- Dobar dan, vidjela sam oglas na vratima da tražite prodavačicu, je li mjesto slobodno?, pitam pretvarajući se da tražim posao u trgovini donjim rubljem u centru Zagreba.
- Slobodno je, nismo još pronašli djelatnicu. Jeste li u radnom odnosu?, brzo mi odgovara prodavačica protupitanjem. Kad je saznala da nisam u radnom odnosu, osmjehnula se i zaključila - super, znači možete odmah početi.
U radijusu od 250 metra odnosno manje od tri minute hoda, uz malo sreće sa zelenim svjetlom na semaforu i pješačkim prijelazom, pronašla sam čak šest trgovina koje zapošljavaju prodavače i prodavačice. Djelatnike traže Nama, Žabac, Dubravica, Tvornica zdrave hrane, Borovo i Mana, smješteni na par metara udaljenosti na Kvaternikovom trgu, o čemu svjedoče ogromni plakati na vratima trgovina.
Kad sam potragu proširila na okolicu Trga bana Josipa Jelačića i dio Trešnjevke, došla sam do zaključka da barem 28 poslovnica u centru grada traži zaposlenike. Nakon što su nam se javili čitatelji koji su se pokušali zaposliti u nekim od poslovnica, odlučila sam i sama obići trgovine tražeći posao kako bih ispitala uvjete rada u trgovinama koje su na vratima imale obavijesti o zapošljavanju.
Bilo da želite prodavati odjeću, obuću, pekarske proizvode, cigarete, opremu za kućanstvo, kavu ili pak kladioničke listiće, posao se može naći u roku jednog dana, no uvjeti se ipak bitno razlikuju ovisno o prodavaonici. Iskustvo - nepotrebno, školovanje - uglavnom nebitno, iako je na nekim mjestima uvjet završena srednja škola bilo kojeg usmjerenja, početak rada - sutra. Neki već s vrata otkrivaju koja je plaća, dok drugi čuvaju tu informaciju za neki službeniji razgovor.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ovo je godina u kojoj smo dosegli najniži broj nezaposlenih u posljednjih četrdesetak godina, možda je to razlog što nema tko raditi u trgovinama glavnog grada. Ipak, vjerojatnije je da za minimalac, koji nudi većina trgovina, nije moguće iznajmiti niti najjeftiniji stan u blizini radnog mjesta u centru grada.
Ako ipak pronađete smještaj koji je dovoljno blizu mjesta rada, to ne znači baš mnogo jer postoji mogućnost da vas prebace u drugu poslovnicu udaljenu nekoliko kilometara dalje.
- Kad se osoba zaposli, na mjesto rada se upisuje Zagreb i ono nije povezano s prodavaonicom. Moguće je da se poklopi da vas stave u prodavaonicu koju želite ako im nedostaje ljudi, no nitko ne garantira kad se zaposlite ovdje da ćete ostati na istom mjestu do kraja ugovora, objasnila mi je jedna voditeljica trgovine.
Sličnu praksu potvrdili su i u drugim franšiznim trgovinama, u nekima je čak moguće da unutar jednog tjedna promijenite tri poslovnice. U principu odaberete dio grada koji vam odgovara, pa cirkulirate njime, no može se dogoditi da nedostaje radnika negdje drugdje, a vi ste onda prvi na listi da potegnete na drugi kraj grada odraditi smjenu.
U slučaju da vam takvi uvjeti rada odgovaraju, za rad i redovite izlete gradom nudi se minimalac bez plaćenog prijevoza. Neto plaća koju će prodavačica dobiti na kraju mjeseca u poznatoj trgovini obućom iznosi 560 eura, a ako se ne misli švercati u javnom prijevozu dok putuje između trgovina, bilo bi dobro da kupi mjesečni pokaz na koji će odvojiti gotovo desetinu ionako nevelike plaće.
Konkretno u ovoj trgovini, zaposlenica neće dobiti ni naknadu za hranu. Radit će šest dana svakog tjedna pa ako poželi naručiti gablec, koji će u centru teško pronaći po cijeni nižoj od sedam eura, njena će se plaća srozati ispod 400 eura. Srećom, nije svuda tako crna situacija.
