U zloglasnoj karijeri godinama je dilao poznatim osobama s estrade, Sad je pao peti, možda i posljednji put

ZAGREB - Kako su ušli - prvo je pitao Veru koja je, još u šoku, stajala u dnevnom boravku dok su po podu bili razasuti komadi stakla. Pogledom mu je dala znak da pogleda prema prozoru.

- A u k....

- Hoćeš da ti zovem odvjetnika - pitala ga je dok su policajci dogovarali tehničke pojedinosti oko pretrage stana.

Nedostatak heroina

Odbio je i dok su mu lisice stezale zapešća, pratio je detektive kako u kuhinji fiksiraju nož na kojemu su još bili svježi tragovi heroina te vade preciznu vagu. U kuhinji je bilo i 120 grama heroina , nešto hašiša i dvije vage. U sobi su mu našli 47.000 kuna i 40.150 eura.

Ovaj put su ga nadmudrili, a mislio je da je stan na drugom katu Vajdina vijenca 10 osigurao od upada policajaca. Stavio je najkvalitetnija protuprovalna vrata, Vera je uvijek bila u stanu i roba je bila pod nadzorom. S kupcima je razvio povjerljive načine komuniciranja, njegova veza dostavljala mu je heroin. Vesko nije tražio na dug, uredno je plaćao robu. A žutog je nedostajalo, i to dijelom zbog policijskih akcija. Neki veliki igrači ostali su dužni velikim dobavljačima na Kosovu. Recesija je i na narkoscenu unijela poremećaje. Vesku je do petka, 5. veljače, poslijepodne sve išlo naruku. Tada je uslijedio šok od kojega se Vera smrznula.

Spektakularni upad interventnih policajaca bio je pomno isplaniran. Vesko je zamolio prijatelja da ga odveze po metadonsku terapiju. Dok su ga detektivi Odjela za droge uhićivali , interventni policajac razbijao je prozorsko staklo koje se sasulo nakon pet udaraca i vikao: - Ostani na mjestu!

Rizični upad

- To je od posljednjih osam mjeseci - bilo je sve što je o tome otkud novac i tko mu preprodaje drogu policajcima htio reći Ugrenović, 52-godišnji zagrebački diler.

Vesko je veteran zagrebačke narkoscene. Ovisnik i diler bez domovnice, bez staža, bez socijalnog, vuk samotnjak, kako ga opisuju oni koji ga poznaju. Krajem 80-ih godina na narkosceni se njegovo ime izgovaralo sa strahopoštovanjem.

Godine zatvora ostavile su trag, neki kupci s estradne scene više nisu među živima, neki su prešli na bijelo, neki više ne vape toliko za robom kao nekad. No, u nedostatku žutog na zagrebačkom narkotržištu Vesko je vidio svoju priliku. Sebi i Veri, s kojom je živio u stanu na drugom katu Vajdina vijenca, osigurao je redovnu dozu heroina i imao stalne kupce, sigurne dobavljače i pristojan život. Iako je imao povjerljive kupce i način preprodaje, po Dugavama se već pričalo da se Vesko opet aktivirao. Policija je znala da Vesko dila, ali to nije bilo dovoljno. Trebalo ga je uhvatiti na djelu, pronaći robu i novac, ali trebalo je smisliti kako.

Policajcima je prekipjelo kad je majka jednog dilera dojavila da joj sin nabavlja heroin od Veska. Na jednom od sastanaka predloženo je: - Ako ne možemo kroz vrata, idemo kroz prozor!

Upad kad je Vesko u stanu bio bi prerizičan. Mogao je odgurnuti policajca s ljestava i netko je mogao stradati. Zato je izabran trenutak kad Vesko ide po redovitu metadonsku terapiju i kad je u stanu samo Vera. Očekivali su da je naoružan, u mlađim danima s policajcima bi se i pohvatao. Tada je pucao od snage. Što ako i ovaj put potegne pištolj, pritrči k prozoru i odgurne policajca?

***

Specijalni izvještaj u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg