U Hrvatskoj anonimci, u Šangaju zvijezde EXPO-a

Dobar dan, molila bih redakciju kulture... Pratim ovogodišnji EXPO i kako zbog krize imamo posuđeni paviljon, pa su izostali arhitekti, samo sam htjela reći da Hrvatska ipak ondje ima svoje arhitekte i dizajnere. To su moja dva sina, Marko i Luka Brajović. Stariji Marko je arhitekt, uredio je interijer brazilskog paviljona, a mlađi Luka je produkt-dizajner i uredio je paviljon Kneževine Monako - rekao je zvonki ženski glas.

Pa ne prodajete krumpire!

Bila je to njihova majka Darija Brajović. Nije, kaže, mogla izdržati te nas je nazvala iz Rovinja.

- Ova moja djeca ništa se ne znaju pokazati. Toliko su nagrada dobili, po Europi, po Americi, ali ne znaju se oglasiti. Kažu: ‘Ako dobro radimo, netko će čuti za nas’. ‘Ajde, moj sine’, kažem im, ‘ne prodaješ krumpire na pijaci pa da te vide što radiš’. A zašto da se ne zna da ima Hrvata koji su sudjelovali na EXPO-u 2010. - tumači gospođa.

Valjalo je doći do braće Brajović. Luka ima 28 godina i trenutačno je u Šangaju. Nakon talijanske srednje škole u Rovinju upisao je studij industrijskog dizajna u Barceloni, a zatim i magisterij iz vizualnih filmskih efekata. Sa 23 godine vratio se u Hrvatsku, odslužio vojsku i otvorio tvrtku. Ali, nije išlo. U Hrvatskoj je, kaže, svijet digitalnih umjetnosti limitiran, izazov mu je bio London i magisterij dizajna videoigara gdje je ubrzo počeo i predavati. Ponovno se vratio, ovaj put u Zagreb, i radeći digitalnu scenografiju za neka kazališta i festivale pokušavao napraviti posao s većim kompanijama.

Virtualni put oko svijeta

U paviljonu Monaka postavio je interaktivni globus - veliku svjetleću kuglu. Ne morate je dotaknuti, samo pokretom ruke svijet se počne okretati, a na zidu se vrte mjesta koja je posjetio princ Albert, od Sjevernog pola do afričkih džungla.

Procjenjuje se da će kroz EXPO tijekom šest mjeseci proći od 70 do 100 milijuna posjetitelja, a Lukine su instalacije dosad prenijele stotine TV postaja.

Dok je uređivao “Monako” i “Brazil”, posjetio je hrvatski paviljon.

- Čujte, situacija je takva kakva jest. Kakav je dojam na mene ostavio? Sam kontejner nije lijep, a interijer je skroman. Uđeš u paviljon, na obje strane zida vrte se najjednostavniji promotivni videospotovi, pomalo zastarjeli... Zapravo je nezanimljivo, ne budi u posjetitelju nikakav doživljaj. Svrha je EXPO-a, otkako postoji, da ljudi upoznaju druge države. Naš paviljon ne objašnjava ništa o Hrvatskoj, nema hrvatsku osobnost. To je moj dojam, ali ne bih htio nikoga uvrijediti. Jasno da je skromni budžet presudan - kaže Luka.

Iako tečno govori talijanski, engleski, portugalski i španjolski, a francuski i njemački poznaje pasivno, kineski mu je, kaže, “muka Isusova”.

- To je katastrofa, mislio sam da će lakše ići - smije se.

- EXPO mi je bio odlična reklama. Naš tim sada traže General Motors, Cartier, Kodak, Coca-Cola, Adidas... Kad pogledam kroz prozor ureda, ne bih rekao da sam u komunističkoj zemlji. Sve blješti. Šangaj je taj koji povezuje Kinu s ostatkom svijeta - opisuje.

Sada nas svi traže

Ipak, ne vidi se cijeli život u Kini. Prije će to biti na Mediteranu, u gradovima koji počinju na “b”, kao Barcelona.

Kad smo - u 11 sati po našem vremenu - završili razgovor s Lukom, u Šangaju je bilo 17 sati, a na drugom kraju svijeta, u brazilskom Sao Paulu, tek je svitalo. Nešto kasnije nazvali smo Marka Brajovića, starijeg Lukina brata.

