William Bartlett: 'Najveći problem Europe nisu Grčka i Španjolska nego Balkan...'

Kada se govori o najvećim žrtvama krize, obično se misli na zemlje s europske periferije: Grčku, Španjolsku, Irsku… Ali postoji dio Europe na koji je kriza ostavila još teže posljedice, smatra britanski ekonomist William Bartlett, a to je njena superperiferija, zemlje zapadnog Balkana koje još nisu članice EU. To je regija u kojoj vlada ogromna nezaposlenost, u većem broju zemalja viša je od 30 posto, kao i prilično beznađe kad je riječ o oporavku ekonomije.

O europskoj superperiferiji Bartlett će uskoro objaviti knjigu, ali utjecajem krize eurozone na zapadni Balkan već se pozabavio u radu koji je objavljen u suradnji s Ivanom Pricom. Uz to, sprema stručni rad o ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj uoči pristupanja Europskoj Uniji. Trenutačno radi kao viši znanstveni suradnik LSEE-a, istraživačkog odjela Europskog instituta na London School of Economics and Political Science koji se bavi jugoistočnom Europom. Predmet kojem je Bartlett posvećen je politička ekonomija jugoistočne Europe.

Iako je u međuvremenu istraživao različite ekonomske probleme, ekonomski i socijalni razvoj regije glavno je područje interesa tog britanskog ekonomista, obrazovanog na sveučilištima u Cambridgeu, Liverpoolu i Londonu, više od 30 godina. Njegov doktorat iz 1979. bavi se temom nezaposlenosti i migracija u bivšoj Jugoslaviji. Prije desetak godina objavio je knjigu “Hrvatska: Između Europe i Balkana”, a 2008. uslijedila je druga knjiga “Problematična regija: Gospodarski razvoj, institucionalne reforme i socijalna skrb na zapadnom Balkanu”.

Uz to, radio je kao savjetnik ili suradnik brojnih međunarodnih institucija koje su bile prisutne na ovim prostorima poput Svjetske banke, Europske komisije ili UNDP-a, a kao sudionik različitih konferencija stručnoj je javnosti prilično poznat gost. Na naša pitanja odgovorio je pisanim putem.

Bez podrške EU

Ova je regija, čini se, vrlo inspirativna za dodjeljivanje naziva. Zašto se za sada koristi izraz superperiferija, što on uopće podrazumijeva?

- Fraza superperiferija odnosi se na zemlje koje su dio osnovnog perifernog sistema, ali još su više izložene štetnim učincima krize nego periferne zemlje eurozone. Čine je sve zemlje koje još nisu članice EU, ali su s Unijom postigle značajnu razinu ekonomske integracije. Te ekonomije karakterizira visok stupanj euriziranosti, što ih čini jako ranjivima na sve negativne efekte krize u eurozoni. Neke od njih, primjerice, Crna Gora i Kosovo, jednostrano su uvele euro kao legalno sredstvo plaćanja, BiH ima valutni odbor, što znači formalnu vezanost valute uz euro, dok druge zemlje u regiji, poput Hrvatske, imaju visok udjel domaćih obveza denominiranih u eurima. Stoga je gotovo nemoguće povećanje konkurentnosti ekonomije kroz deprecijaciju valute jer bi to jednostavno povećalo trošak otplate kredita denominiranih u eurima, velik broj kompanija završio bi u bankrotu, a kućanstava u siromaštvu. Na koncu, zemlje superperiferije, usprkos njihovoj snažnoj vezanosti uz euro, nemaju podršku ni jednog od sanacijskih fondova EU, ne mogu računati na ECB-ov program kupnje obveznica niti na neke druge političke instrumente za ublažavanje krize koji su dostupni perifernim članicama EU poput Grčke, Irske, Italije, Portugala i Španjolske.

Situacija u regiji očito je mnogo teža nego u zemljama eurozone koje su najteže pogođene krizom. To se možda najbolje vidi kroz razinu nezaposlenosti.

- Dok je kriza u eurozoni imala teške posljedice na slabije članice na periferiji EU, nije baš prepoznato da je kriza imala još teže posljedice na zemlje u nesigurnoj europskoj superperiferiji. U nekoliko tih zemalja nezaposlenost je veća nego u Grčkoj i Španjolskoj. U Makedoniji, primjerice, stopa nezaposlenosti iznosi 31,2 posto, u BiH je 28 posto, a u Srbiji 25,5 posto. Nezaposlenost mladih također je na povijesno visokoj razini i u svakoj od tih zemalja premašuje 50 posto. Zemlje superperiferije posebno su osjetljive na krizu u eurozoni zbog visokog stupnja euriziranosti. U Srbiji je četiri petine kredita privatnom sektoru denominirano u stranoj valuti, a u Hrvatskoj su tri četvrtine svih kredita u stranoj valuti. Kako zbog visoke eurizacije zemlje vrlo teško mogu provesti realnu devalvaciju, kao jedini način povećanja međunarodne konkurentnosti preostaje im interna devalvacija kroz domaću recesiju i smanjenje troška cijene rada. Da bi to provele, međutim, ne mogu računati na pomoć smanjenja duga europskih institucija i moraju nametnuti čak i oštrije programe štednje od onih koje je pokušala Grčka. Intenziviranje krize u eurozoni tijekom 2011. i u prvoj polovici 2012. godine imalo je očekivan utjecaj na superperiferiju. Već smanjen zbog globalne financijske krize, priljev od izravnih stranih ulaganja i doznaka dodatno je smanjen zbog ponovnog usporavanja u eurozoni, što je značajno pogoršalo ekonomsku situaciju u regiji. U trećem kvartalu ove godine BDP Srbije, primjerice, pao je 2,2 posto, a u četvrtom kvartalu očekuje se daljnji pad, nagovješćujući novu recesiju u trenutku kada je stopa nezaposlenosti već iznad 25 posto.

Efekt prelijevanja

Što bi moglo pomoći zemljama u regiji, ima li izlaza iz te spirale?

- Budući ekonomski razvoj superperiferije značajno ovisi o razvoju situacije u eurozoni. Ako se kriza produbi, a to se čini izglednim, te ako se ekonomska stagnacija u trgovinskim partnerima regije poput Grčke i Italije nastavi idućih pet godina, što je također izvjesno s obzirom na obuhvat programa štednje, efekt prelijevanja na superperiferiju bit će neizbježan. Štoviše, vjerojatno je da će se banke iz Austrije, Grčke i Italije, koje drže 95 posto bankarskog sustava, nastaviti razduživati i povlačiti kapital iz regije kako bi ojačale oslabljenu kapitalnu bazu kod kuće. To će predstavljati dodatni stres za ekonomije superperiferije jer će krediti biti još teže dostupni. Udjel loših kredita, koji su već na povijesno visokoj razini, dodatno će porasti.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista