Zovu je ‘Cesta života‘ jer je to jedina ruta koja povezuje 120.000 etničkih Armenaca koji žive u azerbajdžanskoj regiji Nagorno-Karabah s Republikom Armenijom. No, već gotovo devet mjeseci koridor Lačin blokiraju azerbajdžanske vlasti, što je rezultiralo ozbiljnom nestašicom hrane, lijekova, higijenskih proizvoda i goriva u toj regiji koja je predmet spora.
Osamnaestogodišnji Hajk, što mu nije pravo ime, nego je promijenjeno zbog njegove sigurnosti, stoji na balkonu skromnog hotela u Gorisu na armenskoj strani granice s Azerbajdžanom i razgovara s majkom putem video poziva. "Nema jaja, nema šećera, nema uopće slatkiša, kruh se racionira. Neki dan je ustao u 4 sata kako bi stao u red", kaže njegova majka, govoreći iz grada Martakert u Karabahu.
Armenci ne mogu doći do svojih obitelji s druge strane koridora Lačin nakon što ga od prosinca blokira Azerbajdžan. Nijedan neovisni medij nije uspio doprijeti do enklave Nagorno-Karabah. Društvenim mrežama, pak, kruže fotografije i video snimke praznih trgovina.
"Ljudi satima stoje u redovima kako bi dobili minimalne obroke hrane. Ljudi padaju u nesvijest u redovima za kruh", kaže lokalna novinarka Irina Hajrapetjan u glasovnoj poruci iz etnički armenske enklave, piše dopisnica BBC-a s južnog Kavkaza Rayhan Demytrie. "Nemamo goriva za prijevoz i ljudi moraju hodati mnogo kilometara pješice da bi stajali u redovima kako bi kupili što god mogu da prehrane svoje obitelji", dodaje.
Lokalne vlasti u Nagorno-Karabahu kažu da je jedan od tri smrtna slučaja posljedica pothranjenosti. "Znam slučaj da je trudnica izgubila dijete jer nije bilo benzina da je se odveze u bolnicu", kaže Hajkova majka. Ona govori o nestanku plina od ožujka, gorivu, lijekovima - čak i šampona - te redovitim isključenjima struje. S dolaskom zime bit će sve gore. Njezin sin osjeća mržnju, strah i očaj. "Jer shvaćam da će prije ili kasnije moj dom, moj grad, moju zemlju, uzeti Azerbajdžan".
Kremlj zbog Ukrajine ‘zaboravio‘ na Nagorno-Karabah
Za tamošnje Armence njihov dom je Artsah, samoproglašena republika koja ne postoji na karti svijeta, budući da je ova planinska enklava dio azerbajdžanske regije Nagorno-Karabah. Unatoč tome što imaju mnogo toga zajedničkog u kulturološkom smislu, južnokavkaske države Armenija i Azerbajdžan borile su se za kontrolu nad ovom zemljom desetljećima u ratovima koji su odnijeli desetke tisuća života.
U posljednjem šestotjednom ratu 2020. godine Azerbajdžan je povratio sve teritorije oko Nagorno-Karabaha, koje je Armenija držala od 1994. Prekid vatre u kojem je posredovala Rusija temeljio se na raspoređivanju ruskih mirovnih snaga, kako bi se zajamčila sigurnost etničkih Armenaca i kontrolirao koridor Lačin, što je omogućilo slobodno kretanje ljudi i robe između Karabaha i Republike Armenije.
No, s fokusiranjem Kremlja na invaziju na Ukrajinu, Azerbajdžan je prošlog prosinca blokirao cestu prema regionalnoj prijestolnici Nagorno-Karabaha Stepanakertu (u Azerbajdžanu poznatom kao Handendi) s ekološkim aktivistima koje podržava vlada. U travnju je Azerbajdžan postavio vlastitu vojnu kontrolnu točku na ulazu u koridor Lačin, istaknuvši svoje "suvereno pravo" i "punu obnovu svog teritorijalnog integriteta". Zemlja je optužila Armeniju da koristi cestu za dovoženje vojnih zaliha, što Armenija niječe.
Jedine međunarodne humanitarne organizacije koje imaju pristup Nagorno-Karabahu su Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) i organizacija za razminiranje, Halo Trust. Halo Trust navodi da posljednjih tjedana nisu mogli rasporediti timove za razminiranje jer je njihovo osoblje previše iscrpljeno da bi radilo, nakon što su cijelu noć čekali u redu za kruh i vratili se kući praznih ruku. Kažu da je zaustavljanje njihovih operacija u oblasti Martakert posebno nezgodno jer je ona postala središte za ljude raseljene zbog rata 2020. Oni su, kako se navodi, sada u opasnosti od ozljeda, kao i pothranjenosti.
Iako je Crveni križ provodio medicinske evakuacije, nije mogao jamčiti siguran prolaz, kako je obitelj Hačatrjan doznala 29. srpnja. To je bio dan kada je 68-godišnji Vagif Hačatrjan bio prevezen u glavni grad Armenije Erevan na hitnu operaciju zbog srčanog oboljenja.