Doslovno 40 metara dalje u trgovini odjećom, u kojoj je opis posla poprilično sličan, prodavačice dobiju isti ovaj minimalac, 66 eura kojima mogu pokriti dio troškova prehrane i mjesečni pokaz ovisno o tome otkud putuju. Nakon odrađenog prvog mjeseca, ako nisu koristile bolovanje, dobiju dodatnih 80 eura, a ako trgovina ostvari plan prodaje, dobivaju se i dodatne stimulacije koje variraju od mjeseca do mjeseca.
Dok objašnjava uvjete rada, voditeljica trgovine trudi se opravdati razloge za mijenjanje radnog mjesta iz dana u dan. Za razliku od prijašnje voditeljice, pomalo sramežljivo kaže da je sad škakljiv period zbog godišnjih odmora kao i da je velik broj zaposlenica na rodiljnom dopustu jer su većinski ženska firma. Također, jedna je od rijetkih koja je upitala o prijašnjem radnom iskustvu.
- Moj iskreni savjet je da odradite jedan mjesec, vidite koju ćete plaću dobiti i onda donesete odluku. Ako vam se svidi, ostanite raditi, a ako vam ne bude odgovarao posao, tražite dalje, rekla mi je zaposlenica zagrebačke Name.
Jedna od čitateljica koja nam se javila konkurirala je za posao prodavačice u toj robnoj kući. Otkrila nam je da se ugovori potpisuju na određeno vrijeme od tri mjeseca jer je firma u stečaju. Upravo zbog stečaja, prema Zakonu o radu, novi zaposlenici ne mogu dobiti ugovore za stalno neovisno o tome koliko radili u firmi. Čitateljica nije dugo očajavala već je otišla koji metar dalje pitati što se nudi.
Parsto metara od Trga u prodavaonici donjeg rublja također je u tijeku lov na novu djelatnicu. Ondje se nudi minimalac, pokriveni su troškovi prehrane i prijevoza, potpisuje se ugovor na tri mjeseca, zatim na šest mjeseci, onda na godinu dana i nakon toga se konačno dobiva ugovor na neodređeno vrijeme. Sve to izrecitirala je prodavačica gotovo sretna što je netko zainteresiran za rad u trgovini.
Iako tijek zaposlenja zvuči dosta logično, ni ovdje nije idealno. Nova radnica radit će isključivo međusmjenu, dakle ništa niti od jutra niti od večeri. U smjeni je uvijek s još dvije kolegice kako bi od njih mogla učiti o proizvodima, preuzimanju robe, punjenju polica i radu na blagajni.
U razgovoru s prodavačicom u trgovini zdravom hranom, otkrila sam da se i ona sama zaposlila prije samo tri tjedna. Iako nikako nije htjela reći koja je početnička plaća na poziciji prodavačice, detaljno je objasnila kako je dobila posao.
- Poslala sam molbu na mail koji sam vidjela na vratima dućana, pozvali su me na razgovor odmah idući dan i nekoliko dana kasnije sam počela raditi. Potpisala sam ugovor na šest mjeseci, a sve što trebam znati učim u hodu. Radim šest dana u tjednu te sam slobodna svaku treću subotu, objasnila je trgovkinja.
Zaposlena relativno kratko i bez prijašnjeg iskustva rada u trgovini, u tri tjedna postala je potpuno samostalna. U popularnoj trgovini obućom u centru grada, prodavačica tvrdi da je to nemoguće. Pomalo bahato govori da osoba koja nije radila takav posao sad ne treba ni tražiti posao jer je vrijeme godišnjih odmora i neminovno je da će u nekom trenutku morati ostati sama u poslovnici.
- Vjeruj mi da ne želiš ovo raditi, bježi dok možeš. Nije to kao prije, radi se za minimalac, sama si u smjeni, a posla ima za trojicu, poručila je prodavačica srednjih godina uvjeravajući me da se zaposlim bilo gdje drugdje.
Očito je da prodavačice i njihove voditeljice imaju različite poglede na količinu i zahtjevnost posla. Dok je voditeljica posao predstavila gotovo idilično, za rukav nas je povukla prodavačica žaleći se da je realno stanje u trgovini daleko od utopije.
- Ako znaš nekoga tko studira, najbolje ti je raditi na tuđi ugovor dok si još mlada. Može se zaraditi puno više od minimalca, tako radi moja nećakinja, iskreno mi je savjetovala.
Minimalna studentska satnica iznosi 4,38 eura, što znači da se za odrađenih osam sati dobije nešto više od 35 eura. Uz prikladna uvećanja za blagdane, nedjelje i noćni rad, studentica zaradi barem 850 eura mjesečno o čemu prodavačica može samo sanjati.