Marko ima 36 godina, a posljednje četiri živi u Brazilu. Nakon srednje talijanske gimnazije u Rovinju upisao je arhitekturu u Veneciji. Uslijedio je magisterij iz audio-vizualnih umjetnosti u Barceloni u kojoj je proveo osam godina.

Bambus je prirodni čelik

- Otvorili smo SU-studio, i to je bilo daleko od lukrativnog korporativnog biznisa. Bili smo mladi, u pravo vrijeme u gradu koji je razvijao underground scenu vizualnih umjetnosti. Studio je 2003. dobio prvog egzotičnog klijenta, gospođu koja je kao dizajnerica radila za slavnog Ralpha Laurena i koja je kupila veliki posjed na plaži Porto Viejo u Kostarici. Željela je da joj napravimo kuću od prirodnih materijala čiji će oblik biti inspiriran glazbom francuskog kompozitora Satiea. Mi smo, naime, već proučavali generativnu arhitekturu koja podrazumijeva da neki 3D oblik nastaje prema ‘inputima’ glazbe. Šest ljudi otišlo je u Kostariku - tumači Marko.

Ubrzo se, proučavajući susjedno indijansko pleme kako plete bambus za gradnju, zaljubio u to drvo.

- Bambus je prirodni hi-tech materijal, zovu ga prirodnim čelikom. Iako vrlo lagan, ima 80 posto kapaciteta čelika kada je riječ o primanju težine. Tražio sam gdje mogu usavršiti ta znanja. Konačno sam ‘iskopao’ njemačkog arhitekta Jorga Stamma koji je držao radionice u gradu Maseio u Brazilu. Ondje sam proveo pola godine i naučio kako koristiti bambus - kaže Marko i nastavlja: - Već 2005. sam se vratio u Barcelonu. EXPO se održavao u Japanu i belgijska me ambasada pozvala da napravimo istraživanje kako spojiti prirodu s visokim tehnologijama. Tri mjeseca putovali smo Japanom i izučavali arhitekturu bambusa. Nakon toga sam odlučio: upisujem doktorat u Barceloni, i to genetsku arhitekturu, specijalizaciju bambus kao konstruktivni materijal.

Ubrzo ga je pozvala organizacija Mamori Art Lab da u amazonskoj prašumi vodi radionice na tu temu.

- Radionice su trajale po mjesec dana. Bez struje, laptopi su nam radili na solarne ćelije. Oko nas indijanska plemena. S nekima možeš kontaktirati i trgovati, s nekima ne. Gledao sam pleme Xingu, primjerice, kako na rezervatu većem od površine Hrvatske, s organiziranom lokalnom samoupravom, grade goleme kuće od palme i lokalnog drveća - opisuje arhitekt.

Vezati visoku tehnologiju i prirodne materijale za njega je poseban izazov. A izazov je bilo i samo putovanje, smije se.

Istodobno je predavao i na IED-u (Europski institut dizajna) koji je - s mrežom škola po svijetu - jednu imao i u Sao Paulu. Ponudili su mu da ondje na katedri arhitekture predaje interijere i industrijski dizajn.

Oženio se Brazilkom

- Pokupio sam prnje iz Barcelone i došao u Brazil - tumači Marko. Poslije godinu dana otvorio je svoj projektni biro.

- Početkom ove godine kontaktirali su me iz tvrtke SYMA i ponudili da kao kreativni direktor uredim interijer brazilskog paviljona. Nisam klasičan arhitekt, volim koketirati s ekstremnim materijalima i oblicima, a to EXPO-u treba. Mjesecima sam svakih 15 dana letio na ruti Sao Paulo - Šangaj, a let traje 26 sati. Iz Šangaja sam otišao 28. travnja, hrvatski paviljon još nije bio otvoren, tako da ga nisam ni vidio - kaže Marko. U Sao Paulu ima puno posla jer se ondje naveliko gradi. - Moja žena je Brazilka i imamo kćer od 11 mjeseci. Zasad smo tu, no jednog bih dana volio raditi u Hrvatskoj. Bambus je ‘seksi’ materijal i ja bih ga odlično uklopio u naš kamen - zaključuje.