NOVI MARIUPOLJ

Zarobljeni civili bez hrane i vode, grad pretvoren u prah i pepeo: ‘Rusi su pred vratima‘

Čim je sunce izašlo, ljudi su se počeli raspitivati hoće li danas moći napustiti grad. Dok se oni raspituju, granate padaju...

Rat u Sjeverodonjecku

 Profimedia/

Iako se Rusi i Ukrajinci danonoćno bore za prevlast u Sjeverodonjecku u Luganskoj oblasti na istoku Ukrajine, Sky News piše da je pitanje vremena kada će ga Rusija zauzeti. Bit će to "pobjeda" kakva je ruskoj vojsci u ovoj fazi rata prijeko potrebna. Put do te pobjede, kao što je to bio slučaj i sa zauzimanjem Mariupolja, popločan je truplima građana Sjeverodonjecka. U želji da zavladaju Sjeverodnjeckom, Rusi su ga granatama i projektilima praktički ubili. Jedine emocije koje se u njemu trenutno mogu osjetiti i vidjeti su strah, očaj, tuga, ljutnja i bijes. Grad samo što nije umro.

Novinari Sky Newsa koji iz njega izvještavaju kažu da građani sve teže dolaze do hrane i vode. Stariji ulicama hodaju oprezno, stalno gledajući prema uništenim zgradama s kojih malo-malo padne komad fasade. Onima koji još nisu napustili grad očito je neugodno što sada žive na rubu egzistencije. Štoviše, sramota ih je. "Nemojte nas pokazivati. Ne želimo da svijet vidi kako živimo", više su puta rekli Sky Newsu.

Ljutnja je naprosto izvire iz njih. Nemaju mirovine i nemaju goriva za agregate pa žive u mraku. Nemaju ni za kruh. Ljuti su jer se osjećaju napušteno. Jedni su na novinare Skyja vikali jer Velika Britanija Ukrajini šalje oružje kako bi mogla uzvratiti agresoru. Drugi su vikali jer misle da nije poslala dovoljno da se rat završi. Većina argumenata Sjeverodonječana nije imala smisla, no neki jesu. Tako je to kad nastupi očaj.

Rusi konstantno bombardiraju grad, a otpor koji pružaju ukrajinske snage svakim danom kao da postaje sve besmisleniji.

Guverner Luganske oblasti Serhij Hajdaj rekao je da su se ruski vojnici toliko približili gradu da ga granatiraju iz minobacača. "Situacija u gradu je vrlo teška", rekao je i upozorio da su idući dani kritični.

image
Yasuyoshi CHIBA/AFP

Ruska se vojska koncentrirala Sjeverodonjeck jer je taj grad posljednji važan grad u Luganjskoj oblasti koji nije pod njihovom kontrolom. Kada padnu Sjeverodonjeck i Lisičansk, njegov grad-blizanac, Rusi će moći reći da drže Lugansk, a nakon toga će vjerojatno krenuti u osvajanje druge polovice Donbasa.

Kremlj će zauzimanje Sjeverodonjecka uokviriti kao pobjedu, dobrodošlu pobjedu nakon što Rusi nisu uspjeli zauzeti ni Kijev i Harkiv. Začuđujuće, iako grada praktički više nema, u njemu se još uvijek nalazi priličan broj civila. Skrivaju se u vlažnim skloništima ili podrumima. Iz njih izlaze samo kako bi uz otvorenu vatru nešto skuhali ili kako bi potražili vode. Svaki izlazak iz skloništa prijetnja je za njihove živote.

U gradu je mnogo starijih. Neki su u gradu jer ne mogu otići, a drugi jer ne žele. Teško je reći zašto bi itko ostao u gradu koji se nalazi između nišana dviju zaraćenih strana. Mnogi se jednostavno ne mogu natjerati da napuste domove u kojima su odrasli i u kojima su proveli svoje živote. Među njima ima i tvrdoglavo optimističnih, pa čak i hrabrih. Nevjerojatno hrabrih. "Ovo je moja zemlja. Ovo je naš dom", rekao je Sky bivši profesor književnosti Vladimir. "Moram preživjeti zbog moje obitelji."