Strah od uhićenja
"Kada su se približili azerbajdžanskom kontrolnom punktu, rekli su da ga trebaju odvesti na 10 minuta da mu postave nekoliko pitanja", kaže njegova kći Vera Hačatrjan. "Otac je odveden s djelatnicom Crvenog križa, nakon nekoliko minuta djelatnica Crvenog križa se vratila, ali je otac odveden u nepoznatom smjeru".
Podrijetlom iz Karabaha, ona se preselila u armenski grad Jermuk nakon što je njezino selo vraćeno Azerbajdžanu u sklopu sporazuma o prekidu vatre. "Sada svake minute, svake sekunde razmišljam: Što ako mu srce stane?". Azerbajdžanske vlasti optužile su njezinog oca za ratne zločine počinjene tijekom Prvog karabaškog rata 1992. godine. "Puno je očevidaca koji su ga prepoznali preko medijskih izvješća. Nikada nismo rekli da se ratni zločinci ne bi trebali suočiti s pravdom", kaže Hikmet Hajijev, posebni savjetnik azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva.
Vera tvrdi da su optužbe neistinite. "Obrana svoje zemlje nije zločin. U Azerbajdžanu ne može biti pravednog suđenja. Možda će jednog dana biti pravde, ali mi nemamo vremena čekati na nju".
Slučaj Vagifa Hačatrjana izazvao je šok među stanovništvom u Nagorno-Karabahu. Tri mlada armenska nogometaša Karabaha privedena su ovaj tjedan na istoj kontrolnoj točki zbog oskvrnuća azerbajdžanske zastave 2021. godine. Sada postoji strah da bi se svaki etnički Armenac mogao suočiti s istom sudbinom ako pokuša prijeći. Druge dvije Verine sestre ostale su u Karabahu pod blokadom.
"Sestrina unuka ima dva mjeseca, nema formule za dojenčad, majka nema dovoljno mlijeka jer se ne hrani kako treba. Nema lijeka za mog 22-godišnjeg nećaka koji je u ratu zadobio oštećenje mozga, izgubio je sposobnost govora i desna mu je ruka nepokretna".
Ovoga mjeseca SAD je pozvao Azerbajdžan da obnovi slobodno kretanje koridorom Lačin tijekom hitnog sastanka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o krizi. Međunarodni sud pravde već je poručio Azerbajdžanu da ima pravno obvezujuću naredbu da se dopusti "nesmetano kretanje osoba, vozila i tereta" na cesti u oba smjera.
Azerbajdžan negira humanitarnju krizu
No, Armenci su skeptični prema predanosti međunarodne zajednice rješavanju krize. Prosvjednici u Erevanu blokirali su ulaz u ured UN-a hranom i vrećama brašna tražeći ponovno otvaranje ceste. Azerbajdžan negira da se odvija humanitarna kriza. Kažu da žele potpunu kontrolu nad teritorijem i ponudili su alternativnu rutu opskrbe preko grada Agdama, ponovno osvojenog tijekom rata 2020. godine. "Onda će nakon toga i cesta Lačin biti otvorena za 24 sata. Više cesta je bolje za sve", kaže posebni savjetnik azerbajdžanskog predsjednika.
Hikmet Hajijev tvrdi da su karabaškim Armencima ponuđena ista "jezična, kulturna, vjerska, uključujući općinska prava" kao građanima Azerbajdžana. No, armenski veleposlanik Edmon Marukjan optužuje Azerbajdžan za davanje lažnih obećanja kada postoji samo jedna ruta koja povezuje Armeniju s Nagorno-Karabahom. "Oni žele pokušati promijeniti fokus međunarodne zajednice, poništiti razumijevanje i obvezu u vezi koridora Lačin".
Bivša posebna izvjestiteljica UN-a Gulnara Šahinjan upozorava da će prekid posljednje veze s Republikom Armenijom značiti uništenje karabaških Armenaca. "Poznato vam je do koje razine kršenja ljudskih prava dolazi u Azerbajdžanu. Uz njihovu cjelokupnu politiku mržnje, kako možete očekivati da će postojati dobar odnos prema Armencima u Karabahu?", kaže ona.
Kratka vožnja od Gorisa, planinska panorama pruža jasan pogled na trenutačnu krizu. S armenske strane, ništa se ne pomiče duž nove ceste izgrađene da zaobiđe teritorij vraćen Azerbajdžanu kao dio sporazuma o prekidu vatre iz 2020. Kolona kamiona natovarenih s 400 tona humanitarne pomoći za Karabah, uključujući hranu, lijekove, formula za dojenčad i druge potrepštine, parkirana je duž prilaza azerbajdžanskoj kontrolnoj točki.
Prisjećajući se da Hajkovoj majci najviše nedostaje jestivo ulje, reporter BBC-a upitao je vozača kamiona koji čeka u Gorisu što prevozi. "Dvadeset dvije tone jestivog ulja", odgovorio je on.