- Padao je snijeg i nakon što sam izašla iz auta ugledala sam jednu macu koja je bila sva jadna i stisnuta pa sam joj otišla kupiti hranu. Sljedeći dan su došle još dvije, dan nakon toga već desetak i tako je sve počelo, prisjeća se Alemka Bačić, jedna od administratorica grupe „Mačke i mačori zagrebačkih ulica“ koja danas ima nešto manje od sedam tisuća članova. Objave su različite – od mačaka koje su se izgubile do onih koje traže novi dom, a uvjet da biste se mogli priključiti ovoj inicijativi građana koji im pomažu je podržavanje kastracije. Iako nije riječ o udruzi, jako su dobro organizirani.
- Znam se našaliti da smo mi kao mačkomafija – uvijek netko nekoga poznaje, uvijek netko nekome može pomoći pa smo se tako i podijelili, objašnjava Alemka. Prvi korak je potaknuti osobu koja je kreirala objavu ili podijelila fotografiju mačke da i sama nekako pomogne. Zatim se mačke kojima je potrebna veterinarska pomoć odvozi u jednu od ambulanti s kojima surađuju, a nakon liječenja slijedi udomljivanje. Osim hitnih intervencija obavlja se i kastracija, a sav novac koji im je za to potreban dolazi iz donacija. Iako su od 2015. godine, kada je grupa osnovana, pomogli brojnim mačkama, najvažniji dio njihovog rada je, kaže Alemka, informiranje ljudi.
- Mačke neće nestati ako se ne brinemo o njima, nego može samo biti gore. Još jedan problem je da neki misle da će se životinja promijeniti ako ju se kastrira – da će postati depresivna, neće više loviti miševe jer će izgubiti svoj instinkt, a najluđi argument koji sam čula je da mačka ima potrebu ostvariti se kao majka. Ne samo da to nije točno, već kastracija sprječava i razvoj brojnih bolesti reproduktivnih sustava, kaže Alemka koja je i sama velika obožavateljica ovih životinja.
Prva mačka kojoj je pomogla, kad joj je bilo oko pet godina, bila je s Brača pa su ju nakon ljetovanja ona i mama u kutiji „prošvercale“ u autobus kojim su se vraćale u Zagreb. Iako je njezina obitelj više voljela pse, mačke su joj puno intrigantniji ljubimci zbog toga što ih se ne može promijeniti ili izdresirati. Njihov temperament mora odgovarati vlasnikovom jer se u suprotnom, objašnjava Alemka, sve pretvara mučan suživot. Dinamična mačka koja voli pažnju ljudi i vlasnik koji najviše voli svoj mir jednostavno neće kliknuti.
- Temperament mačke najbolje prepoznaju tete čuvalice kod kojih su mačke privremeno smještene dulje vrijeme, kaže. Procedura provjere vlasnika je nešto opsežnija – kroz razgovore uživo provjerava se prijašnje iskustvo s ljubimcima, a crveno svjetlo dobivaju potencijalni udomitelji koje su već odbile druge udruge. Mačke se ne može samo odnijeti s hranilišta, već ih ljudi koji su se dotad brinuli o njima dovode u novi dom kako bi znali da su u dobrim rukama. Nažalost, neke mačke se ne mogu udomiti.
-Neudomljive su one koje cijeli život žive vani pa nisu naučene na socijalne kontakte. Ljudi misle da svaka mačka s ulice može postati kućna mačka, ali nekad i one koje se na ulici daju pomaziti u zatvorenom prostoru budu vrlo uplašene, objašnjava administratorica grupe Mačke i mačori zagrebačkih ulica. U tom ih se slučaju ipak kastrira, ali se o njima brine na gradskim hranilištima. Svaka ulična mačka s trokutićem na uhu jedna je od njih.
- Najteže mi pada to što ne mogu pomoći svima. Posebno mi je teško kada pada kiša i pogledam svoju kućnu mačku kako uživa u toplom, a za svoje mačke s ulice ne znam gdje su točno ni je li sve u redu.
Postoje dani kada, tvrdi Alemka, izgleda kao da se ništa nije popravilo i da ima još previše posla, ali ne misli odustati. Još samo kad bi suradnja s Gradom bila bolja.
U Zagrebu, naime, nema smještaja za ulične mačke, a prijedlog da se otvori stacionar za one koje trebaju nekoliko dana piti lijekove, što nije moguće izvesti na hranilištima, propao je iako su mačkari i mačkarice, kako Alemka naziva članove grupe, objasnili da bi briga o hranjenju, kastraciji i udomljavanju i dalje bila njihov zadatak.
Dobra je vijest što strast članova grupe prema pomaganju mačkama dijele i neke veterinarske ambulante.
- Novaca nikada nema dovoljno pa je divno što surađujemo s njima – ne samo da nam daju popust, već su nam i podrška 24 sata dnevno. Nikad ne znate kada točno će neka od mačaka trebati veterinarsku pomoć, ali u ambulantama s kojima surađujemo to nije nikakav problem, zadovoljna je Alemka. Mačke se prije udomljavanja čiste od parazita, obavlja se cijeli veterinarski pregled i kompletna krvna slika.
Ove mačkoljupce najviše veseli što je sve više građana uključeno u pomoć mačkama. Uvijek ih potiču da pomognu upravo onoj osobi u njihovom kvartu koja ih hrani kako bi se pomoć raspršila po cijelome gradu.
- Svijest ljudi se mijenja, treba im samo smirenom tonom objasniti čime se bavimo. Mi nismo neki ludi ljudi koji nemaju što raditi pa hvataju mačke. Ne volimo ni kad nas se naziva volonterima. Mi smo samo obični građani koji su slobodno vrijeme, volju i iskustva orijentirali prema macama.