Poveznica između žitelja Sjeverodonjecka i Rusije ima mnogo i duboke su. Mnogi građani imaju rodbinu u Rusiji, mnogi govore i ukrajinski i ruski. Mnogi vjeruju u rusku propagandu koja im je godinama servirana. Mnogi vjeruju da su Rusi došli kako bi ih zaista oslobodili od nacista. Mnogi se jednostavno nadaju da će rat završiti prije nego što poginu.

Vladimir se od Rusa i njihovih projektila skriva u oronulom podrumu. Dane uglavnom provodi u mraku. Goriva u agregatu ima tek toliko da svaki dan svjetlo upali na trideset minuta. Uskoro će ostati i bez toga. Osim njega, u tom se podrumu nalazi skoro stotinu ljudi. Njihovi se kućni ljubimci nalaze u posebnom ograđenom dijelu. U podrumu je zbrinuta i manja grupa djece. Umjesto na krevetima, spavaju na drvenim paletama koje su prekrivene kartonima i dekama. Kakvu takvu privatnost priušte si vješanjem pokrivača i plahti između kreveta.

image
Yasuyoshi CHIBA/AFP

Spomenutu grupu građana vodi Tanja. Dok su novinari Skyja obilazili podrum, čuli su jako puno kašljanja i povraćanja. "Možete čuti da je ovdje mnogo bolesnih. Ovo je sklonište napravljeno za vrijeme Sovjetskog saveza. Puno je tu prašine i vlade. Bilo je ovdje i više ljudi, no oni su evakuirani", rekla je. No, dok hoda po podrumu i drugima govori da postoji šansa da će biti evakuirani te da se vjerojatno radi o "posljednjoj šansi", nitko se ne gura da dođe na taj popis za evakuaciju.

Grad na životu održava 20-tak volontera koji se vješto skrivaju od metaka i projektila. Oni još uvijek potrebitima dostavljaju namirnice i druge potrepštine. Kad mogu, okoriste se automobilima kojih baš i nema mnogo. Jednog su čak morali upaliti "na žice". Svaka dostava u koju se upuste potencijalno može završiti fatalno. Novinari Skyja na ulicama su naletjeli na dva umirovljenika koji na biciklima raznose vodu. "Moja zemlja umire", rekao je Skyju 69-godišnji Valerij. "Pobijedit ćemo", dodao je, digao šaku u zrak i krenuo svojim putem.

Oleksij Jarovoj potrepštine dostavlja automobilom. "Jako je opasno", rekao je prilično nonšalantno. "U čudnoj smo poziciji jer vozim kroz bojište. Mnogi se ovdje pitaju tko puca na koga", rekao je Jarovoj. On vjeruje da i Ukrajinci granatiraju civile. " Mislim da dvije vojske ne znaju koga gađaju."

Policija Luganjske oblasti nastoji organizirati dostave humanitarne pomoći i evakuirati građane, no pomoći je sve manje, a i onih koji žele otići iz grada. Najvažnija cesta zapadno od grada više se ne smije koristiti jer je preopasna. Raznesen je i jedan od glavnih mostova između Sjeverodonjecka i Lisičanska. Drugi je preblizu ruskim trupama. Ako netko želi ući ili izaći iz grada, mora koristiti treći, ujedno i posljednji most. Ni on, međutim, nije pošteđen ruske paljbe.

image

Most između Lisičanska i Sjeverodonjecka

ARIS MESSINIS/AFP

Specijalni policajac Vitalij zna jako dobro što se događa u Sjeverodonjecku. "Ovo je pakao. Kao prvo, rakete padaju svaki dan. Kao drugo, puno je smrti. Kao treće, imamo humanitarnih problema. Građani nemaju pitke vode. Moraju skupljati i piti kišnicu. Nemaju ni dovoljno hrane. Jako je važno da što više ljudi prebacimo u Lisičansk. U svakom nas trenutku Rusi mogu okružiti. Ako nas okruže, tada bi humanitarna kriza mogla zadesiti i Lisičansk. Da, ovo je pravi pakao i mnogo je djece ozlijeđeno. Ne fizički, nego mentalno. To su djeca rata... to je posljednja stvar o kojoj želim razmišljati i koju želim da se dogodi mojoj domovini. Jako je loše", rekao je Vitalij.

