Šesnaest godina poslije smrti prvog hrvatskog predsjednika Tuđmanovi više nisu u fokusu javnosti. U politici je ostao dr. Miroslav Tuđman, a gospođa Ankica uporno i marljivo u podrumu obiteljske kuće sređuje Franjinu dokumentaciju.
“Postala je pravi arhivar”, kaže jedan obiteljski prijatelj. Nevenka i Stjepan malo se pojavljuju, a zaklada koju je vodila gospođa Tuđman nije više aktivna kao nekad.
U obiteljskom arhivu čuvaju se i Tuđmanove pjesme koje do sada nikada nisu objavljene. Malo je uopće poznato da je Tuđman bio i pjesnik, a oni malobrojni koji su pročitali njegove pjesme tvrde da su izuzetno zanimljive. Tuđmanovi danas žive od plaće i mirovine, kako koji, normalnim građanskim životom. Gospođa Ankica je, kažu svi koji je poznaju, vrlo prijatna i susretljiva i usprkos visokim godinama uvijek je spremna pomoći. Obitelj nije imala nikakve koristi od bilo koje privatizacije niti je dobila bilo kakvu povlasticu. Bore se, kažu prijatelji obitelji, s hrvatskom svakodnevicom kao i svi drugi građani Hrvatske. Uza sve one zdravstvene probleme koji su zakucali i na vrata nekoć najslavnije hrvatske obitelji.
To su Tuđmanovi danas.
Ni do dana današnjeg o Franji Tuđmanu nije napisano sveobuhvatno povijesno štivo, iako se i pobornici i protivnici predsjednika slažu da je bio posljednji veliki državnik kojeg je Hrvatska imala u prošlom stoljeću. Za mnoge i najveći, za neke u rangu s Josipom Brozom.
U prvom činu izborne drame u Hrvata, onom iz predizborne kampanje, HDZ je imao puna usta Franje Tuđmana, a sada, kada se svi muče kako raspoloviti Most, više nitko predsjednika i ne spominje. Impozantan Tuđmanov kip u Kninu, rad Mire Vuce, koji je prvo trebao zbog brzine biti izrađen iz poliestera, do dana današnjeg nije plaćen, a jedan od predsjednikovih dugogodišnjih savjetnika, Slobodan Lang, uskoro objavljuje knjigu u kojoj će pokazati i Tuđmanov odnos prema izbjeglicama koji su u ratnom vihoru preplavili Hrvatsku.
Bušićeva udovica
Predsjednikova dugogodišnja bliska suradnica i pročelnica Ureda predsjednika dr. Tuđmana Zdravka Bušić za Nedjeljni Jutarnji otkriva kako je njen brat Ante Bruno Bušić, vođa hrvatske emigracije, govorio: ‘Ako se meni nešto dogodi, tu je Tuđman’. S obitelji je i danas u kontaktu, prije dan-dva u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, gdje radi, došao je dr. Miroslav Tuđman posuditi knjige. “Čujem se i vidim s Mirom i Bracom, kako zovemo Stjepana.
” Povjesničar Dinko Čutura često je u kontaktu s gospođom Ankicom i imao je uvid u dio građe koja se čuva kod obitelji. “
O toj građi koja se nalazi u privatnom arhivu brigu vodi gospođa Ankica Tuđman. Građa je potpuno sistematizirana, pohranjena u profesionalnim kartonskim kutijama i vrlo stručno popisana. Gospođa Tuđman uložila je velik trud u obradu, popis i arhiviranje te građe i sve je učinila vrlo savjesno i stručno. Naime, ona u tome i jest stručna, jer je dugo bila voditelj dokumentacijskog centra na Radio-televiziji. S te funkcije bila je maknuta 1972., kad je i predsjednik Tuđman prvi put završio u zatvoru”, kaže Čutura.
To je vrlo važna i bogata građa u kojoj se nalaze rukopisi mnogih Tuđmanovih radova.
“Osobno sam imao u rukama sve temeljne dokumente vezane uz HDZ, od Nacrta prijedloga za pokretane Hrvatskog demokratskog zbora (kako se HDZ u početku trebao zvati), Programske deklaracije osnivačke skupštine HDZ-a, Izjave osnivačke skupštine… i mnoge druge. Sve je te dokumente predsjednik Tuđman pisao rukom, vrlo čitljivim rukopisom, pravopisno izuzetno korektno, a prepisivala ih je pisaćom mašinom gospođa Ankica.
