ŠEF EUROPSKE KOMISIJE

TKO JE ZAPRAVO JEAN CLAUDE JUNCKER? Komedijaš ili jedan od važnijih političara zadnjih 30 godina

 AFP

Grli i ljubi u čelo neke od najvažnijih političara današnjice, nekima lupi prijateljski šamar u lice, drugima upućuje šale koje im baš nisu smiješne. Napušta prije vremena tiskovne konferencije i ostavlja goste da ih sami nastave, kao što je to bio slučaj s glavnim tajnikom UN-a. Na zajedničkim tiskovnim konferencijama odgovara kratko na telefonske pozive dok gost govori kao što je to bio slučaj na tiskovnoj konferenciji u Bruxellesu s novom hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Nije to neki nevažan i neozbiljan političar, već jedan od najvažnijih europskih političara posljednjih tridesetak godina, iskusni višegodišnji predsjednik vlade Luksemburga, sada novi šef Europske komisije s petogodišnjim mandatom, Jean Claude Juncker.

Ozbiljan posao

Svojim opuštenim, za neke preopuštenim, ponašanjem otkad je postao predsjednikom Europske komisije Juncker je na sebe navukao kritike, od onih da omalovažava sugovornike i relativizira ozbiljne probleme, do onih da ne shvaća ozbiljno svoj posao. Međutim, oni koji znaju Junckera mogu posvjedočiti da se tako ponašao i prije. Novinari su se uvijek veselili njegovim tiskovnim konferencijama jer je znao otvoreno reći ono što misli o pretjeranoj birokraciji. Neki od njegovih bivših suradnika kažu da je Juncker uvijek bio izuzetno praktična osoba koja nikada nije previše marila za protokol i koja ne voli birokraciju. Oni misle da se Juncker sada vjerojatno muči u pokušajima da svoju narav prilagodi novom poslu kao šef jedne od najvećih birokracija u Europi kao što je Europska komisija.

Međutim i u šalama Juncker zna poslati često neugodne poruke. Ponekad je njih teško odgonetnuti a ponekada ih se može različito tumačiti. Tako se mađarski kolege već nekoliko tjedana muče saznati što je on mislio i što mu je bio cilj kada je Viktora Orbana, predsjednika mađarske vlade, pozdravio kao “diktatora”. “Evo, dolazi diktator. Pozdrav diktatore”, obratio se on Orbanu tijekom summita u Rigi u Latviji. Kasnije su Junckerovi suradnici sve pripisali njegovom dobrom poznanstvu i prijateljstvu s mađarskim premijerom i želji da se malo našali na njegov račun tijekom dosadne ceremonije rukovanja sa svim sudionicima raznih summita EU. “Dobar dan, veliki vojvodo”, navodno je odgovorio Orban koji je, kao i mnogi drugi lideri tog dana, dobio šamar. Je li Juncker mislio poslati poruku Orbanu zbog njegovog načina vladanja, koji mnogi smatraju sve više autokratskim, ili je htio ismijavati one koji Orbana nazivaju “diktatorom”. Kako god bilo, Junckerovi suradnici nisu se htjeli opustiti u prepucavanju s mađarskim novinarima koji su pitali “smatra li predsjednik Europske komisije da je način kojim Orban vodi vladu, smiješan!”.

Međutim, kada je trebalo ozbiljno odgovoriti Orbanu na njegov prijedlog o mogućem vraćanju smrtne kazne, Juncker je bio više nego ozbiljan i poručio kako “to nije moguće za jednu državu koja želi ostati članicom Europske unije”.

Neki bi mogli smatrati nepristojnim da se šef Europske komisije ne javlja na telefon šefu vlade jedne države članice. Juncker je odbio poziv grčkog premijera Tsiprasa, kojeg je čak javno prošli tjedan optužio da je krivo informirao grčku javnost o njihovom sastanku. Nekoliko dana kasnije se ponovno sastao sa Tsiprasom kojeg je pred kamerama i zagrlio. “On zna biti opušten ali i krajnje ozbiljan kada treba. Ponekada ne pogodi trenutak”, kaže jedan europski diplomat.

Diplomatski bonton

Juncker vodi Europski komisiju već više od sedam mjeseci i zasad uspijeva prilično brzom dinamikom progurati prioritete koje je najavio kada je preuzeo mandat. Na kraju krajeva prema uspjehu tih programa, koji su vrlo ambiciozni, sudit će ga se i pamtiti, a ne prema tome koliko poštuje protokol i diplomatski bonton. Među najambicioznijim programima je njegov Investicijski plan kojim, pomoću privlačenja i privatnih investicija ukupne vrijednosti od preko 300 milijardi eura, želi pokrenuti rast i zapošljavanje u EU. Stvaranje energetske unije i digitalna agenda, reforma migracijske politike veliki su izazovi kojih se prihvatio znajući da će naići na prepreke nekih država članica.

