Ministar poljoprivrede Petar Čobanović i autorica programa za poljoprivredu Kukuriku koalicije, SDP-ova zastupnica Dragica Zgrebec došli su na sučeljevanje bez ikakvih papira. Sve podatke sipali su iz glave i u mnogim se stvarima čak i složili jer kažu: kad postoji zajednička poljoprivreda politika EU, onda u nacionalnim politikama nema puno mogućnosti. Ipak, razlike između HDZ-ova koncepta i onoga Kukuriku koalicije se vide.
VELIKO VIDEO SUČELJAVANJE Čačić: Znam kako privući milijarde Milošević: Ali one već dolaze!
Vlada je odlučila isplatiti radnicima Đakovštine 27 milijuna kuna iako ste se vi, ministre, tome protivili u početku. Je li dobar model da država preuzme potraživanja i isplati radnike?
Čobanković: Nisam se protivio. Trebao sam pronaći modalitete. Niti u jednom trenutku nisam obećao zaposlenicima novac. Činilo mi se da nema pravne mogućnosti da se isplati ta naknada. Đakovština d.d. je u stečaju, evidentirana su potraživanja, a zaposlenici su u prvom isplatnom redu. Gotovo sve nekretnine i pokretnine društva su pod zalogom, hipotekama i fiducijama.
Kako će onda država dobiti tih 27 milijuna kuna od imovine Đakovštine?
Čobanković: Đakovština je prije stečaja, kada je bila u blokadi, poslovala putem cesija, kompenzacija i slično. To nije dopušteno i stečajni upravitelj je pokrenuo tužbe. Od toga bi se moglo doći do oko 40 milijuna kuna. Izvjesno je da bi se ti postupci mogli dobiti. Zato su pravnici došli do rješenja da se Vlada zamijeni sa zaposlenicima. To znači da će Vlada čekati novac od sudskih tužbi, a u međuvremenu je iz tekuće pričuve isplatila zaposlenicima njihov dio. Iz toga su izuzeti jedino članovi Uprave jer smatramo da netko tko je zaslužan za ovu situaciju nema pravo biti nagrađen.
Mislite li vi, gospođo Zgrebec, da je to dobar model?
Zgrebec: Ne. To je slučaj koji se rješava zato što smo u izbornoj kampanji. Taj stav otvara prostor za mnoge tvrtke koje su u stečaju ili će biti. Osim toga, od 2008. imamo Zakon o osiguranju potraživanja radnika čije su tvrtke u stečaju, prema kojem tijekom stečaja moraju prijaviti ta potraživanja. Zašto se to u Đakovštini, gdje je država suvlasnik sa 32 posto, nije učinilo? U upravljačkoj i nadzornoj funkciji zakazala je država. Sigurno je da radnicima treba pomagati, ali nije najbolji način isplata iz proračunske zalihe jer se prema zakonu iz nje isplaćuju samo izdaci koji se nisu mogli predvidjeti…
Čobanković: Ovo se nije moglo predvidjeti.
Zgrebec: Ali takvih slučajeva ima daleko više. Sutra ćete imati Kamensko. Hoćete li i to tako rješavati?
Čobanković: Ovo nije sustav već način rješavanja jednog slučaja.
Ministarstvo poljoprivrede kontrolira pet posto poticaja i posljednji nalaz pokazao je da su od toga u 15 posto slučajeva poljoprivrednici prevarili državu. Radi se o oko 170 milijuna kuna.
Čobanković: To je paušalna ocjena. Kontrolom je obuhvaćeno oko šest tisuća korisnika, od toga je utvrđeno da je kod 1060 bilo određenih sumnjivih radnji. Ali ne možemo sveukupne isplaćene poticaje dovoditi pod sumnju. Jer među prekontroliranim poticajima najviše je onih za koje postoje indicije ili prijave za zloporabu.
Vara li se manje na poticajima?
Čobanković: Sve je manje varanja jer su kazne rigorozne.
Bi li Kukuriku koalicija u tom sustavu kontrole nešto mijenjala?
Zgrebec: Situacija se popravlja jer lani nismo uspjeli prekontrolirati ni pet posto, ali ne smije se na tome stati.
Koliko je u zadnjih osam godina država isplatila poticaja?
Čobanković: Oko 24 milijarde kuna. Posebno sam zadovoljan time što smo imali rast poticaja - 2003. smo ukupan iznos poticaja zatekli na 1,6 milijardi kuna, a sada smo na 3,6 milijardi.
Koliko je proizvedeno poljoprivrednih proizvoda za te 3,6 milijarde kuna?
Čobanković: Puno.
Je li od 2003. porastao uvoz hrane?
Čobanković: Nije ništa porastao. Hrvatska je značajno povećala proizvodnju sa 22 milijarde kuna prihoda od proizvodnje na 30 milijardi. U 2010. uvezli smo hrane za 2,2 milijarde dolara, a izvezli 1,4 milijarde, što znači direktan deficit od 800 milijuna. No, istovremeno smo ostvarili oko 7 milijardi eura prihoda od turizma gdje minimum od 15 posto otpada na hranu i piće. Znači, mi smo 500 milijuna dolara u plusu u vanjsko-trgovinskoj bilanci.
Zgrebec: Kad to ovako računate, uvijek možete dobiti jedno ili drugo. Povećanje poticaja je dobrodošlo. No, mi smo malo učinili na konkurentnosti, pogotovo kod obiteljskih gospodarstava. Dosta je novca uloženo kroz operativne programe i kapitalna ulaganja gdje se nije vodilo računa hoće li se proizvodnja moći plasirati i naplatiti, odnosno kako će se vraćati krediti.
Čobanković: Oprostite, ali koja proizvodnja nije naplaćena?
Zgrebec: Kad vam 90 dana nešto plaćaju, to je kreditiranje.
Čobanković: Nema robe koja se odmah plaća.
Zgrebec: Ma molim vas, pa mlijeko se ne plaća po 90 dana, stoka se ne može naplatiti mjesecima, grožđe se ne može prodati… Država to mora spriječiti. Došli smo na 40 milijardi kuna neplaćenih obveza, sigurno je da ni poljoprivreda nije imuna na to.
Je li nam se isplatilo toliko povećanje izdvajanja za poticaje?
Čobanković: Ne bi bilo hrvatske poljoprivrede da je nismo pratili povećanjem poticaja jer ne bismo mogli biti konkurentni.
Hoćete li, ako dobijete još jedna mandat, i dalje povećavati poticaje?
Čobanković: Dakako. Završili smo pregovore i Hrvatska ima financijsku omotnicu od milijun eura za projekte u poljoprivredi i ruralnom razvoju.
Ali treba imati projekte da bi se taj novac dobio?
Čobanković: Pa, naravno. Bit će katastrofa ako ne uspijemo povući taj novac.
Koliko smo povukli iz pretpristupnih fondova, iz IPARD-a?
Čobanković: Garantiram, povući ćemo cijeli IPARD.
A koliko je dosad povučeno?
Čobanković: Kad bih ja sad rekao koliko je, rekli biste mi da je to malo! Zato vam neću reći. SAPARD smo ugovorili oko 52 posto od ukupnih sredstava, realizirali smo 49 posto. S IPARD-om će ići bolje.
Zgrebec: Došli smo do toga da oko 50 posto potpora iz proračuna otpada na poljoprivredne potpore.
Čobanković: Ali one su jedine dopuštene.
Zgrebec: Da, da. To je oko 2,5 posto proračuna i predstavlja značajan napredak.
Čobanković: Za to smo se izborili.
To se HSS izborio.
Čobanković: Ma je! Potpore su rasle dok sam ja bio ministar.
Zgrebec: Ipak, u stočarskoj proizvodnji u zadnje dvije godine imamo stagnaciju ili pad.
Čobanković: Kako koje.
Zgrebec: To su zadnje statistike.
Čobanković: Ali imamo rast u tovu junadi.
Zgrebec: Gotovo u svim stočarskim sektorima imamo pad. Usto, od 900 tisuća hektara 65 posto su žitarice. Treba mijenjati strukturu.
Čini se kao da HDZ i Kukuriku imaju zajednički program za poljoprivredu?
Zgrebec: Ma ne. Ali, nema puno manevarskog prostora za nacionalnu politiku. Ono što smo ispregovarali, to je to. Ispregovarali smo velike iznose. Što se tiče direktnih plaćanja, u prvoj godini to je oko 133 milijuna eura.
Imamo li projekte za ruralni razvoj?
Zgrebec: Premalo smo educirali ljude za projekte. Na natječaje su se javljali bez građevinske dozvole.
Čobanković: I za to je Ministarstvo krivo?
Hoće li Kukuriku mjenjati sustav poticaja “samo po hektaru”? U programu stoji da će biti i po proizvedenom?
Zgrebec: Poticaji su po površini, ali postoje uvjeti kada se može isplatiti poticaj. Morate proizvoditi po određenim uvjetima.
Čobanković: Vratimo se poljoprivredi. Povećanje ekološke proizvodnje, sa 2,3 posto ukupnih površina plan je do 2016. povećati na osam posto. Ekološka proizvodnja posebno se plaća iz mjera ruralnog razvoja. Posebno je zanimljiva proizvodnja biogoriva na farmama, iz stajskoga gnojiva i otpada iz poljoprivrede. Treba proizvoditi bioplin, iz njega struju, a toplinska energija, koja je nusprodukt, koristi se za zagrijavanje plastenika. Mi imamo desetak takvih projekata.
