Srednja škola Hermann Matern, koja nosi ime istaknutog druga iz Komunističke partije Njemačke Demokratske Republike, preminuloga prošle godine, 1971., odlazi na vojnu vježbu. To što su civili i to što su djeca nema nikakve veze; hladni je rat u punoj snazi, a budući da neprijatelj nikad ne spava, učenici pod budnim okom umirovljenog oficira istočnonjemačke vojske, Nationale Volksarmee, prolaze kroz dril u kampu za tesanje društvene obrane i civilne samozaštite.
Crno-bijela fotografija prikazuje grupu pitomaca; uz instruktora korača nasmiješena djevojka s vojničkom kapom, popularno zvanom Schiffli, ni po čemu različita od ostalih. Spava u sobi s još devet učenika, na istim krevetima na kat kao i oni. Uči finese marksizma i lenjinizma, proučava osnove kontrašpijunaže i baratanja oružjem. Ime joj je Angela Kasner, ali će je Njemačka i ostatak svijeta upoznati po imenu koje je stekla udajom: Merkel, Angela Merkel.
Komunistička mladež
Ta i još deseci drugih fotografija koje prikazuju mladost njemačke kancelarke nalaze se u ovaj mjesec objavljenoj knjizi “Das erste Leben der Angela M.” (Prvi život Angele M.), koju su napisali novinar Bilda Ralf Georg Reuth i urednik iz Welta Günther Lachmann. Kako bi stvorili cjelovitu sliku o njezinu životu u DDR-u, prekopali su arhive Stasija, razgovarali s brojnim svjedocima, pročitali kilometre literature. Na kraju nisu pronašli ništa skandalozno ni posebno kompromitirajuće (čemu su se, natuknuli su, nadali), a zapravo ni bilo što posebno novo. Naime, svako malo tematizira se njezin angažman u komunističkoj mladeži, izvrsno poznavanje ruskog jezika ili meteorski politički uspon, ali sve što je barem mrvicu škakljivo iz njezine mladosti Angela Merkel je, čini se, već priznala sama.
Tako je još 1994. godine u intervjuu koji je dala Campinu, frontmenu kultne njemačke grupe Toten Hosen, njemačka kancelarka ispričala kako je nakon proslave mature u četiri sata ujutro pala s broda.
“Popila sam previše viskija s trešnjom i onda sam doživjela jedno malo iznenađenje. Zaboravila sam da ću pasti u vodu ako osoba koja sjedi pokraj mene na klupi ustane. Ustao je.”
Na Campinovu provokaciju da mu objasni što je to “šprica za hašiš”, Merkelica je reagirala s indignacijom.
“Molim vas lijepo. Tu riječ nikada nisam upotrijebila. Ja znam razliku između hašiša i heroina.”
Međutim, ako je itko pomislio da je Angela bila razuzdana party životinja, neka razmisli ponovno. Na tulumima je uvijek bila ona koja je “jela samo kikiriki i nije plesala”, a jedini koncert na koji se sjeća da je išla bio je onaj istočnonjemačke rock-skupine Puhdys. Prvu cigaretu zapalila je sa 14 godina, a svoje prve zapadnonjemačke marke potrošila je u Berlinu na Döner kebab. Koštao je četiri i pol marke.
Biznis s borovnicama
Reuth i Lachmann u knjizi navode da je Angela Merkel vrlo rano shvatila da nešto nije u redu s DDR-om. Zajedno sa školskim kolegama često je, naime, išla nakon nastave u šumu skupljati borovnice koje bi potom prodavali zadruzi za otkup voća i povrća u Templinu. Oni bi im za kilogram borovnica platili četiri marke. No, kako je divlje voće bilo subvencionirano od države, zadruga je te iste borovnice u svojoj trgovini prodavala za dvije marke. Jedan od klinaca bi tako prodao borovnice zadruzi za četiri marke, drugi bi nakon jedan sat došao i kupio ih za dvije. A treći bi ih onda opet prodao za četiri.
Iako je Merkel odrastala u Istočnoj Njemačkoj, ona je zapravo rođena na Zapadu, u Hamburgu. U trenutku kad su se deseci tisuća građana iz “zemlje radnika i seljaka” rukama i nogama pokušavali dokopati Zapadne Njemačke, njezin otac i friški luteranski pastor Horst Kasner sa samo nekoliko tjedana starom kćeri preselio se u selo Quitzow u pokrajini Brandenburg.
“Samo su komunisti ili pravi idioti mogli napraviti nešto slično”, priznao je mnogo godina kasnije Kasner, ali sebe nije svrstao ni u jednu od tih kategorija.
“Kasniji hamburški biskup Hans-Otto Wölber rekao mu je da će biti potreban u Brandenburgu jer tamošnja Crkva nema dovoljno pastora”, pišu Reuth i Lachmann. “Vjerojatno je njegovoj odluci pridonijela i želja da se suprotstavi tadašnjoj dominantnoj crno-bijeloj shemi hladnog rata. Jer, lijevi protestantski krugovi nisu se slagali s Adenauerovom zapadno-integrativnom politikom, njegovim smjerom ponovnog naoružanja i njegovim konzekventnim odbijanjem ponuda iz Moskve da se postigne neutralna Njemačka. Za njih je rješenje bilo - više socijalizma”, navode autori knjige.
Život Angele Merkel u DDR-u nikako se ne može promatrati odvojeno od njezina oca. U njega se ugledala, njemu se divila i tražila je njegovu privrženost i ljubav. A Horst Kasner je s godinama postajao sve uvjereniji socijalist koji se sve više i više razočaravao Zapadom. Elokventni novak iz Savezne Republike Njemačke vrlo je brzo privukao pozornost crkvenih velikodostojnika s Istoka. Albrecht Schönherr, nadglednik crkvenog okruga Brandenburg an der Havel, osigurao je kapelanu Kasneru prestižniju gažu - u mjestu Templin u okrugu Uckermark trebao je organizirati seminare za djelatnike Crkve. Autori knjige navode da je otac buduće kancelarke u svom okrugu zaradio nadimak “crveni Kasner” zbog “djelomično neprijateljskog stava” koji je razvio prema SR Njemačkoj, stava koji navodno nije promijenio sve do smrti 2011. godine.
Angela Kasner krenula je u školu u Templinu 1961., iste godine kada je počela gradnja Zida. Bila je izvanredna učenica koja je kući donosila samo jedinice i dvojke (njemački sustav obrazovanja ima obrnutu skalu ocjenjivanja u odnosu na uobičajenu - jedinica je najbolja ocjena). Ništa drugo od nje se nije niti očekivalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....