” Osim tih rukopisa tu se nalazi velik dio korespondencije predsjednika Tuđmana s raznim važnim osobama toga vremena, mnogi njegovi znanstveni radovi.
Čutura smatra da će sveobuhvatno štivo o povijesnoj ulozi Franje Tuđmana svakako biti napisano.
“Da bi se o nekome i nečijemu djelu, poglavito kada je riječ o povijesnim osobama i državnicima, napisalo sveobuhvatno povijesno štivo, potreban je dovoljan vremenski odmak. Naravno da još uvijek, u povijesnom smislu, svi aspekti Tuđmanova djelovanja nisu sagledani”, kaže Dinko Čutura, uz dodatak da će privatna arhiva Tuđmanovih svakako u tom smislu dobro poslužiti.
Rano političko razdoblje
“Sav njegov znanstveni rad je izuzetno važan, a još uvijek nedovoljno valoriziran. Njegov je znanstveni opus velik i značajan, a to je ogromno znanje i razumijevanje povijesti bilo ključno u njegovom političkom i državničkom životu. Njegovo rano političko djelovanje ostalo je nekako zapostavljeno i mislim da bi se i o tom djelovanju trebalo više pisati. Razumljivo je da je stvaranje hrvatske države, čiji je on bio glavni pokretač, stavilo u drugi plan njegov prethodni rad, ali kako bismo u potpunosti razumjeli Franju Tuđmana, proučavanju tog ranog razdoblja treba posvetiti više pažnje”, kaže Čutura, koji je prijatelj Stjepana Tuđmana.
Za gospođu Ankicu Čutura kaže da je njezin humanitarni rad bio izuzetno velik, ali nedovoljno cijenjen. “No, već sada možemo nedvojbeno reći da je predsjednik Tuđman kao znanstvenik, povjesničar bio jedan o rijetkih koji je tu povijest i stvarao i sam postao povijesna ličnost. To ga na neki način izdvaja od svih hrvatskih povjesničara. Svoje ideje, temeljene na znanstvenom radu, a prije svega o državnosti i naciji, uspio je provesti u djelo, a to je san svakog znanstvenika.
”Na naslovnici internetske stranice www.tudjman.hr, koju su pokrenuli predsjednikovi unuci i unuke, slika je mladog Tuđmana ispod koje su njegove misli, poput ‘Možete mi, evo, uzeti i slobodu, pa i život, ali ne i misao, ne i istinu, ne i moj prilog povijesti naroda kojemu pripadam’.
Tuđman i Tito
U uredništvu su Dejan i Siniša Košutić, sinovi Nevenke Tuđman, Nina Tuđman Vuković i Ivana Tuđman, kćeri Miroslava Tuđmana, te Nera i Ana-Marija Tuđman, kćeri Snježane i Stjepana Tuđmana. Za nakladnika su navedene ‘obitelji Tuđman i Košutić’.
Sam Tuđman je izuzetno volio svoje unuke i u svojim dnevničkim zapisima zaželio dug život da vidi što će biti s njima. Danas su to odrasli ljudi, nema više afera ni poslovnih pothvata. Jednostavno, svi žive povučeno i prezime Tuđman u bilo kojem kontekstu više se ne vuče po novinama.
Ankica Tuđman se u posljednje vrijeme rijetko pojavljivala u javnosti. Kada je pokrenuta inicijativa da se makne bista Josipa Broza s Pantovčaka, reagirala je rekavši da je iznenađena pokretanjem te teme. Sa suprugom o tome nikada nije razgovarala, jer je bilo važnijih tema, ali se prisjetila da su neki predsjednikovi suradnici savjetovali da se makne Tita.
“Neka ostane”, odgovorio je Tuđman.
Ankica je inače po mnogima bila i ostala stup obitelji, koja je sve držala na okupu. Kao i svake godine na godišnjicu Tuđmanove smrti na Mirogoj dođe cijela obitelj, predvođena gospođom Ankicom, a tako je bilo i ove godine.
