Mnogi su već zaboravila na kraljicu Anu, čija priča najbolje otkriva koliko je dugo vremena Kijev oblikovao Europu te je dobar pokazatelj da se Ukrajinu ne bi trebalo držati postrani. Ana Kijevska ili Ana Jaroslavna bila je vrlo uspješna i nezasluženo zaboravljena franačka kraljica iz 11. stoljeća, koja bi danas sigurno imala oštre riječi za svog nasljednika na čelu Francuske, predsjednika Emmanuela Macrona.
Kako piše Politico, Ana bi sigurno ‘bila užasnuta da neki smrdljivi Frank, koji grize repu, sada ima drskosti sugerirati da je izrazito sofisticiranija civilizacija Kijeva ‘po svoj prilici desetljećima‘ udaljena od toga da postane dio paneuropskog političkog projekta, kako ga predstavlja EU‘.
Zapravo, malo je povijesnih osoba koje bi bolje od Ane svjedočile o tome da je Kijevu mjesto u središtu, a ne na periferiji europske priče. Sada je već jasno da će veliki dio zapadne Europe odugovlačiti s kandidaturom Ukrajine za pristup EU, no neke perspektive o Ani i njezinom svijetu sada su ključne.
Udajom za kralja Henrika I. u Reimsu 1051. Ana je napravila korak unatrag. Princeza je napustila svoj impozantni, blještavi rodni grad s više od 400 crkava i legendarnim Zlatnim vratima, kako bi živjela u intelektualnom miljeu inferiornijem od njezina.
Macron se već našao u središtu priče oko Ane
Na jednoj tiskovnoj konferenciji u Versaillesu u svibnju 2017. ruski predsjednik Vladimir Putin pozdravio je ‘rusku Anu‘ zbog uspostavljanja korijena francusko-ruskih odnosa. Francuski predsjednik pokraj njega se veselo smiješio i gledao u kameru, nesvjestan da ta izjava uzrokuje negodovanje u Kijevu.
Tadašnji ukrajinski predsjednik Petro Porošenko izjavio je da Rusija krade Anu ‘pred cijelom Europom‘ i smješta je u vlastitu povijest. Ukrajinci vole napominjati da je Kijev kontrolirao zemlje od Baltika do Crnog mora u Anino doba, mnogo prije nego što je Moskva stupila na scenu.
Ni sama Ana vjerojatno ne bi bila sretna s tim da je svojata Putin, kojeg Politico opisuje kao ‘razbojnika s baltičke obale koji baca rakete i bespilotne projektile na njezin voljeni Kijev‘. Iako je po svemu sudeći bila bogobojazna i suosjećajna kraljica, mnoge ne bi iznenadilo ako bi svog neprijatelja tiho ugušila ili bacila njegovo tijelo.
No, vratimo se konferenciji. Macron je diplomatski nastojao popraviti tu štetu prilikom Porošenkova posjeta Francuskoj (a tada je i kleknuo pred Aninim kipom). Macron je tada primijetio i kako je Ana Kijevska pokazala da je odnos Kijeva i Pariza ‘usidren u dubinama prošlog milenija‘. No, je li Macron doista naučio lekciju?
Ako je samo shvatio da se Rusija i Ukrajina svađaju oko toga u kojoj su mjeri njihove moderne nacije zaista nasljednice Kijevske Rusije, onda to zapravo nije to. Politico navodi da je puno važnija Anina lekcija o - viziji Europe.
Europska princeza
Mnogi ne znaju kakva zabavna mitologija okružuje Anu. Neki govore da je u svojoj prtljazi ponijela slavno slavensko evanđelje iz Reimsa nakon udaje za Henrika. Sada je to neprocjenjivo francusko nacionalno blago. Mnoge biografije također navode da je otmjena princeza iz Kijeva bila toliko užasnuta gnjusnim Francima da je ona zaslužna za uvođenje kupaonica u upotrebu. Drugi pak citiraju pismo njezinu ocu, u kojem se žali na brojne francuske propuste - od nepismenosti do jedenja žaba.
Iako su to uglavnom romantične fikcije o Ani, te priče imaju čvrstu logiku. Gotovo je sigurno da je bila dobro obrazovana te je poznavala grčki jezik, znanost i književnost. Obrazovanim ljudima sa Zapada, koji su znali jako malo o bilo čemu osim crkvenog latinskog, informacija o porezima i stoci, kraljica s Istoka sigurno se činila kao da je došla s drugog planeta, navodi Politico.
Njezino porijeklo ključno je da bi se razumjelo ovu osebujnu vladaricu. Njezin je otac bio Jaroslav Mudri, veliki knez Kijeva, koji je bio poznat po svojoj ljubavi prema knjigama. On je dovodio pisare kako bi prevodili grčke tekstove. Za vrijeme njegove vladavine dovršena je i katedrala Svete Sofije s 13 kupola, koja je i dan danas glavna znamenitost Kijeva, te se u njoj može pronaći freska za koju se vjeruje da prikazuje mladu Anu. Jaroslav je također bio veliki kodifikator zakona te se izravno uhvatio u koštac s najgnusnijim zločinima.
