Tajni plan Jadranke Kosor za povratak u vrh HDZ-a: Ništa me više ne može iznenaditi

ZAGREB - Igra živaca, opsjene i trikovi, ali i tračevi glavna su preokupacija mnogih HDZ-ovaca od prošle nedjelje kad su izabrali novog stranačkog predsjednika Tomislava Karamarka.

Testiranje međusobne tolerancije kulminiralo je na XV. saboru stranke u Lisinskom kad je malotko i skrivao osobne netrpeljivosti. Ako je suditi po raspoloženju većine izaslanika, na tapeti je uglavnom bila Jadranka Kosor . U ovom tekstu nabrojat ću tek nekoliko živopisnih primjera političke travestije, ali i prvoklasnog bezobrazluka osoba koje se vole nazivati prvacima hrvatske demokršćanske opcije. Proteklih tjedan dana popio sam puno kava s mnogo HDZ-ovaca da čujem iz prve ruke što se zapravo događa iza kulisa trenutačno najjače oporbene stranke.

Poruka na ogledalu

Kosor zamjeraju praktički sve loše što se mnogima od njih događalo unatrag dvije i pol godine. Po njima je kriva, a ne zaslužna što je pokrenula borbu protiv korupcije i trebalo ju je zaustaviti “kako više nitko ne bi hapsio naše”. Nije bitno je li netko kriv ili nije, pa je zato i morao odgovarati, nego se u HDZ uvukla atmosfera kako nitko više nije nedodirljiv, a zbog toga se mnogim članovima dizala kosa na glavi.

Razgovaram s jednim HDZ-ovcem i slušam kako bivšoj predsjednici zamjera što se petlja u obiteljske odnose članova stranke kad nekoga prozove za nimalo džentlmensko ponašanje, a posebno što je bila alergična na već nekoliko slučajeva obiteljskog zlostavljanja.

- Uvijek je gurala nos gdje joj nije mjesto. Ipak je ona žena, a nama treba tradicionalni vođa - kaže mi.

Prvi udar na Jadranku Kosor dogodio se prošlu nedjelju već oko 9.30 kad je netko nepoznat u muškom wc-u na prvom katu dvorane Lisinski na ogledalu crnim markerom napisao “Kosorica je kurva”. Njezini lojalni članovi mladeži požurili su to obrisati, a nekoliko sati kasnije na istom mjestu pojavio se sličan napis: “Jadranka Kosor je kurva. Ne briši"... Njezini suradnici o tome su je obavijestili tek kasnije, kad se vratila iz dvorane gdje je podnosila izvještaj o dosadašnjem stranačkom radu.

Dok je bila za govornicom, iz prvog reda su joj se smiješili do ne tako davno najbliži suradnici - Andrija Hebrang, Ivan Jarnjak, Marina Matulović Dropulić i Gordan Jandroković. Nekad su njezine govore slušali u stavu mirno, a ovaj put su se kreveljili i umirali od smijeha. Hebrang je pričao viceve i usput plazio jezik, na što njegovi stranački kolege nisu mogli suspregnuti smijeh. A to što ih Kosorica gleda u tom trenutku, bilo im je još zabavnije. Još samo nekoliko sati i riješit ćemo se vještice, govorio je Jandroković Jarnjaku uopće nezainteresiran što u drugom redu iza njih sjede njihovi neistomišljenici.

Izdaja u izbornoj noći

Na samom početku glasanja jedan od njezinih najbližih suradnika, predsjednik ŽO Osječko-baranjske županije Tomislav Ivić, još se muvao oko Kosor i uvjeravao je kako sigurno pobjeđuje već u prvom krugu. Čim su počeli stizati rezultati glasanja po kojima vodi Karamarko, Ivić se ispričao da mora na wc i nikad se više nije vratio do Kosor i njezina tima. Odmah je sjeo za Karamarkov stol i obratio mu se riječima: “Predsjedniče, čestitam, cijeli Osijek i vaša županija su uz vas. Dopustite mi da vam među prvima čestitam”. Svoju šeficu i najbliže suradnike više nije ni pozdravio, a kad su prolazili pokraj njega, okretao bi glavu.

Nekadašnja ministrica pravosuđa Ana Lovrin, koja se za predsjedništvo stranke kandidirala na Kosoričinoj listi, saznavši kako je jedina ušla u vrh stranke, imala je religijsko objašnjenje.

- Evo, moja vjera u Boga me spasila. Ujutro i u pauzi glasovanja sam otišla u crkvu i pomolila se, a Bog je uslišio moje molitve pa sam prošla na glasanju. Treba vjerovati i moliti se - ponavljala je Lovrin, koja je u torbici čak nosila ispražnjenu bočicu parfema iz rinfuze u koju je u crkvi natočila posvećenu vodicu pa se njome špricala tijekom dana umjesto parfema. Uvjeravala je sve oko sebe da ju je Bog spasio, a ne da se nagodila s Kalmetom i zahvaljujući njegovim glasovima ušla u Predsjedništvo.

Kad je završen prvi krug, Kujundžić je došao do Kosor i stao je preklinjati da ga njezini kandidati podrže za predsjednika, a zauzvrat će joj ponuditi sve što bude željela samo “da se porazi obavještajna neman”. Kosor ga je glatko odbila, a Kujundžić je tada otišao do Milinovića, vjerojatno s istom porukom.

Počeli su dolaziti čak i Karamarkovi emisari, ali u liku nekih njezinih suradnika koji su joj okrenuli leđa pa ni za njih nije imala volje da ih uopće sasluša. Nije mogla vjerovati kakvi su to ljudi kojima je okružena, na koje je računala i koji su je na kraju izdali.

- Cijelo vrijeme kampanje zastupala sam tezu da Karamarko i Kujundžić nisu dobri kandidati za predsjednika i nema te nemoralne ponude i trgovine kojom bi me netko natjerao da pogazim svoju riječ - kazala je Kosor malobrojnim pristašama koji su se do zadnjeg trena zadržali u njezinoj blizini. Većina ih se već razbježala i prije kraja glasovanja kako bi, na tragu informacije da ona gubi, u zadnji čas pokušali izlobirati neku eventualnu buduću sinekuru kod izglednog predsjednika.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg