VRDOLJAK 'Linić griješi. Privatni sektor nije kriv za pad BDP-a. Kad privatnici budu vidjeli šansu za zaradu, oni će i zaraditi'

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak prije nekoliko dana potpisao je u Bakuu Sporazum o gradnji plinovoda IAP koji bi trebao dovesti plin iz Azerbajdžana u Hrvatsku. Vrdoljak je uključen u sve energetske projekte u zemlji, a vodi i pregovarački tim Vlade koji s mađarskim MOL-om pokušava riješiti situaciju oko Ine. Kako on vidi te pregovore i što od njih očekuje, otkriva u razgovoru za Magazin.

Što sporazum iz Bakua mijenja u hrvatskoj enegetskoj strategiji?

- To je dio hrvatske energetske strategije, taj potpis je politička platforma koja omogućava pripremu modela i realizacije Jadransko-jonskog plinovoda (IAP). TAP je jedan od najvećih energetskih projekata u svijetu, jer se radi o projektu vrijednom 207 milijardi dolara investicije i isporuke plina u sljedećih 25 godina. Čim je Hrvatska bila za stolom gdje se ugovor potpisivao, znači da smo se pozicionirali kao dio tog velikog projekta. Isto tako, Hrvatska se tim, ali i drugim važnim energetskim projektima definitivno potvrđuje kao energetsko čvorište šire regije.

Energetski mozaik

Kada bi trebala početi gradnja hrvatskog dijela plinovoda?

- Prvo je bilo planirano da se IAP gradi u drugoj fazi, kad se zavši TAP. Sada je otvorena mogućnost da se i naš dio plinovoda gradi paralelno s TAP-om, idućih godinu dana lobirat ćemo da tako bude, mislim da ćemo uspjeti u tome. Nadam se da će gradnja IAP-a početi 2015. godine, kada počinje gradnja TAP-a, a završetak bi u tom slučaju bio 2019., što znači da bi prve isporuke azerskog plina došle 2020. godine.

Tko bi bili ulagači u Jadransko-jonski plinovod, samo država ili privatni investitori?

- Bit će sigurno privatni ulagači, najvjerojatniji su konzorcij Shah Deniz i Soccar, koji grade i TAP, u suradnji s državama kroz koje plinovod prolazi i njihovim energetskim tvrtkama.

Do jučer ste govorili da ćemo ovisnost o ruskom plinu smanjiti zahvaljujući LNG terminalu i suradnji s Katarcima. Pada li LNG sada u drugi plan opet?

- Ne. Svi novi dobavni pravci koji bi diverzificirali dobavu plina u jugoistočnu Europu i dalje nisu dovoljni da bi smanjili ulogu ruskog plina u regiji i diverzificirali izvore. Šira regija, u koju ubrajamo i Ukrajinu, godišnje treba oko 80 milijardi kubika plina. Kroz IAP mogu doći 2-3 milijarde, kroz LNG 5-6 milijardi, iz naše eksploatacije još možda desetak milijardi, ali kad sve to zbrojimo, to je i dalje ispod 20 posto ukupnih potreba šire regije. Ali, novi pravci ruše cijenu plina na tržištu i zato se trebaju graditi alternativni.

Koliko je projekt LNG-a bliže ostvarenju nakon zadnjeg posjeta Kataraca?

- Stvoren je okvir za početak pregovora o poslovnom modelu. Katar je zainteresiran za isporuku plina… Moram naglasiti da je uz sve prije spomenute projekte LNG tek jedna od kockica energetskog mozaika, a tu su plinovod IAP, eksploatacija ugljikovodika našeg podmorja i kopna, podizanje HEP-ovih kapaciteta i, naravno, rješavanje pitanja Ine koja mora postati regionalna energetska kompanija.

Ali Katar nije zainteresiran za ulaganje u gradnju LNG-a?

- Ta odluka vrijedi više od 600 milijuna eura. Takve se odluke donose nakon dugo analiza i pregovora, nitko ne može očekivati da će takvu odluku donijeti u pola godine.

Nova runda s MOL-om

Jesu li Katarci postavili određene uvjete za ulazak u posao?

- Ne. Kad dobijemo njihovo pismo namjere za LNG, mi ćemo im predložiti da uđu u konzorcij koji će preuzeti rizik gradnje i operativnog upravljanja terminalom.

Kada očekujete njihovo pismo namjere?

- Tijekom 2014. imat ćemo ga na stolu i moći ćemo početi pregovarati o ugovoru. Ali, njihov dolazak je potvrdio da su zainteresirani. Hrvatska bi mogla uložiti 600 milijuna eura u gradnju i sigurno bi svi dobavljači bili naši partneri. Ali u tom slučaju jedini rizik amortizacije i operativnog upravljanja LNG-om snosi Hrvatska, a ja mislim da to ne bi bilo dobro. Hrvatska može preuzeti dio rizika, ali ne više od trećine.

Dakle, Hrvatska sama sigurno neće graditi LNG terminal?

- Ne. Hrvatska ne smije sama graditi LNG terminal niti smije sama voditi nekakvu svoju energetsku politiku, nego se mora uklopiti u energetsku strategiju regije.

Kada se nastavljaju pregovori s MOL-om o Ini?

- Novi sastanak pregovaračkih timova održat će se u siječnju 2014.

Jesu li Mađari odgovorili na vaš prijedlog upravljačkog modela za Inu?

- Ne želim o detaljima pregovora komunicirati putem javnosti.

Hoćete li nastaviti pregovore prije nego što se dogovorite o modelu upravljanja ili bez toga nema dalje?

- Okvir za pregovore, koji je usvojila Vlada, kaže da je prva točka pregovora korporativno upravljanje. To je okvir koji ja moram poštovati i moram inzistirati na njemu jer sam ga dobio kao zadatak od Vlade. Nije presudno hoćemo li prvo samo raspraviti sve točke pregovora pa onda donositi odluke ili ćemo odmah odlučivati o pojedinim točkama. Važnije je da Ina sudjeluje u ostvarivanju strateških energetskih ciljeva Hrvatske i da država, kao drugi najveći dioničar, može pratiti i utjecati na odluke Ine. Danas ništa od toga ne možemo.

Ekonomski zločin

Je li Vlada dobila informacije o strateškom planu MOL-a za Inu? Neslužbene informacije govore da će MOL ugasiti obje hrvatske rafinerije ako ostane suvlasnik Ine.

- Zatvaranje rafinerija bilo bi ekonomski zločin protiv Hrvatske. Da se prije deset godina počelo ulagati u rafinerije, danas bi bile konkurentne i imale bi svoju tržišnu poziciju u regiji. Kako se zakasnilo s investiranjem u njih, tržište regije, ali i Hrvatske, počele su uzimati druge rafinerije. Rafineriju Rijeka apsolutno se mora do kraja modernizirati. Rafineriji Sisak može se smanjiti ili prenamijeniti kapacitete, ali ne možemo prihvatiti da se odreknemo rafinerijskog potencijala i zaposlenosti koju smo imali prije deset godina.

MOL je upravo ugasio svoju rafineriju u Italiji, što govori da je spreman na radikalne poteze.

- Tu su rafineriju kupili nakon Ine, u nju su uložili puno novca, ali bila je to loša poslovna odluka. Zato tvrdim da Vlada kao dioničar mora sudjelovati u donošenju i kontroli poslovnih odluka. U suprotnom, i kod nas se može dogoditi loša poslovna odluka kao ova u Italiji.

MOL je najavio mogućnost prodaje svog udjela u Ini. Vlada je tražila jasan odgovor Mađara što misle učiniti sa svojim vlasničkim udjelom, hoće li ga prodati. Jeste li dobili odgovor?

- Konkretan odgovor nismo dobili.

Strateški partner

Kako tumačite to ignoriranje od strane MOL-a?

- Vjerojatno još nemaju stav. Valjda će nas obavijestiti kad ga budu imali. Najveću cijenu te situacije zasad plaćaju dioničari MOL-a jer je cijena njegove dionice u godinu dana pala puno više nego Inina. Zato mislim da će morati brzo odlučiti što je njihov strateški cilj.

