ALBUM S PLEMIĆKIH ZABAVA Novopronađene fotografije svjedoče kako se živjelo u najprestižnijoj ulici Zagreba

Jedna prekrasna starinska fotografija koja je nedavno pronađena u starom albumu pokazuje najbogatije, ali i najobrazovanije Zagrepčane s početka 20. stoljeća, kako uživaju u zajedničkom druženju. Sve tri obitelji s fotografije - Pongratz, Kulmer i Turković - bile su povezane s Gornjim gradom.

Obitelj Pongratz i Turković stanovale su u Visokoj ulici koja je i danas ulica rezidencijalnog karaktera. Kulmeri su stanovali u palači na obližnjem Katarinskom trgu i u Šestinama, u znamenitom Dvorcu Kulmer. Članovi tih obitelji, očito je i prema spomenutoj fotografiji, bili su odlični prijatelji. Za fotografiranje su se maskirali i kasnije se potpisali za uspomenu.

- Nažalost, ne znam točno koje je godine snimljena fotografija - kaže Boris Novković koji je pronašao to svjedočanstvo iz zagrebačke povijesti. Borisova prabaka bila je Željka Winkler udana Klobučar - kći Jelke Turković.

I dok se o grofovima Kulmer zna mnogo, obitelji Pongratz i Turković nešto su manje poznate. Obje su obitelji važne za razvoj Zagreba, a Guido Pongratz zasigurno je i jedan od najzaslužnijih za rezidencijalni karakter Visoke. I Pongratzi i Turkovići izabrali su za svoje stanovanje Visoku ulicu zbog divnog položaja iznad grada, a opet toliko blizu svega. Visoka je ulica nastala na starom gradskom bedemu i s jedne je strane opasana šumom, što joj daje poseban šarm. Palaču Pongratz u Visokoj 22 neki nazivaju i gradskim dvorcem jer, osim što je na uzvisini, zgrada je velikim dijelom okružena šumom i parkom, između Streljačke i Mesničke ulice te ulice Tuškanac. Danas je ovdje rezidencijalni objekt Republike Hrvatske. Nedaleko, dvije kuće dalje, stanovali su Turkovići, također u divnoj vili na broju 18, s vrtom koji se spušta prema Dubravkinu putu.

Bogata poduzetnička obitelj Pongratz živjela je u vili u Visokoj 22, gdje se danas nalazi državna rezidencija. Unturašnjost njihove vile s vrhunskim namještajem, bečkim porculanom i Bukovčevim slikama vrhunac je građanske kulture stanovanja u 19. stoljeću

U novije doba, u većem dijelu vile, stanuje obitelj Tedeschi. Obitelj Tedeschi odnedavno je vlasnik i susjedne zgrade - kuće Kugli iz 1862. godine, koja s ulične strane ima i manju kuću Sablić-Zajc u kojoj je živio Ivan plemeniti Zajc.

Vila Rastić Turković sagrađena je 1893. godine na mjestu starije kuće iz 18. stoljeća kojom je s južne strane počinjao kontinuirani niz kuća na zapadnom gradskom bedemu. Obitelj Pongratz bila je najimućnija zagrebačka poduzetnička obitelji na kraju 19. stoljeća, osim što su se bavili veletrgovinom, bili su djelatni u bankarstvu, industriji, građevinskim pothvatima i rudarstvu. Kolika je bila ekonomska moć Pongratza, možda najbolje pokazuje činjenica da je Guido Pongratz bio jamac za kredit koji je Grad Zagreb morao podignuti za obnovu nakon potresa 1880. godine.

Obitelj Pongratz bila je i mecena slikaru Vlahi Bukovcu. Guido rođen u slovenskom Zbelovu 1822. godine (podrijetlom iz Štajerske) jako je volio Zagreb i pomagao je njegovu razvoju, primjerice, darovao je zemljište za gradnju Obrtne škole - Škole primijenjene umjetnosti i Muzej za umjetnost i obrt na današnjem Trgu maršala Tita. Pongratzi potpomažu restauraciju glavne gradske župne crkve Svetoga Marka za koju daruju jedan od dva velika prozora na južnoj strani bočnoga broda s prikazom Sacra Conversazione. Bio je i član Društva umjetnosti i prijatelj slikara Bukovca i Crnčića. Jednokatnu palaču s dvokatnom kulom iz 16. stoljeća u Visokoj sredinom 19. stoljeća poduzetnik Guido Pongratz uređuje u reprezentativnu palaču s parkom s vrtnom kućicom, a podiže 1865. godine i kuću u Mesničkoj 23 na kraju svog imanja.

Pongratze i Turkoviće povezivala je i Zagrebačka pivovara. Glavni inicijatori za gradnju nove pivovare bili su Gustav vitez Pongratz (Guidov sin) i barun Petar Dragutin Turković. Osnivačka skupština Zagrebačke pivovare kao dioničkog društva održana je 19. svibnja 1892. u prostorijama Hrvatske eskontne banke na Jelačićevu trgu, koju je Pongratz također osnovao. Uskoro se pristupilo gradnji tvorničke zgrade prema nacrtima arhitekta Kuna Waidmanna, a u izvedbi Janka Grahora na lokaciji Gornja Ilica, na kraju grada. Obitelj Turković poznata je i po poljoprivrednom dobru Kutjevo koje su kupili 1882. godine. Posjed se prostirao na približno 20 tisuća jutara šuma i 4,5 tisuća jutara gospodarskog zemljišta. Upravu dobra preuzeo je tada Milan Turković, uz suradnju brata Petra-Dragutina Turkovića.

Obitelj Pongratz je doživjela ekonomski pad nešto prije rata. Vjerojatno zbog ulaganja u ratne obveznice, možda i zbog agrarne reforme. Ostalo je u gradskoj legendi da su Guidu Pongratza u Zagrebu zvali ‘kraljem austrijskih željeznica’. Palaču u Visokoj ulici obitelji Pongratz 1930. godine prodaje Gradu Zagrebu koji je adaptira u kraljevsku rezidenciju kralja Aleksandra. Tada su u časopisu Svijet objavljene i fotografije interijera palače Pongratz, snimljene dok su još u njoj stanovili Pongratzi, a čije originale čuva Muzej grada Zagreba. Dio njih, 19, ima kolekcionar umjetnina Jura Gašparac. Fotografije je snimio tadašnji poznati zagrebački fotograf Rudolf Firšt koji je imao studio u Ilici 48, a prikazuju najvišu razinu građanskog stanovanja u Zagrebu krajem 19. stoljeća.

“Dvorac imade ukupno, zajedno sa zgradom u Mesničkoj ulici, oko 100 prostorija, od čega ima samo velikih gospodskih soba 16. Kroz cijeli dvorac vode veliki i ukusno izgrađeni hodnici koji sami po sebi predstavljaju velike verande...” opisuje revija Svijet početkom 30-ih godina.

Kralj Aleksandar u dvoru u Visokoj boravio je dva puta. U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske palaču su koristili nacisti, a u SR Hrvatskoj u njoj su među ostalima sastančili Ante Marković i mnogi drugi. Početkom 90-ih onamo se uselio Franjo Tuđman, ali brzo se preselio u Banske dvore. Nakon njega u vili se smjestilo Ministarstvo vanjskih poslova koje je ondje bilo sve do 1996. godine, kad je pretvorena u državnu rezidenciju. U zgradi koja je bila dio imanja u Mesničkoj 23 tijekom Drugog svjetskog rata bilo je predstavništvo Trećeg Reicha.