S približavanjem zime, sve su glasnije najave, doduše neslužbene, kako ne treba očekivati brzi završetak rata u Ukrajini.
Tako je Bloomberg objavio širu analizu perspektiva ovog sukoba kroz razgovor s neimenovanim visokim dužnosnikom jedne od europskih zemalja iz skupine G7, a čiji je zaključak kako bi rat mogao potrajati bar još sedam do osam godina, te da bi se najrazvijenije zemlje Zapada, koje podupiru Ukrajinu, trebale pripremiti za dugoročnu potporu napadnutoj zemlji.
Skupinu od sedam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta čine SAD, Kanada i Japan te europske zemlje – Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Francuska i Italija.
Razlog ovom pesimizmu je sporo napredovanje ukrajinske vojske na jugu zemlje, gdje je s početkom ljeta počela i ofenziva čiji je cilj bio domoći se Krima i presjeći opskrbne linije ruske vojske na okupiranom poluotoku. Ovakva pesimistična očekivanja nisu nešto nepoznato, pa tako Bloomberg navodi kako su obećanja o potpori Ukrajini koliko god to bude potrebno upućena i na zasjedanju Generalne skupštine UN-a, da bi lideri najrazvijenijih zemalja svoje pesimistične prognoze raščistili za večerom u ponedjeljak navečer. Medije je o očekivanjima kako će sukob potrajati godinama potom izvijestio neimenovani visoki dužnosnik SAD-a, piše Slobodna Dalmacija.
Pritisak sankcija
Prema Bloombergu, dugoročna pomoć Ukrajini uključivat će energetsku i infrastrukturnu pomoć kako bi se ekonomija zemlje mogla održati na životu dok Rusija jednostavno ne posustane. Naravno, velik udio u tim planovima čine očekivanja kako će Rusija posustati pod pritiskom sankcija.
Iako se, naravno, kao razlog ovako sivim prognozama navodi činjenica kako Ukrajinci nisu uspjeli postići dovoljne uspjehe na ratištu, očito je kako sada i formalno uobličena taktika koju Zapad u ovom sukobu slijedi od samog početka. Ukrajini se pruža pomoć, ali dovoljna taman da se Rusiju spriječi u brzoj pobjedi, istovremeno i nedovoljna da bi brzu pobjedu mogla postići Ukrajina. Ili barem ne bez velikih, neodrživih gubitaka.
Dovoljno je spomenuti kako su Ukrajinci pred početak ofenzive navodili da im je potrebno najmanje 300-njak modernih zapadnih tenkova, a dobili su ih niti upola tog broja: oko 80 leoparda 2 različitih varijanti i 14 britanskih challenger 2, dok obećanih 30-tak američkih Abramsa još nisu stigli na ratište. Dobili su i otprilike pola od traženog broja modernijih borbenih oklopnih vozila, dok bi se najveći dio zapadne tehnike trebao odnositi na zastarjele leopard 1 tenkove. Ukupno bi ih na ratište trebalo stići stotinjak, no riječ je uglavnom o tenkovima koji su već dugo izvan upotrebe, treba ih obnoviti, a i provesti obuku posade i tehničkog osoblja. Prema vijestima koje se objavljuju posljednjih dana na mreži X, bivšem Twitteru, izgleda da to sve ne ide najbolje: prvih desetak leopard 1 tenkova već su vraćeni na popravke jer su već tijekom obuke pretrpjeli niz kvarova.
Smrtonosna mreža
Pri tom su i odluke o isporuci ozbiljnijeg oružja Ukrajini kasnile barem godinu dana, sve u strahu od eskalacije koja bi mogla dovesti do upotrebe nuklearnog oružja ako bi teži porazi Rusije u kraćem vremenu doveli Vladimira Putina pred zid i ugrozili njegovu vladavinu. U tih godinu dana, Rusi su se ukopali na jugu Ukrajine, izgradili mrežu obrambenih linija zaštićenih milijunima mina. Kroz tu mrežu se Ukrajinci polako probijaju već mjesecima, nastojeći izbjeći masovnije žrtve i pripremajući teren za vrijeme kada budu adekvatnije naoružani. Čak i uz manjak naoružanja i bez zračne pomoći, uspjeli su probiti rusku liniju na nekoliko mjesta i trenutno šire to područje.
Tako i Ukrajincima trenutno odgovara opreznije ratovanje, iako je to riskantna igra zbog mogućeg zasićenja javnosti na Zapadu ratom kojem naizgled nema kraja. Ukrajincima su pojedine zemlje obećale napredne zapadne zrakoplove čiji je nedostatak ključni razlog sporog napredovanja. Obuka pilota je već počela, a zračna premoć bi na proljeće, uz zaključenu obuku kopnenih snaga na novim vrstama oružja, treba jamčiti sasvim drugačije stanje na ratištu.
Do tada treba očekivati ratovanje artiljerijom, polagano uništavanje ruske vojne infrastrukture na okupiranom području, stalne napade na Krimski most, i povremena osvajanja važnijih strateških položaja, kako se to dogodilo ovog tjedna na području Bahmuta, gdje su oslobođena sela Andriivka i Kliščivka, uz uništenje cijele jedne elitne ruske brigade.