Ima li Vlada kontakata s novim potencijalnim kupcem Ine?

- Nekoliko puta smo stranim kompanijama prezentirali Inu i njene potencijale, ali nismo dobili nikakav službeni iskaz interesa o mogućoj kupnji ili strateškom partnerstvu. Ali, možda će kroz nekoliko mjeseci uslijediti i ozbiljno pismo namjere.

U kuloarima se priča da je MOL stekao više od 50 posto Ine i da je već našao kupca za Inu u Rusiji. Čuli ste to?

- Svašta se priča. Mislim da se nitko ozbiljan ne bi usudio pregovarati o prodaji a da to ne objavi ili čak prodati dionice Ine bez znanja drugog najvećeg dioničara. To bi bilo kazneno djelo. U svakom slučaju, MOL nikada neće naći kupca koji prije kupnje neće doći u Vladu razgovarati o tome. A do sada nitko nije došao.

Bi li Vlada prihvatila Ruse kao nove strateške partnere u Ini?

- Ono što očekujemo od MOL-a očekivali bismo i od novog strateškog partnera. Ako se dogovorimo o modelu upravljanja, o maloprodaji, o funkcioniranju rafinerija i o istraživanjima u Jadranu, onda je Vladi svaki strateški partner prihvatljiv.

Pa i Rusi?

- Bilo tko, mogu biti Rusi, Amerikanci, Katarci, tko god.

Energetski projekti

Jesu li vas uopće Katraci pitali za Inu?

- Da, tražili su informacije o Ini koje smo im dali.

Do kada je Vlada spremna ‘natezati’ se s MOL-om?

- To je preozbiljna stvar da bi se limitirala rokovima. Važnije je što ćemo dogovoriti, nego kada. No, sadašnja situacija ne odgovara ni Vladi, ni MOL-u, pa očekujem da ćemo ubrzati pregovore o Ini.

Pa Mađari su željeli pregovore završiti do kraja godine. Očito da MOL drži kako se problem može brzo riješiti.

- Idući sastanak bit će u siječnju.

Ina nije jedina koja kasni s investicijama. Zašto kasne druge velike investicije energetskog sektora, prije svega HEP-a, o kojima se već dvije godine samo priča?

- Energetski projekti imaju duži rok pripreme, duge modele javnih natječaja, treba vremena za ishođenje dozvola… Pripreme plinske elektrane u Osijeku i TE Plomin su vrlo intenzivne, ni u čemu ne kasnimo…

Kako ne kasnite kad su se HE Ombla i TE Plomin već trebale graditi?

- Ne znam otkud vam informacija da se trebalo početi graditi.

Od vašeg prethodnika, ministra Čačića, koji je bio prvi potpredsjednik ove Vlade.

- On je govorio na osnovi informacija koje je zatekao od prošle Vlade, a koje nisu bile točne. Ni jedan projekt nije bio pripremljen kad je ova Vlada došla.

Vi sada imate prave informacije. Kada će početi gradnja u TE Osijek i TE Plomin?

- Siguran sam da ćemo do kraja mandata ugovoriti i početi graditi Osijek i Plomin.

Zašto je produljen najtječaj za Plomin?

- Na zahtjev potencijalnih ulagača.

Je li to dobar ili loš znak?

- To je dobar znak jer očito ozbiljno pregovaraju s bankama.

Prošlo je godinu dana otkad ste ministar gospodarstva. Kako je biti na ‘vrućem’ Čačićevu mjestu?

- To je veliki izazov. U ova teška vremena nije lako biti ministar gospodarstva, nositi križ velikih očekivanja i brzih rezultata. Neovisno o tome tko je bio prije mene na ovoj stolici.

Je li vam krivo što ste otišli iz Ministarstva graditeljstva? Je li tamo lakše raditi?

- U graditeljstvu je uži resor, ali veća specijalizacija, dok je ovdje resor širi.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista