Zapad cilja ruski bankarski sektor, ali za najjačom sankcijom ne poseže: ‘To bi više štetilo Europi‘

Čitav ruski bankarski sektor mogao bi biti na meti sankcija ako Rusija nastavi invaziju na Ukrajinu, rekao je američki dužnosnik.

"Nijedna ruska novčarska ustanova neće biti pošteđena ako se invazija nastavi", rekao je novinarima dužnosnik koji je htio ostati anoniman, javlja AFP, a prenosi Hina. Njegov istup uslijedio je nakon što je SAD uveo sankcije protiv VEB-a, javne banke za razvoj, i PSB-a povezanog sa sektorom obrane. Dodao je kako bi novi napadi na Ukrajinu mogli dovesti do sankcija velikim bankama Sberbanku i VTB-u. Ove dvije su većinske vlasnice Fortenova Grupe, nasljednice Agrokora.

Kontrola izvoza koja bi prekinula dopremu modernih tehnoloških komponenata u Rusiju također je "važan dio naših potencijalnih sankcija", rekao je, ocijenivši mjere "doista moćnima, jer govorimo o bitnoj tehnologiji koja je Rusiji potrebna za diverzifikaciju gospodarstva".

Ostaju u SWIFT-u

Iz slike je izbačena ideja da se Rusija isključi iz SWIFT-a, globalnog međubankarskog sustava telekomunikacije, jer bi to izazvalo više štete ostatku svijeta, prije svega Europi, nego Rusiji. O izbacivanju Rusije iz SWIFT-a razgovaralo se i 2014. kada je Moskva anektirala Krim, zbog čega je Rusija razvila alternativni sustav SPFS. Na SPFS je otpadalo oko petine transakcija unutar Rusije 2020. godine, prema podacima središnje banke, koja želi taj udio povećati do 30 posto u 2023. Međutim, SPFS se nije uspio afirmirati po pitanju globalnih transakcija.

Politika sankcija, kad je riječ o Rusiji, nije polučila velike rezultate. Kaznene mjere koje su krenule nakon aneksije Krima, bile su isprva blage, kasnije su zaoštrene, ali Moskva je imala dvoje ljudi koji su pomogli da premosti teško razdoblje. S jedne strane Elvira Nabiullina, guvernerica Središnje banke koja umješno vodi monetarnu politiku. I s druge Anton Siluanov, ministar financija koji upravlja fiskalnom politikom. Situacija nije bila idealna, ruski je ekonomski rast zapeo, bilo je i velike fluktuacije vrijednosti rublje, ali se sustav održao na površini. Posebno kad je riječ o makroekonomskoj politici. Pandemija je pogoršala situaciju, a posebno inflacija koja je snažno udarila Rusiju.

Kad ruski predsjednik Vladimir Putin govori kako će biti važno povećati razinu ekonomskog suvereniteta, to nisu riječi onog pobješnjelog cara koji pati za poviješću. Tu je racionalan, a situacija od 2014. godine daje mu za pravo. Rusija je u tom razdoblju ostvarila znatne uspjehe na planu razvoja kapaciteta koje je prije namirivala uvozom. Što nije, kako bi se ponadao neki stariji čitatelj ili čitateljica, posljedica nekad tako drage petoljetke (još uvijek žive u Kini i Sjevernoj Koreji), nego poduzetništva. Ali, kako to u Rusiji biva - ne slobodnog, nego oligarhijskog. Dmitrij Patrušev, sin Nikolaja, tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost, ministar je poljoprivrede i njegova se obitelj dodatno obogatila na projektima proizvodnje hrane.

Ključna uloga guvernerke Elvire

U borbi protiv sankcija, i pripremi za nove, ključnu je ulogu odigrala guvernerica Nabiullina. Ona je Rusiju lišila većine dolarskih depozita, mijenjajući ih za eure, kineske renminbije i zlato. Kako bi bila što manje ovisna o pristupu dolarskim financijskim tijekovima. A onda je u utorak objavila da je spremna poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala financijsku stabilnost u kontekstu zaoštravanja napetosti između Zapada i Rusije zbog Ukrajine i pada rublje.

"Ruska središnja banka ima pod kontrolom razvoj situacije na financijskom tržištu i spremna je poduzeti sve potrebne mjere potpore financijskoj stabilnosti", navodi se u priopćenju. Najavila je ublažavanje zahtjeva za banke, poručivši da će u izvješćima o poslovnim rezultatima, koje će objavljivati do listopada, biti dozvoljeno koristiti tržišnu vrijednost dionica i obveznica u portfeljima zaključno s 18. veljače.

Osim toga, ruske su banke u prosincu uvezle devize u vrijednosti pet milijardi dolara, gotovo dvostruko više nego godinu ranije, kako bi se pripremile za moguću pojačanu potražnju zbog sankcija. U sklopu priprema za moguće sankcije na transakcije u dolarima, vodeće ruske banke otvorile su među sobom korespondentne račune, što bi im omogućilo transakcije s dolarima na domaćem tržištu, rekli su izvori. Uvjet je da barem jedan veliki zajmodavac nije zahvaćen sankcijama, napominju.

Pozmašne rezerve, ali nedovoljne?

Kad se doda 631 milijarda dolara rezervi, stječe se dojam da je Rusija pripremila dobre mjere za amortizaciju sankcijskog udara. Tomu ipak treba prisnažiti da guvernerica Nabiullina neprestano podiže referentne kamatne stope, koje su sada na 9,5 posto, a očekuje se da bi u travnju mogle prijeći i psiholoških 10. Inflacija ipak ne jenjava i prešla je 8,5% uz nastavak rasta. Neuspjeh obuzdavanja inflacije dizanjem kamatnjaka posljedica je strukturnih problema ruske industrije. U europodručju kamatne stope su i dalje u minusu. Rusiji u slučaju jakog sankcijskog udara neće pomoći ni nizak javni dug, nešto niži od 20%, jer se neće imati gdje zadužiti na svjetskim tržištima.

Prema podacima Banke za međunarodne namire (BIS) europski zajmodavci drže lavovski udio od ukupno 30 milijardi dolara koliko iznosi izloženost stranih banaka Rusiji. Prema podacima Ruske središnje banke, ukupna inozemna aktiva i inozemna pasiva ruskih banaka iznosi 200,6 milijardi dolara, odnosno 134,5 milijardi dolara, pri čemu je 53 posto i aktive i pasive u dolarima. To je smanjenje u odnosu na 76-81 posto prije dva desetljeća.

Britanija je prošloga tjedna zaprijetila da će ruskim kompanijama onemogućiti pribavljanje kapitala u Londonu, europskom financijskom središtu. Problem je u tome što se velik broj ruskih tvrtki već povukao s tog tržišta.

Kako će se postaviti Peking

Velike se nade stoga polažu u jačanje trgovinskih veza s Kinom i Azijom koje bi mogle biti posebno važan opskrbljivač modernim tehnološkim proizvodima koje Rusija ne proizvodi sama, a neophodne su joj za mnoge industrijske sektore, primjerice obrambeni. No Peking i ostali azijski partneri će biti pažljivi jer se ne bi htjeli naći pod udarom SAD-a, budući da u tom dijelu svijeta dolar predstavlja ključno sredstvo plaćanja. Već su formirani stoga sustavi e-plaćanja i digitalni mehanizmi koji zaobilaze radare američkih nadglednika provedbe sankcija. No takvi su sustavi uvijek skupi za onog tko ih je prisiljen koristiti: kao što Kina plaća Iranu nižu cijene nafte od tržišne jer ju kupuje unatoč sankcijama, tako će i Rusiji naplaćivati veće marže i razne druge pristojbe. Političko partnerstvo Kine i Rusije je jedno, ali novac nešto sasvim drugo, i tu kod Kineza nema prijateljstava.

Slika kad je riječ o razini banka i državnih sustava nije tako tmurna. No pravi problem i nije na toj razini nego na razini stanovništva. Koje od 2014. godine sustavno, iz godine u godinu, osiromašuje. Cijene rastu, a porast plaća ih ne prati. Sankcije VTB-u i Sberbanku mogle bi izazvati velike probleme srednjem sloju koji je najjače izložen udaru dosadašnjih sankcija. Oko 5% tog dijela stanovništva propalo je u razinu siromašnih. Tu leži najveći problem za Rusiju. No, treba se uvijek sjetiti kako je Henry Kissinger u Diplomaciji opisivao šok Šveđana kada su napali Rusiju: stanovništvo je pred njima palilo usjeve svjesno da će gladovati, samo da zavojevači nemaju što za jesti. Putin računa na tu odliku ruskog duha, izdržljivost i pripravnost na žrtvu. Tako je nekako mislio i car kad je krenuo u Prvi svjetski rat.