženo je i više u sigurnost. Prema tome, sada ćemo barem imati žičaru koja će trajati 50 godina - veli Radić.
Instalacijski put
S time se sada vraćamo na međupostaju Brestovac, gdje nam Radić objašnjava o koliko kompleksnom projektu se radi. Kako navodi, ovdje je izuzetno mekano tlo, zbog čega su morali ugraditi čak 56 pilota kako bi konstrukcija bila stabilna. Pritom nisu smjeli dopustiti da dođe do diferencijalnog slijeganja jer bi to ugrozilo rad žičare. O koliko se kompleksnom zahvatu radi najbolje govori podatak da su prilikom ugradnje pilota smjeli imati odstupanje od samo pet milimetara.
- Kompliciran je ovo projekt - kratko će Radić. Pitamo ga je li teže raditi na žičari ili na rekonstrukciji remetinečkog rotora jer je i na tom projektu bio voditelj.
- Rotor je bio kompliciraniji - iskreno priznaje.
Dok stojimo na platformi i gledamo na Zagreb, ispod sebe zamjećujemo i zemlju podno žičare koja svojom žutom bojom odskače od okolnog zelenila. Naime, za potrebe gradnje, objašnjava Radić, morali su provesti brojne instalacije kako bi se osigurao rad žičare. Da taj “instalacijski put” ne bi ostao prazan, planiraju u suradnji s Hrvatskim šumama napraviti pješačku stazu, a od Sljemenske ceste do Brestovca namjeravaju napraviti pristupnu cestu.
- S gradnjom pristupne ceste ćemo moći krenuti tek kada završe radovi na postavljanju staklene fasade na gornjoj postaji - veli nam Radić, čime se okrećemo zadnjoj stanici našeg obilaska.
Gornja postaja je najdalje od završetka i tu radnici još uvijek marljivo rade na konstrukciji koja samo što nije gotova. Ona se nalazi na 1030 metara nadmorske visine, odmah pored radiotelevizijskog tornja, i vrlo vjerojatno će ovo biti zadnji dio slagalice koji je potrebno dovršiti prije probne vožnje.
Sa završetkom obilaska prisjećamo se stare žičare koja je nekada ovdje završavala. Ona je izgrađena 1963. godine i duljina njene trase iznosila je 4017 metara, što ju je činilo najduljim kabinskim kružnim dvoužetnim sustavom u Europi s jednim pogonom i bez međupostaja. S radom je stala 30. lipnja 2007. godine zbog kvara motora i neisplativosti popravka te zbog nezadovoljavanja novih sigurnosnih standarda. A onda je stiglo obećanje gradonačelnika Bandića da će napraviti novu žičaru. U pravilu bi se te najave pojavile pred izbore i te riječi bi s izborima nestale. No, čini se da će na jesen, 13 godina kasnije, Zagrepčani napokon dobiti natrag svoj izgubljeni simbol grada.