KRVOPROLIĆE U LIBIJI

Za zonu zabrane letenja treba barem mjesec dana

Arapska liga dala je zeleno svjetlo Europskoj Uniji i SAD-u za intervenciju u Libiji

ZAGREB - Arapska liga podržala je prijedlog o uvođenju zone zabrane letenja, tzv. no-fly zone u Libiji, i tako dala zeleno svjetlo Zapadu za poduzimanje tog koraka. Naime, i SAD i EU istaknuli su kako je to potrebno prije bilo kakve intervencije Zapada.

Egipatski diplomat i predsjednik te arapske organizacije Amr Musa objavio je da je stajalište Lige da vlada Moamara Gadafija više nema legitimitet zbog “ozbiljnih zločina” koje je počinila.

Suzdržani Washington

Podršku “no-fly zoni” izrazio je i dosad suzdržani Washington, no izostao je njegov poziv na zasjedanje Vijeća sigurnosti UN-a, tijela koje bi trebalo odlučiti o takvom angažmanu međunarodne zajednice. Za uvođenje zone, pa čak i raketiranje vojnih ciljeva, zasad su se jasno izjasnile samo Francuska i Velika Britanija, a ostale europske zemlje bile su suzdržane.

Efekt na srpske snage

Pitanje je, objašnjavaju oni skeptični, koliko bi ta mjera bila učinkovita te što bi uslijedilo ako ne bi donijela željene rezultate. Praksa potvrđuje, kažu, da u Iraku uvođenje no-fly zone nije imalo nikakvog učinka na maskr koji se odvijao u zemlji, dok je u BiH, drugoj zemlji kojoj je nametnuta, ta mjera na srpske snage, jedine koje su imale zrakoplove, djelovala tek psihološki. Analitičari kažu da bi se zapadne sile uvođenjem zone zabrane letenja samo uvukle u konflikt, što mnoge ne žele jer u Libiji nemaju dovoljno jake interese, a Gadafijeve snage, koliko god grubo zvučalo, nisu još pobile dovoljno ljudi. N

o stručnjaci tvrde da bi, čak i da se danas donese odluka, do implementacije te mjere prošlo najmanje mjesec dana, a realni rok za uspostavu zone je tri mjeseca.

Naime, prije uvođenja no-fly zone potrebno je ispuniti niz procedura, prvo političkih, a potom operativnih. Tako nakon što se donese rezolucija o zabrani, odredi tko će dobiti mandat za implementaciju i taj mandat prihvati, slijedi utvrđivanje pravila o upotrebi snaga, organiziranje centra koji će nadzirati operacije te uspostava zapovjedništva.

No-fly zona počiva na upotrebi posebnih aviona s radarima koji bilježe što se događa te lovačkoj avijaciji koja intervenira na njihov zahtjev. U aktualnom slučaju Libije mandat za implementaciju zone zabrane letenja dobio bi, naravno, NATO, čiji bi avioni s radarima nadzirali područje s udaljenosti od 200 do 250 kilometara. U slučaju kršenja zabrane na scenu bi stupali borbeni zrakoplovi.

Dozvola NATO-a

Avioni s radarima letjeli bi vjerojatno isključivo nad Mediteranom jer se borbe vode pretežito u priobalju, a operativni centar koji bi nadzirao operacije vjerojatno bi bio u Italiji. Kad je NATO nametnuo no-fly zonu u Bosni, njegovi su zrakoplovi kružili nad Jadranom i Mađarskom. Tada su smjeli leteti helikopetri.

U slučaju Libije tek bi se odlučilo odnosi li se zabrana za sve vrste letjelica ili samo na zrakoplove. Letjeti bi smjeli samo avioni koji bi dobili dozvolu od NATO-a.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 05:04