Ipak, Anina majka otkriva da se u ovoj priči radi više od običnog susreta pravoslavnog Istoka i latinskog Zapada. Princeza Ingegerd, koja je kasnije proglašena svetom, bila je kći prvog kršćanskog kralja, Šveđanina Olofa Skötkonunga, što je podsjetnik na vikinško podrijetlo Kijeva. Ana je uvelike dio skandinavskog naslijeđa kontinenta, a njezin se otac pojavljuje u nordijskim sagama kao Jaroslav Hromi, vjerojatno zahvaljujući rani koju je zadobio strijelom.
Kijev je pomogao oblikovati Europu
Ostale Jaroslavove kćeri bile su udate za norveške, mađarske i engleske kraljevske obitelji. Prvotno je neuspješno pokušao udati Anu za svetog rimskog (njemačkog) monarha Henrika III., a to je bračno manevriranje privuklo zanimanje franačkog vladara Henrika I. Jedna od popularnijih teorija je da se, nakon što je Henrik III. odbio Anu, sredinom 11. stoljeća počela formirati neka vrsta kijevsko-franačko-poljske fronte protiv Nijemaca. To je svakako moguće, no šira slika je jasna - Kijev je pomogao oblikovati Europu.
A Ana je svakako obavila svoju kraljevsku dužnost. Henriku je podarila nasljednika - te uvela grčko ime Filip među zapadnjačke kraljevske obitelji. Također je, čini se, bila aktivna u upravljanju nacijom. Tekstualni dokazi pokazuju da ona nije bila ona vrsta kraljice koja bi sjedila zatvorena u kuli sa svojim tapiserijama.
Zapravo je iznenađujuće koliko je franačkih povelja bilo potpisano u prisutnosti kraljice ili pak uz njezin pristanak. Velik dio njihova sadržaja zapravo je dosadan: redovnici i kraljevski dužnosnici koji se svađaju oko posla s govedinom ili pak potvrde crkvenih donacija. Ali jedno je sigurno, kraljičino sudjelovanje dalo je kredibilitet državnim poslovima. U pomalo ulizivačkom pismu ‘slavnoj kraljici‘, sam papa govori da je čuo da ‘muževna snaga vrlina prebiva u njezinim ženskim grudima‘, navodi Politico.
Državničko umijeće
Njezino državničko umijeće pokazalo se ključnim 1060. godine kada je Henrikovo zdravlje bilo ugroženo pa ga je povjerio u ruke nadriliječnika Jeana Gluhog. On je Henriku prepisao purgativ koji ga je ubio. Za smrt vladara pokušao je okriviti vodu koju je kralj ispio suprotno njegovu savjetu, ali bilo je očito da je otrovao svog monarha. Ana je sigurno tada pomislila da je sa sobom trebala dovesti liječnika s Istoka.
Henrikova smrt došla je u opasnom trenutku. Kraljevstvo je bilo nesigurno slabo, a Anin najstariji sin Filip imao je samo osam godina. No, papirnati dokazi sugeriraju da je upravo kijevska kraljica učvrstila kraljevstvo. Znakovito je da su Ana i Filip I. oboje nazvani ‘kraljevima‘, a od njih dvoje zapravo je samo Ana mogla odlučivati. Ipak, Filip je naposljetku napredovao i zaradio nadimak ‘Zaljubljeni‘, što bi sugeriralo da je jako dugo uživao u svojoj dugoj vladavini.
Međutim, unatoč njezinoj očito uspješnoj integraciji među Franke, postoje znakovi koji pokazuju da je nikada nisu potpuno prihvatili kao svoju. Zanimljivo je i da je zadržala svoj potpis na ćirilici. Papa nikada nije dao naslutiti da ima problema s njezinim pravoslavnim porijeklom, no njezina posveta crkvi odiše jezikom njezine izvorne vjere. Djevicu Mariju i Ivana Krstitelja naziva slavenskim pojmovima.
Desetljećima daleko od EU?
Politico navodi da je ‘bolno očito kamo ide politika EU-a‘. Unatoč tome što su Ukrajinci pod zastavama EU-a u ratu protiv Putina pokazali da su spremni položiti svoje živote za temeljne slobode, Bruxelles im neće omogućiti tako lagan ulazak u EU. Kratkovidna francusko-njemačka osovina koja vidi EU kao poljoprivredni i automobilski lobi, a ne kao politički ideal, piše Politico, ustrajat će na tome da je Ukrajina previše nesigurna, siromašna i korumpirana da bi je primili kao zemlju članicu.
Naravno, bit će potrebne reforme i rekonstrukcija, ali Macronovo inzistiranje na tome da je Kijev ‘desetljećima‘ udaljen od EU otkriva široko rasprostranjenu predrasudu da Ukrajina jednostavno nije Europa. Anina priča sugerira pak nešto sasvim drugačije i od Zapada zahtijeva veću poniznost. Kijev je u srcu europske sage, poručila bi Ana. Kao prva žena regentica, kraljica s Istoka vjerojatno je držala oslabljenu Francusku na okupu za svoga sina Filipa I.
Mnogi se nadaju da ukrajinsko pristupanje EU neće trajati desetljećima. Još u veljači je Putin trebao zauzeti Kijev za samo nekoliko dana, no da je živa, Ana bi mu vjerojatno rekla da se to neće dogoditi. Zidovi njezina oca bi izdržali.