Jean Claude Juncker je uvjereni Europljanin pa čak i federalist, koji vjeruje u superiornost europske ideje, što smeta euroskepticima, pogotovo u Velikoj Britaniji. S druge strane, jasno kaže kako ne može zamisliti EU bez Velike Britanije te da želi pomoći britanskom premijeru Cameronu da dobije “pošten dogovor” koji bi mu olakšao posao na referendumu na kojem bi se Britanci trebali izjasniti o tome žele li ostati u EU ili ne.

Neki Junckerovi suradnici i politički istomišljenici smatraju da su kritike prema Junckeru više motivirane njegovim stavovima i idejama nego ponašanjem. Neki od kritičara su mu kao negativnu karakteristiku pripisali to što je star, ali Juncker je tek dvije godine stariji od njegovog prethodnika Josea Manuela Barrosa. Rođen 9. prosinca 1954. godine i dolazi iz skromne obitelji. Otac mu je bio metalski radnik i sindikalni aktivist. Diplomirao je pravo, položio prisegu za odvjetnika, ali nikada se nije bavio tim zanimanjem. Sa samo 20 godina ušao je u Narodnu kršćansko-socijalnu stranku (CSV) a deset godina kasnije prvi put u Luksemburški parlament, kada je imenovan za ministra rada. Kasnije je bio i ministar financija i ministar rada, a postao je premijer kada je Jacques Santer imenovan za predsjednika Europske komisije. Na položaju luksemburškog premijera ostao je neprestano gotovo 20 godina.

‘Politički dinosaur’

Upravo zbog dugog trajanja mandata nazivaju ga i “političkim dinosaurom”. Međutim u tih 20 godina Luksemburg je ostao kao jedna od najbogatijih država svijeta s najvećim životnim standardom u Europi, pa zašto ne bi birali istu osobu na čelu vlade toliko dugo.

Juncker je karizmatičan političar s visokim statusom i na međunarodnoj sceni. Sudjelovao je u ključnim procesima euro-atlantskih integracija, bio je član Vijeća NATO-a i EU (naravno, kao šef vlade jedne države članice) u ključnim trenucima povijesti ovih organizacija, kao što su proširenje na istočnu Europu. Sudjelovao je i u pregovorima koji su 1992. godine rezultirali Maastrichtskim ugovorom, što je postavilo temelje današnje Europske unije. Bio je u kalkulacijama za predsjednika Europske komisije još 2004. godine, ali je to tada osobno odbio. Njegovu kandidaturu za prvog predsjednika Europskog vijeća 2009. godine je svojim protivljenjem pokopao tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji ga nije baš previše volio.

Spominjali su mu, a neki i dalje spominju, kako ima problema i s alkoholom, što je on negirao. Pitanje Junckerovih “problema s alkoholom” prvi je javno spomenuo šef Eurogrupe Jeroen Dijsselbloem koji je Junckera nazvao “okorjelim pušačem i pijancem”. Dijsselbloem, koji je i na toj funkciji naslijedio upravo Junckera (obično u Luksemburgu premijer bude i ministar nečega pa je Juncker bio ministar financija) u jednom je TV intervjuu rekao kako su pušenje i alkohol zabranjeni na sastancima Vijeća, ali da se “bivši predsjedavajući” - misleći na Junckera, nije toga pridržavao.

Junckerov smisao za humor bio je očit i prije, iako je nekima čudan. Među suradnicima važi kao osoba koja ima veliki talent posredovanja u postizanju kompromisa, što je jedna od najcjenjenijih osobina potrebnih za funkcioniranje u Europskoj uniji. Juncker na razini materinjeg jezika govori njemački i francuski, naravno uz luksemburški. Novinarima često kaže u šali “Odgovorit ću vam na engleskom s obzirom da ne znate luksemburški”. Kada je Malta ušla u EU izjavio je da je sretan jer time njegova država prestaje biti najmanja država članica Europske unije.

Poniženi Brazil

Prošle godine, kada je njemačka nogometna reprezentacija pobijedila Brazil u polufinalu svjetskog prvenstva sa 7:1 Junker je to prokomentirao riječima: “Moj Luksemburg nije nikada izgubio od Njemačke 7:1!”.

Znao se šaliti i na vlastiti račun... “Kad hoću govoriti na francuskom, mislim na njemačkom, kad hoću govoriti na njemačkom, mislim na francuskom, i na kraju sam nerazumljiv na svim jezicima”, rekao je jednom prilikom.