“Bilo bi normalno i poželjno da sve stranke ili barem sve parlamentarne stranke prihvate predsjednika Tuđmana i njegov program kao vlastito političko naslijeđe jer to znači da su hrvatska država i oni koji su je stvarali zajedničko naslijeđe. To je praksa u svim demokratskim državama”, rekao je na Mirogoju dr. Miroslav Tuđman.
A onih slavnih vremena kada se stvarala povijest dobro se i danas sjeća Zdravka Bušić. Ova Imoćanka koja se školovala u Beču i Americi diplomirala je političke znanosti i zatim dovršila poslijediplomski studij arhivistike i informatike na Cleveland State University.
“Moj brat, pokojni Bruno, puno je surađivao s Tuđmanom, a ne zna se jako puno o toj suradnji. Ja sam živjela u Americi, ali sam dolazila u Europu i 1977., godinu dana prije nego što je od strane Udbe Bruno ubijen, on se u Njemačkoj sastao s Tuđmanom”, kaže Zdravka Bušić.
Kada je Tuđman prvi put došao u Kanadu, okupili su se mnogi Hrvati, pa tako i Zdravka Bušić.
Susret s Bušićem
“Već sam prije pročitala sve njegove knjige, a mom bratu Tuđman je bio stalna tema. Kao da je osjećao da mu se bliži kraj, pa je znao reći: ‘Ako se meni nešto dogodi, jedini čovjek koji bi mogao odigrati presudnu ulogu u Hrvatskoj je Franjo Tuđman’”.
Tada je Udba već bila Bruni za petama i poručio je Hrvatima u dijaspori da slijede Tuđmana. Kako je Bruno Bušić uživao velik ugled, to je bio i snažan vjetar u leđa Franji Tuđmanu u vremenima kada je obilazio naše ljude u Kanadi i Americi.
Kasnije je Tuđman pozvao naše ljude iz Amerike da se vrate u zemlju i pomognu u promjenama koje će slijediti. Tako je i Zdravka Bušić prvo došla u Zagreb 21. veljače 1990. godine, bez vize, koju joj je odbio izdati dr. Ivo Vajgl, kasnije njen kolega iz Slovenije u Europskom parlamentu.
“Predsjednik je bio jako kooperativan u radu, radili smo kao velika obitelj i sve nas je pozvao da se vratimo u Hrvatsku. Iako sam imala u Americi jako dobar posao, nisam zažalila što sam se vratila.” U posebno je dobrim odnosima Zdravka Bušić, nakon dugogodišnjeg rada i kao savjetnica predsjednika Tuđmana, ostala s njegovim sinom Mirom.
“On je izuzetno pristupačan čovjek, sjajan profesor i znanstvenik. Nikada nije isticao bilo čime da je predsjednikov sin, iako je fizički najsličniji ocu. Krećemo se i danas u istom društvu i često se srećemo.”
Dr. Slobodan Lang šest je godina bio Tuđmanov savjetnik ‘za dobro’, kako sam voli reći. Zapravo ga je savjetovao o humanitarnim pitanjima, a uskoro izlazi iz tiska i Langova knjiga s prepiskom koju je vodio s predsjednikom.
“Uvijek je, za razliku od njegovih nasljednika, reagirao kada sam mu poslao neki prijedlog. Svojom je rukom napisao što o njemu misli, tako da smo s godinama prikupili brojna pisma u jednom i drugom smjeru koju ću sada objaviti. Prije svega da se vidi koliko je Tuđman bio zaokupljen humanitarnim pitanjima, smatrajući da je to nevjerojatno važno”, kaže Lang.
S Tuđmanovim nasljednicima, pogotovo s dr. Ivom Josipovićem, Lang nije imao dobro iskustvo. “Bez obzira na to što je riječ o intelektualcu, Josipovića humanitarni aspekt, za razliku od Tuđmana, nije uopće zanimao.” Lang kaže je Tuđmanu uvijek prijedloge napisao, kako bi javnost jednog dana mogla vidjeti komunikaciju predsjednika sa svojim savjetnikom.
“A je li vas poslušao i prihvatio prijedloge?”