Zgrebec: Da, treba uvoditi nove tehnologije, ali treba imati i prostore. Ako ćete povećavati proizvodnju povrća i voća, morate imati hladnjače blizu proizvođača. A što se tiče uvoza, moramo reći kakva se kvaliteta uvozi. Vidim da se na tržnici u vrijeme berbe jabuka prodaju uvozne jabuke iz hladnjača. Zašto? Zato što se u tim zemljama izvoz subvencionira.
Kako biste to popravili ako dođete na vlast?
Zgrebec: Treba propisati kvalitetu za ono što se uvozi. Nećemo dalje uvoziti smrznuto meso, a onda da se ne prati gdje ono završava.
Čobanković: Nemojte, Dragice, molim vas. Nemojte tako. I sad postoje pravilnici o kvaliteti. Ne možete govoriti da jabuka koja je godinu dana bila u hladnjači nije kvalitetna. Ima zdravstvenu ispravnost. Takva roba ima svoju cijenu, a potrošač je regulator tržišta!
Zgrebec: Nemojte, molim vas. Pa, to se prodaje po istoj cijeni kao i svježa jabuka. Pogledajte po dućanima. Osim toga, može li se u Hrvatskoj kupiti voće i povrće prve kvalitete?
Čobanković: Može.
Zgrebec: Ne, ne, sve je druga klasa.
U čemu je razlika u poljoprivrednoj politici između HDZ-a i Kukuriku koalicije?
Zgrebec: Ako mogu udijeliti kompliment... Čobanković je najbolji ministar. Jedino mu nedostaje strategija... do 2020.
Čobanković: Kad sam imenovan za ministra, Hrvatska je postala kandidat za EU. Nismo imali vremena za strategije.
Ministar je rekao što bi on ako dobije novi mandat. A što biste vi?
Zgrebec: Ne može tu biti velikih razlika. Primjerice biodizel. Austrija ima veliku proizvodnju na temelju uljane repice. To je kultura koja može ići na nešto siromašnija tla, pa se odmah otvara pitanje stavljanja u funkciju cjelokupnog državnog poljoprivrednog zemljišta. A općine raspolažu državnom zemljom.
Vi biste to mijenjali?
Zgrebec: Da. Mi ne bismo privatizirali poljoprivredno zemljište, davali bismo ga u dugoročni zakup. Posao bi vodila Agencija za poljoprivredno zemljište, a ne lokalne vlasti.
Čobanković: Kad sam došao za ministra, pokušao sam mijenjati zakon, vratiti dodjelu zemlje na županije. Ali, odjeci su bili loši pa sam prihvatio realnost.
Sad vam je žao?
Čobanković: Nije. Puno smo i napravili.
Vi u HDZ-ovu programu niste puno novoga najavili. Samo ste napisali što ste napravili.
Čobanković: Tko razumije poljoprivredu, sve mu je jasno. Nismo pisali Markove konake.
Zgrebec: U političkim se programima detalji i ne pišu.
Čobanković: Naš je program jasan: povećat ćemo potpore, na taj način povećat ćemo konkurentnost, čime povećavamo proizvodnju, a time jamčimo da cijene hrane neće jako opterećivati standard građana.
A vi u Kukuriku koaliciji?
Zgrebec: Mi imamo dvije vrste mjera, jedne za gospodarstva koja imaju dugoročnu održivost, specijaliziranost i konkurentnost. Druge mjere su za male posjede koji će ili diverzificirati proizvodnju i imati dodatni prihod ili će napuštati tu proizvodnju.
A kad sve ne upali, seljaci bi opet mogli izaći traktorima na cestu.
Čobanković: Morate znati, nekad su razlozi za nezadovoljstvo opravdani. Recimo, naši su poljoprivrednici imali velika ulaganja. Kad su kretali u investiciju cijena mlijeka je bila jedna, a onda je pala na pola.
Zgrebec: A je li točno da još uvijek nisu isplaćena kapitalna ulaganja?
Čobanković: Uh, oko 800 zahtjeva nismo isplatili. No, sad je to obrađeno.
Zgrebec: Obrađeno, da. Ali isplata će biti 2012. godine!
Čobanković: Isplata će biti 2012. godine.
Ostavljate to drugoj Vladi.
Čobanković: To je u proračunu.
Zgrebec: Ali, to je isto deficit u ovoj godini ako su rješenja izdana.
Čobanković: Ma, nije.
Zgrebec: Je, je.