- Kad radim svaki dan, zaradim dosta više nego kolegice koje su za stalno zaposlene. Često se mijenjaju ljudi, pogotovo studenti s kojima se pokušava popuniti vrijeme godišnjih odmora. Ako se želiš zaposliti, pošalji mail, odgovaraju u istom danu, rekla je studentica zadovoljna svojim poslom.
U trgovini sa živežnim namirnicama, prema riječima jedne od voditeljica, plaća se kreće oko 800 eura za odrađenih 40 sati tjedno. Jedini kriteriji koje je navela bili su - volja za radom i želja za učenjem koji su, smatra, korisniji od prethodnog iskustva i završenih visokih škola.
U popularnoj trgovini namirnicama na Trešnjevci neviđena je gužva, stigla je roba te se dostavljači bore s kupcima da bi se progurali do skladišta. Ondje zaposlena prodavačica kaže da je zadovoljna poslom iako je povremeno naporan. U trgovini je zaposlena već dvije godine, a načula je da su se početne plaće za one bez iskustva popele na 800-tinjak eura neto.
- Slobodno donesite molbu, bitno je da imate završenu neku srednju školu i volju za rad, vjerujem da će vam se povratno javiti kroz par dana, rekla je prodavačica nagovarajući me da se odlučim baš za njenu trgovinu.
Petnaesti po redu oglas, ovaj put kratko ispisano "Traži se prodavačica". Prema mojem iskustvu, upravo takvi oglasi - jednostavni, kratki i pisani rukom, znače da se radnik traži hitno i to na lokaciji na kojoj je zalijepljena obavijest. Ušla sam u trgovinu da vidim što se nudi. Nisam doznala koja je plaća za traženu poziciju, no otkrila sam da je potrebno doći na neplaćenu edukaciju da bi se dobilo ovo radno mjesto.
- Trajanje edukacije ovisi o vama, nekim ljudima treba malo duže, dok drugi brzo pohvataju. Edukacija je nužna jer u smjeni radi samo jedna osoba koja mora znati otvoriti i zatvoriti trgovinu, uključiti i isključiti alarm, naučiti raditi na blagajni i reći ponešto o našim proizvodima. Naime, naša je filozofija imati bliski kontakt s kupcima, kupac ne hvata vas po trgovini već vi njega, rekla mi je prodavačica uvjeravajući me da ću brzo pohvatati princip rada.
Dodaje da je posao sam po sebi simpatičan ako volite ljude, iako ljetni mjeseci znaju biti dosadni jer ne ostane puno ljudi u Zagrebu. Klasično se preuzima roba i slaže se na police, a ako ipak dođe do problema potrebno je zvati neku od druge dvije poslovnice i tražiti savjet kolegica.
Dok u neke od trgovina tijekom ovog eksperimenta traženja posla nije kročila niti jedna živa duša, prodavačice u pekarnicama nisu se zaustavile niti na trenutak. Samo su kratko odbrusile - pošaljite mail i netko će valjda odgovoriti.
Iako naizgled slični poslovi, u praksi je situacija sve osim slična. Da bi saznali koja je plaća, pitanje ćete morati ponoviti barem triput, a kako bi izbjegli reći da se radi o najmanjoj plaći - poslodavci će često nabrajati pet stavki o kojima ovisi plaća da ni sami ne možete izračunati koji je konačni iznos.
Uistinu, svakih nekoliko metara nalazi se barem jedan generički napisan oglas za posao prodavača, iako je posao na kilometrima udaljenoj lokaciji. Također, svaki takav oglas rodno je neutralan dok su oglasi koje su postavili sami djelatnici vrlo jasni: "Traži se djelatnica", "Traži se prodavačica", uz onaj najzanimljiviji na izlogu trgovine s obućom koji kaže: "Traži se djelatnica u dobi od 40 do 60 godina".
Nemoguće je ne primijetiti da su sve zaposlene osobe žene, uz pokojeg stranog radnika koji jedva da govori hrvatski jezik. Sve te radnice svjesne su da uvjeti nisu idealni, ali kako navode neke od njih, bolji su nego prije nekoliko godina, a stalan posao u današnje vrijeme je luksuz. Za taj luksuz voljne su potegnuti preko cijelog grada, ponekad se švercati u tramvaju na putu do posla da uštede nekoliko centi s kojima će se kasnije počastiti kavom.