Dok su novinari Skyja bili u Sjeverodonjecku, u grad su stigli članovi francuske nevladine organizacije "Put do oslobođenja" te odmah stali građane ukrcavati u kombi. Emma Iglan, jedna od osnivačica Puta, odmah je preuzela glavnu riječ. "Otišli smo na adrese koje ste nam dali, ali tamo nije bilo nikoga", rekla je mladiću koji vodi humanitarni punkt u gradu. Drugi ljudi koje su članovi Puta posjetili nisu htjeli napustiti svoje domove. "Pokušali smo sve. Molili smo ih, urlali na njih, rekli smo im da im je ovo posljednja šansa, ali nisu htjeli otići", rekla je Iglan volonterima u humanitarnom punktu. Volonteri nisu iznenađeni. Ukrajinci su skeptični. Samo će jako hrabri ili krajnje očajni pobjeći iz grada.

image
Yasuyoshi CHIBA/AFP

The Guardian piše da je guverner Luganjske oblasti Serhij Hajdaj rekao da misli kako je prekasno da se organizira sveobuhvatna evakuacija građana Sjeverodonjecka. "U ovom vam trenutku neću reći da odete. Reći ću vam ostanite i sakrijte se u skloništa. Granatiranje je pregusto i sigurna evakuacija nije moguća", rekao je Hajdaj.

"Raznesen je glavni most. Tenkovi su posvuda. To znači da crta bojišnice prolazi kroz grad. Rusi samo što nisu okružili grad. Sjeverodonjeck će pasti i zato inzistiramo, molimo, preklinjemo ljude da pođu s nama. Pokušavamo im objasniti da je moguće da sutra više neće moći napustiti grad te da se u grad neće moći ući", rekla je Iglan. Članovi Puta najzad su u svoj kombi uspjeli ukrcati manju grupu civila. Jedna je ozlijeđena žena u kombi unesena pomoću deke. Put će ih odvesti u Lisičansk, odakle će vjerojatno biti prebačeni drugdje. Dok odlaze, Iglan im govori kako ne zna hoće li se njezin tim moći vratiti.

Do jedine gradske bolnice koja još uvijek radi više se ne može doći. Ozlijeđeni se liječe kod humanitarnog punkta. Među njima ima i onih kojima će samo profesionalna liječnička pomoć spasiti život. Volonteri daju sve od sebe, no nekima mogu samo previti rane. Do humanitarnog punkta dolazi informacija da je kombi francuske nevladine organizacije prestao raditi te da pod hitno treba pronaći zamjenski. Na svu sreću, dva kombija ubrzo stignu i evakuacija se može nastaviti.

image

Most između Lisičanska i Sjeverodonjecka

ARIS MESSINIS/AFP

Novinari Skyja prenoćili su na jednoj od sigurnijih lokacija u gradu. Unatoč tome, čuvala su ih dva policajca. Gradske vlasti i volonteri misle da se u gradu trenutno nalazi više tisuća osoba. The Guardian piše da se smatra da se u gradu trenutno nalazi 15.000 ljudi

Čim je sunce izašlo, ljudi su se počeli raspitivati hoće li danas moći napustiti grad. Dok se oni raspituju, granate padaju. Svima je jasno da su Rusi sve bliže i bliže.

Britanski su se novinari i toga dana pratili jednog volontera koji drugima dostavlja potrepštine. Ovaj je puta to bio 70-godišnji Valerij. Kada su došli do njegovog stana, njegovi su susjedi novinarima rekli da privlače previše pozornosti. Dok su novinari Skyja razgovarali s njegovim susjedima, jedan od njih je Valerija udario jer ih je tamo doveo. Valerij je nakon udarca završio na tlu. To je rat. Susjed udara susjeda, zajednice propadaju.

Valerijevi susjedi Marija i Ivan Skyjevim su novinarima rekli da samo žele da se stvari vrate na staro. Marija im je rekla da su njihova djeca napustila grad te da se sada nalaze na teritoriju u Luganjskoj oblasti koji kontroliraju Rusi. "Rečeno im je da odu", rekla je Marija te novinarima pokazala rupu pored njihovog doma koju je napravila granata. "Svojoj sam djeci rekla - čekat ćemo vas ovdje", rekla je Marija kroz suze, znajući da im je vjerojatno dala obećanje koje neće moći ispuniti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. lipanj 2022 12:43