Ustaju u 7, treniraju 4 sata, čeka ih servirani ručak, pa odmor. Vikende provode u vili

Ustaju se bez iznimke svako jutro u sedam sati. U to vrijeme po njih u elitni stan u središtu grada dolazi vozač i osobni trener. Ulaze u luksuzni Mercedec - zaputili su se na Savski nasip. Tamo, naime, svakodnevno pod budnim okom profesionalca, vježbaju puna četiri sata.

Nakon predaha, šetnje i uživanja u prirodi, vrijeme je za povratak. U stanu ih čeka ručak, servirane su im mesne poslastice.

Osobni trener za pse

Poslije će malo odrijemati u udobnim krevetima, u jednoj od soba čije zidove krase njihovi portreti.

Drugi dio dana, a osobito vikende, vole provoditi u obiteljskoj vili u Samoboru. Tamo su daleko od gradske vreve, imaju ugodne susjede, a prostrano dvorište idealno je za odmor, zabavu, druženje... Sve to vrijeme ništa im neće nedostajati, a pažnje i ljubavi uvijek imaju u izobilju.

Zvuči kao život iz bajke?

Upravo takav imaju tri psa - Safir, Ajla i Blue. Četverogodišnja doga, pet godina stara bijela belgijska ovčarka i 16-mjesečni zlatni retriver kućni su ljubimci i velike ljubavi Lele Kraljević, supruge preminulog vlasnika Dinersa Žarka Kraljevića.

Žive s njom u njenom stanu, a za njih brine trener Zoran Obradović. Ujedno je i Lelin vozač. Od nje je dobio i stan na korištenje, kako bi se što bolje brinuo za pse.

Iako bi se na prvi pogled moglo zaključiti da je riječ o ‘pasjem životu na visokoj nozi’ i ‘kraljevskom’ tretmanu ljubimaca, ovaj, pomalo neuobičajeni život pasa, zapravo je odraz životnog stila obitelji Kraljević i njihove velike ljubavi prema životinjama.

Privrženi vlasnici

Osjeti se to već u prvom kontaktu s Lelom i njenim ljubimcima. To su posve obični psi. Ističu se samo po tome što su strašno privrženi vlasnici, a njihovi postupci i emocije vrlo su izraženi i zapanjujuće slični ljudskima. Doslovno je moguće osjetiti kada su ljubomorni, kada su posesivni, ljuti ili razočarani. Najbolje nam je to dočarao zastrašujuće veliki Safirko (ima 71 kilogram!), koji se svom svojom težinom naslonio na Lelu i ‘fizički’ joj zabranio izlazak iz stana, u trenutku kada je predosjetio da će ga nakratko napustiti.

Retriever Blue nije toliko posesivan. Najmlađi je i najzaigraniji, dok je Ajla mirna, tiha i povučena. Prava dama, reći će Lela.

- Oduvijek sam voljela životinje, osobito pse. Imala sam ih i prije sadašnjih ljubimaca, a svaki njihov gubitak strašno bi me pogodio. Srećom, ubrzo bi se tu našao neki novi pas. Prijatelji bi mi poklonili štenca, a neke sam, kao Ajlu, spasila i liječila kod veterinara kada bi ih bivši vlasnici napustili. O mojoj ljubavi prema psima najbolje svjedoče moja obitelj i prijatelji.

Za rođendan znam dobiti portrete svojih pasa koje umjetnici izrade na temelju fotografija koje im šaljem. Jedna mi je prijateljica, umjetnica iz Trogira, napravila je čak i brončani odljev Safirkove glave - kaže Lela, koja je prošle nedjelje u velikom društvu obitelji i prijatelja proslavila svoj 81. rođendan.

Većinu vremena Safirko, Ajla i Blue borave u stanu u Zagrebu. Iako su posve drukčijih karaktera, jako se dobro slažu. Ne smetaju im ni papige ni kakadui, koji cijele dane ‘pjevaju’ u Lelinom stanu.

Najsretniji na dvorištu

- I psi katkad zapjevaju, ali uglavnom su dobri. Istrče se, izigraju i obavljaju nuždu na nasipu, gdje ih Zoran trenira i šeće svako jutro.

Tako su u principu u stanu vrlo mirni, a poslijepodne drijemaju. Ajla i Blue spavaju u ‘krevetićima’ pored mog kreveta, dok Safirko spava sa mnom. Od četvrtka do nedjelje pak boravimo u obiteljskoj vili u Samoboru, koja ima golemo dvorište. Tamo su najsretniji jer se imaju gdje igrati, a i meni je to idealno mjesto za odmor.

Psi i stan nisu najsretnija kombinacija, a možda se i preselimo u Samobor.

Ako dobijem kojim slučajem novog mezimca, to bih zaista mogla i napraviti. Ljudi katkad nemaju razumijevanja za pse. Misle da su opasni jer su veliki. Da im daju priliku i upoznaju ih, shvatili bi da je riječ o zaista velikim mazama i pametnim životinjama - kaže.

No Samobor nije jedina lokacija na kojoj Asja, Safirko i Blue borave. Čak pet mjeseci godišnje provedu na moru u Malom Stonu, gdje obitelj Kraljević ima kuću.

Kako bi i na ljetovanju imali konstantnu brigu i nazdor, Zoran putuje s njima. U nešto manje od dvije godine zavoljeli su svog novog vodiča. I Zoran je zavolio njih te dobro upoznao njihove potrebe, navike i karakter.

- Šećem i vježbam s njima kako bi ostali u formi. Brinem i o njihovoj prehrani, a to zna biti zaista zahtjevan posao. Samo Safirko dnevno mora pojesti dva kilograma hrane, dok Asja i Blue jedu svaki po 750 grama. Uglavnom su to keksi za pse i BARF - hrana napravljena od sirovina za ljudsku prehranu. To je mješavina iznutrica, goveđeg mesa, jetra, kosti i slično koja je dobra za njihov metabolizam. No osim što je dobra za njihovu prehranu, vrlo je skupa. Tako samo Safirko, koji doduše ima najveći apetit, u desetak dana pojede hrane u vrijednosti od 1000 kuna - objašnjava Zoran.

Redovito se vodi i briga o njihovoj higijeni, a Zoran ih uglavnom četka na Savskom nasipu. ‘Dama’ Asja rijetko se umrlja, dok se to za ‘zloćka’ Bluea ne može reći. Njega mame lokve vode pa se često zaprlja. Safir se s druge strane grozi vode.

- Čim počne padati kiša Safir se uznemiri. I na moru se najviše morao prilagođavati, ali je na koncu proplivao - kaže Zoran.

Pametne i umiljate

Lela dodaje da su doge vrlo osjetljive životinje - često imaju urođenu manu i s njima treba biti jako pažljiv. Zato se jako vežu za svoje vlasnike.

- Dogu koju sam imala prije Safirka uginula je od tumora. Njega pak muči upala u oku, pa u zadnje vrijeme posjećujemo veterinara. I Asja zna biti boležljiva, ali je zato Blue zdrav kao dren. Voljela bih da mi dugo budu živi i zdravi. Svaki put kada mi je uginula životinja bila sam jako nesretna - kaže strastvena zaljubljenica u životinje, koja oduševljava svojim duhom i osobnošću.

Stoga nimalo ne iznenađuje što je uspjela prenijeti svoju toplinu i na ljubimce. Naš prvi susret sa psima nije bio najugodniji (priznajemo, jako smo se uplašili!). Srećom, vrlo brzo otkriva se da su to jako pametne i umiljate životinje.

Moguće ih je susresti svaki dan na Savskom nasipu i bilo bi šteta ne upoznati ih.