‘Ah, opet Sanader’

I mi novinari smo ga do sada poznavali kao izuzetno otvorenog i transparentnog političara. Početkom 2005. godine, kada je Luksemburg predsjedao Europskom unijom, i kada se vjerovalo da će upravo pod Junckerovim predsjedanjem biti otvoreni pristupni pregovori, on je morao raščistiti s Haaškim sudom o tome jesu li ispunjeni uvjeti ili ne. Bio je u stalnom kontaktu sa Sanaderom. Tadašnji hrvatski premijer je najčešće upravo Junckera koristio kako bi stvorio dojam da Hrvatska ima veliku potporu u EU. Juncker je bio uvijek pozitivno nastrojen prema Hrvatskoj pa i kada su drugi govorili da Hrvatska ne ispunjava uvjete za otvaranje pregovora. Juncker je navodno jednom, kada su mu rekli da ga zove Sanader, suradnicima prokomentirao; “Ah, opet Sanader, sigurno će me tražiti da dam neki intervju i kažem da Hrvatska treba početi pregovore”.

Jedno kasnije poslijepodne kao manja skupina novinara iz Bruxellesa došli smo u zgradu luksemburške vlade kako bismo pratili sastanak Junckera, kao predsjedavajućeg Europskog Vijeća, jer stalna pozicija predsjednika još uvijek nije postojala, sa Carlom Del Ponte, tadašnjom glavnom tužiteljicom Haškog suda. Malo je porazgovarao s nama, a kada smo mu rekli kako imamo problem jer nemamo otkuda poslati izvještaje, brzo je riješio taj problem. “Evo, imate moj ured, neka vam tajnica produlji kabel za priključak na internet i donese nešto piti, ako ima. Meni je odavno prošlo radno vrijeme, idem tu i kafić, a vi dođite ako ranije završite!”, poručio nam je Juncker. Tako smo doista iz ureda predsjednika vlade Luksemburga, koji je tada bio šef EU, pisali i poslali tekstove. Tada za ulazak u njegov ured predsjednika vlade nije bilo čak niti sigurnosne kontrole.

Danas Junckeru nije više tako lako prići kao nekada. Sada vodi puno veći sustav i puno veću birokraciju nego što je luksemburška vlada.

Iako mu je prijašnje iskustvo donijelo veliku prednost, ono mu je posao i svojevrstan teret te prvi izazov s kojim se suočio na početku mandata. Zbog afere Lux Leaks, kada je objavljeno da su neke velike kompanije izbjegavale poreze plaćajući manje poreze u Luksemburgu, i to na osnovu sporazuma o olakšicama s luksemburškom vladom u vrijeme dok je Juncker bio premijer, pojavilo se i pitanje Junckerova sukoba interesa.

“Nisam u sukobu interesa i ne mogu prihvatiti članke koji su sugerirali da je ovo situacija u kojoj se Juncker nalazi nasuprot Junckera. Točno je da primjena različitih poreznih pravila koja su ponekad dijametralno suprotna može dovesti do rezultata koji nisu u skladu s etičkim normama i općeprihvaćenim moralnim standardima, iako su legalna. Ako je to dovelo do neplaćanja nekog poreza koji je trebao biti plaćen, onda žalim zbog toga”, odgovorio je Juncker, krajnje ozbiljan.

Utaja poreza

Ova afera prati ga i dalje, iako je upravo on osobno inicirao sustav automatske razmjene podataka između država članica o poreznim odlukama kako bi se stalo na kraj utaji poreza. “Rekao sam da će se Komisija boriti protiv utaje poreza i fiskalnih prijevara. Želim da svi znaju kako ovo nisu puke riječi, nego čvrsta namjera Komisije”, rekao je Juncker.

Da je snalažljiv i vješt, Juncker je pokazao i nakon kritika da je kao bivši premijer i ministar financija Luksemburga, arhitekt poreznog modela te države rekavši: “Nisam arhitekt, ali sam politički odgovoran za sve što se događalo u Luksemburgu. To nije isprika, ali ni premijer ni ministar financija ne može davati upute poreznim vlastima u Luksemburgu. Nema ništa u mojoj prošlosti što bi ukazivalo na to da sam htio organizirati utaju poreza. Stvar je u tome da nema porezne harmonizacije. Ako nema porezne harmonizacije, onda se ovo može događati”, poručio je sadašnji šef Komisije na samom početku mandata te upozorio na to kako sada ne može govoriti u ime Luksemburga, nego u ime Europske komisije.

Teško je predvidjeti kako će se dalje razvijati Junckerov mandat. Ako je suditi prema početku, on je stvari dobro posložio, uspio je mnoge ovlasti i količinu posla prebaciti na potpredsjednike Komisije. No tek ga čekaju nesuglasice s državama članicama o nekim teškim pitanjima, od kojih je prvo njegova ideja o kvotama za premještaj migranata u državama članicama. Orbana, Camerona i druge koji se tome protive teško će nagovoriti na kompromis zagrljajima ili prijateljskim šamaranjem.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 10:42