“Dosta toga, a ne samo da je poslušao već je uvijek i reagirao. Imali smo aktivan odnos, a ja sam ‘imitirao’ Kissingera koji mi je u jednom razgovoru i predložio da tako komuniciram s Tuđmanom. Mesić i krug oko njega uopće nije shvaćao da su savjeti tog tipa potrebni predsjedniku. Za gospođu Grabar-Kitarović mogu reći da je drukčije reagirala i uskoro ću se, usprkos mojoj bolesti, s njom naći.
” Dr. Slaven Letica bio je s Tuđmanom od prvih dana i u to vrijeme svojih četiri, pet savjetnika tretirao je kao prijatelje i suradnike. “Bio je po prirodi radoznao i otvoren čovjek i devedeset posto ideja koje smo predložili prihvatio je nakon nekoliko minuta razmišljanja. Ja sam mu predložio nekoliko projekata koji se kasnije jesu ili nisu realizirali, poput onoga da se podigne sinagoga u Praškoj ulici u Zagrebu.”
Letica kaže da je Tuđmanu predložio i prvu u svijetu izložbu relikata komunističkog poretka, a pokrenut je i projekt konfederacije kako bivšu Jugoslaviju transformirati u savez suvremenih država, u kojem je Tuđman svojim savjetnicima, Letici i Darku Bekiću, dao potpuno otvorene ruke.
Božićni Ustav
Letica posebno ističe Tuđmanovu širinu kada se, točno prije dvadeset i pet godina, radilo na ‘božićnom Ustavu’.
“Inzistirao je da zovemo anonimnog ribara Ivana Velu iz Podgore do Mike Tripala i Savke. Predlagao je da pozovemo i Franju Kuharića, Predraga Matvejevića, Žarka Puhovskog i Tanju Torbarinu. Puhovski je napisao pismo u kojem kaže da mi želimo stvoriti neki korporativni, fašistoidni ustav, slično i Matvejević, a Tanja je bila decentna. Nije prihvatila, ali došla je k nama na ručak, jeli smo u društvu Tuđmana čušpajz i štrukle i bila je ugodna atmosfera. To je možda bio i razlog da je, kada je predsjednik umro, napisala dosta simpatičan nekrološki osvrt koji je završila riječima ‘Tuđman je bio diktator, ali diktator kojeg se nitko nije bojao’.
Letica i danas od vremena do vremena susreće Tuđmanove.
“Uvijek ih rado vidim, s Mirom sam i dosta surađivao. Srdačno se pozdravimo.”
Gotovo isto kao što se politika ‘igrala’ s Tuđmanom, koristeći ga kada je trebalo i kada nije trebalo, tako su i umjetnici ‘navalili’ na mrtvog predsjednika, radeći ga u mramoru, bronci, poliesteru, gipsu. Tuđman ‘u suknji’ ili kiltu, rad Dubravka Radmana i porečkog klesara Lenka Krizmanića, izazvao je burne reakcije stručne javnosti, a svi su se natjecali tko će napraviti veći i grandiozniji kip.
Reakcije
Onaj u Pridrazi pokazuje bivšeg predsjednika s nekim turbo naočalama, a posljednji, rad uvaženog kipara Mire Vuce, nije ni plaćen. Naručila ga je ambiciozna hadezeovka Josipa Rimac pred velebni skup u Kninu, gotovo preko noći napravljeno je nemoguće, ali Vuco i danas nije dobio honorar. Ovaj sjajni, ali samozatajni umjetnik ne želi o svemu ni govoriti, ali i to pokazuje kako se Tuđmanom manipulira kada to nekome treba, a nakon što se svjetla na pozornici ugase, malo tko više vodi računa o preuzetim obavezama. A finale Tuđmanovih skulptura došlo je iz Rijeke, grada kojeg nikada ‘službeno’ kao predsjednik nije posjetio, odakle je gradonačelnik Vojko Obersnel poručio da njima Tuđmanov kip ne treba. “Ionako se udostojio doći k nama samo na predizborne skupove.”
A Hrvati kao Hrvati. U ovih šesnaest godina kako Tuđmana nema prvo su ga blatili, onda ga nekritički dizali u nebo. Osim da mu se oda, razumno i iskreno, dužno poštovanje za veliko djelo koje je napravio, samostalnu Hrvatsku. Dovoljno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....