Singapur je zbog pandemije koronavirusa 2020. godine uveo lockdown, koji i dan-danas trajea, a u tzv. spavaonicama na periferiji živi na tisuće radnika migranata. Iako broj novozaraženih od covida značajno pada, većini njih i dalje je strogo ograničeno kretanje - smiju, naime, ići samo na posao.
- Ovo je zatvorski život. Osjećamo se poput zarobljenika - žale se radnici.
Jedan od njih je Sharif, koji je u Singapur došao 2008. U to vrijeme njegova supruga bila je trudna, a knjižara koju je on vodio u rodnom Bangladešu bankrotirala je. Iako si je u 13 godina u novoj zemlji uspio izgraditi nov život, sve je krenulo nizbrdo početkom 2020. Sharifova svakodnevica od tad se svodi na četiri zida njegove spavaonice i gradilište na kojemu radi, piše BBC.
Singapurska vlada prošli tjedan najavila je kako će dopustiti nekolicini od gotovo 300.000 migrantskih radnika da napokon "izađu u javnost" u sklopu novog pilota programa.
- Cijenim eksperiment, ali nisam previše sretan zbog te vijesti. Radnici će i dalje smjeti otići na određeno mjesto samo na određeno vrijeme, a ja nisam ni odabran za spomenuti program. Dok se vozim kamionom na posao, često sa sjetom gledam ljude koji su 'slododni' i ne žive pod strogim ograničenjima... Boli me kad ih vidim sretne. Oni jedu vani, odlaze u kupovinu, sastaju se s prijateljima, a ja se pitam zašto meni to brane, pa nisam ja kriv za koronavirus - govori Sharif.
Većinu slobodnog vremena provodi ležeći na krevetu, razgovara s obitelji ili piše prozu i poeziju na engleskom i bengalskom jeziku.
- Noći su najteže. Ljudi često lutaju hodnicima ili pokušavaju spavati vani na tlu. San jednostavno ne dolazi na oči. Kako mogu zaspati? Treba mi svjetlo, treba mi svjež zrak - kaže.
Prvoga dana spomenutog "pilot programa" 50-ak radnika iz singapurske četvrti Little India mogli su bez nadzora provesti četiri sata izvan svojih domova u tzv. spavaonicama. Singapurski glasnogovornik ministarstva rada nazvao je to "velikom prekretnicom".
Packrisamy Muruganantham iz Indije, kojega je BBC zatekao u hinduističkom hramu, izjavio je kako je "vrlo sretan što je opet vani i zahvalan singapurskoj vladi što se brine o stranim radnicima".
Singapur je od početka pandemije prijavio 58 smrtnih slučajeva na 5,7 milijuna stanovnika. Podaci od 16. rujna pokazuju kako su radnici migranti činili 74% svih zabilježenih slučajeva zaraze covidom. Inače, oni čine samo 5% ukupnog stanovništva Singapura. Čak i kad je zemlja bila pod najstrožim ograničenjima, nijednoj zdravoj osobi nije se zabranjivao izlazak iz kuće. Iako se poticala i fizički distancirana tjelovježba, taj naputak nije vrijedio za migrantske radnike u spavaonicama.
- Politika zadržavanja radnika u njihovim domovima štiti njihovo zdravlje i umanjuje rizik od daljnjeg prijenosa virusa - kratko je priopćio glasnogovornik ministarstva rada. No Sharif se zbog takve odluke ne osjeća zaštićeno, nego kažnjeno.
- Svima u zajednici dopušten je izlazak. Od svih tih ljudi očekuje se da poštuju pravila fizičkog distanciranja, ali vlasti očito misle da mi to ne možemo učiniti. Što to zapravo znači? Zar mi nismo ljudi? Ili smo životinje? Zar ništa ne razumijemo? Zar smo toliko neobrazovani - pita se ogorčeno Sharif.
Njegov kolega Tasrif, također iz Bangladeša, u Singapur je stigao 2017. Ima 25 godina, radi na održavanju klima uređaja i zarađuje manje od 750 američkih dolara na mjesec. Ističe da je potrošio oko 7500 dolara na agencijske pristojbe kako bi uopće došao u Singapur, a sad živi u - zatvoru.
- Neumorno radimo za ovu državu... Mi smo ljudska bića kao i vi. Želimo nazad svoje dostojanstvo - poručuje.
Migrantski radnici u tzv. spavaonicama obično dijele sobu i kupaonicu s do 30 ljudi, a prostorije za kuhanje i rekreaciju s još stotinama drugih. Ovi zastrašujući podaci potaknuli su Tommyja Koha, bivšeg singapurskog veleposlanika u UN-u, da ukori singapursku vladu.
- Ovo nam svima treba biti poziv za buđenje. Naše strane, neizostavne radnike trebali bismo tretirati kao zemlja prvoga svijeta, a ne na ovako sramotan način - rekao je Koh.
Prošle godine nekoliko medija izvijestilo je o nizu samoubojstava i pokušaja samoubojstva u spavaonicama. Vlasti pak tvrde kako vode brigu o mentalnom zdravlju radnika migranata nudeći im savjetodavne usluge i telefonsku liniju za pomoć.
- Uskraćivanje slobode ovim radnicima trenutačno ima malo koristi za javno zdravlje. Rekao bih da je zabrinutost zbog covida-19 ipak pretjerana. Pa ti ljudi su cijepljeni, upoznati su s pravilima distanciranja, nose zaštitne maske... Vrijeme je da se usredotočimo na mentalno zdravlje ovih radnika jer oni se u ovom trenutku jako, jako bore - izjavio je profesor Jeremy Lim iz Visoke škole za javno zdravstvo Saw Swee Hock na nacionalnom sveučilištu u Singapuru.