Vojna analiza Igora Tabaka: Prekretnica na bojištima, Rusi izvlače možda i polovicu prvotno angažiranih snaga

Četrdeset i prvi dan rata u Ukrajini opet donosi prekretnicu na bojištima. Naime, iako je još od 25. ožujka i objave Ministarstva obrane Ruske Federacije bilo jasno da napadači kreću u određene promjene težišta na terenu, tijekom proteklih desetak dana postupno je postalo jasno i o koliko se temeljitom prestrojavanju zapravo radi. Usprkos višetjednom utvrđivanju snaga širom prilaza gradovima Kijev i Černihiv, koji su ukazivali na namjeru dužeg zadržavanja na osvojenim područjima, ruske snage su postupno krenule u potpuno napuštanje sjevera i sjeveroistoka Ukrajine. Tako su Rusi u zadnja četiri dana kompletno napustili prvo kijevsku i žitomirsku, a onda i oblasti Černihiv te Sumi – u stopu praćeni ukrajinskim snagama koje su im nastojale pri odlasku nanijeti dodatne udarce. Za osvajačima su ostala uništena naselja, prostori zagađeni raznim streljivom i minama, uništena i napuštena borbena sredstva, ali i brojne ljudske žrtve. Kako je to jučer popodne javnosti objasnio ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov: „Samo u Buči je broj mrtvih već premašio onaj iz Vukovara“, a dokumentirane okolnosti brojnih civilnih žrtava prilično jasno ukazuju na počinjenje ratnih zločina. No, postrojbe koje bi lako mogle biti za to odgovorne već su itekako na putu prema novim bojištima na istoku i jugoistoku Ukrajine.

Izvlači se i do polovice ruskih snaga

Ovo izvlačenje ruskih snaga s ukupno tri borbena pravca – (1) sa sjeverozapadnih prilaza Kijevu, (2) poteza sa sjevera od tromeđe Bjelorusije-Rusije-Ukrajine kraj Černihiva prema Kijevu, te (3) dugog poteza od sjeveroistoka iz Rusije cestama M02 i H07 na zapad prema Kijevu – obuhvaća možda i polovicu prvotno angažiranih ruskih snaga u Ukrajini. Dakle, riječ je možda o ostacima i do 60 od oko 120 u Ukrajini angažiranih taktičkih borbenih skupina razine bojne – čime se na tom ukupnom velikom bojištu našlo oko 70 posto od procijenjenih ukupno raspoloživih oko 170 ruskih takvih taktičkih postrojbi. Prvo spomenuta njihova skupina povukla se na sjever, kraj Černobila pa u Bjelorusiju, gdje čeka transport prema istoku. Druga skupina završila je opet sjeverno, u samoj Ruskoj Federaciji oko Kurska i tamo očekuje transport na istok i jugoistok, dok se treću od spomenutih skupina povlačilo prema Belgorodu, da bi se njihovi bolji dijelovi posljednjih dana već krenuli pojavljivati jugoistočno od Harkiva – na prostoru nedavno osvojenog grada Izjuma koji postaje bitna točka nastavka sukoba u Ukrajini. Pri tome nije do kraja jasno kako to Ruska Federacija planira „osvježenje“ borbama itekako istrošenih i oštećenih postrojbi – hoće li dodatnim ljudstvom jačati postojeće borbene skupine razine bojne ili će takve borbeno iskusne postrojbe međusobno spajati, dok će pojačanja biti ustrojavana u nove postrojbe prije slanja na bojište. Kako bilo da bilo, činjenica je da su takve taktičke borbene skupine razine bojne (ili bataljunske taktičke grupe – BTG) tip postrojbi posebno podesan za manevarska napadajna djelovanja, kojih bi na istoku i jugoistoku Ukrajine u neposrednoj budućnosti ipak moglo biti daleko manje nego na nedavno napuštenim prostorima krajnjeg sjevera i juga Ukrajine.

Manevarski tip ratovanja

Ovaj manevarski tip ratovanja za sada je ipak još neposredno lokalno uočljiv na oko 125 km jugoistočno od grad Harkiva, koji je sam i dalje pod pritiskom i bombardiranjima iz svoje šire okoline. Naime, na prostorima južno od grada Izjuma ojačane ruske snage – oslonjene na prometne pravce prema sjeveru do Kupjanska, i onda preko ruskog mjesta Valujki do Belgoroda – posljednjih si dana nastoje probiti put kako južno prema raskršću puteva u mjestu Barvinkove, tako i na jugoistok prema Slovjansku. I jedan i drugi taj smjer napredovanja vode Ruse sve dublje u zaleđe preostalog ukrajinskog obrambenog pojasa na prostorima Luhanske i Donjecke oblasti, gdje bi odsijecanje komunikacije ostatka Ukrajine s oko 40 km jugoistočno smještenim zapovjedništvom u Kramatorsku potencijalno bilo velik poraz za Ukrajinu. Upravo je ta šira ukrajinska utvrđena zona oko Kramatorska posljednjih dana bila izložena i aktivnim frontalnim napadima ruskih snaga i njihovih raznih saveznika (kako lokalnih separatista, tako navodno i famoznih Kadirovaca, te boraca iz privatne kompanije Wagner). Dakle, radi se tu uvelike o pozicijskom ratovanju, borbama u brojnim naseljima i oko brojnih prirodnih i umjetnih prepreka, što sve traži klasične veće postrojbe te jaku logistiku, s naglaskom na iscrpljivanje protivnika u ljudstvu i tehnici – sve su to fiksniji aspekti borbi koje se u širim područjima oko Kijeva zapravo malo viđalo i za koje su taktičke skupine razine bojne manje prikladan tip postrojbi. Na sjevernom dijelu ove šire utvrđene zone, koji čine zadnji dijelovi Luhanske oblasti u ukrajinskim rukama, borbe se vode neposredno oko niza mjesta na sjevernoj obali rijeke Sjeverni Donjec, gdje je izgleda u ruske ruke palo naselje Kremina, podijeljena je vlast u mjestu Rubižne (gdje se posljednjih dana žestoko ratuje u samome mjestu), dok se Rusi postupno spremaju masovno napasti i grad Severodonjeck, gdje je linija fronte u predgrađima. Pod sve jačim pritiskom je i niz mjesta Luhanske oblasti i južno od te riječne fronte, gdje su Rusi u naseljima istočno od mjesta Girske i oko mjesta Popasna, koje se dnevno više puta napada svim sredstvima – ne bi li njihovim zauzimanjem bio ispunjen ruski cilj ovladavanja čitavom Luhanskom oblašću.

Borbe bjesne širom okoline Donjecka

Južno i jugozapadno od toga, na prostorima Donjecke oblasti koja je sada gotovo po pola podijeljena između Ukrajine i Rusije, borbe i nadalje bjesne širom okoline grada Donjecka, sjedišta tzv. „Donjecke Narodne Republike“. Nakon ruskog proboja 27. ožujka ukrajinske fronte sjeverno od Donjecka, na prostoru naselja Verhnotoretske, ukrajinske snage nastoje tu obuzdati rusko napredovanje, koje je zauzelo koridor dubine oko 20 kilometara i širine oko 10 kilometara, od Donjecka prema mjestu Toretsk, na oko 45 km jugoistočno od Kramatorska. Iako je, kako izgleda, tu rusko napredovanje stalo na nizu manjih naselja i objekata koji Ukrajinci brane u dubinu, to je neugodnost koja se samo kombinira s polaganim ruskim napredovanjima jugozapadno i zapadno od Donjecka. Iako ta događanja sama za sebe još nisu alarmantna, ipak su sve samo ne povoljna za ukrajinsku stranu koja će i tu situaciju vjerojatno nastojati sanirati dijelom snaga oslobođenih ruskih pritisaka na sjeveru države.

Za to vrijeme Mariupolj je i dalje pod opsadom. Iako su do javnosti u kasnim satima ponedjeljka 4. ožujka došle snimke navodne predaje dijela ukrajinskih marinaca iz sjevernih dijelova grada, iz četvrti Kaljmiuskij, to se događanje do sada pokazalo problematičnim, te ne odlučujućim. Naime, oko 267 ljudi koje su ondje angažirani Kadirovci predstavili kao ukrajinske borce koji su se odlučili predati nakon što su ostali bez hrane i streljiva, izgledalo je vrlo mirno, u relativno dobrome stanju te nepotpuno razoružano – što je sve itekako probudilo sumnje u vjerodostojnost čitavog događanja. Posebno to vrijedi kad se vidi da je baš jučer u tijeku bila i posebna predstava okupacijskih vlasti, koje su u pojedinim zauzetim dijelovima Mariupolja krenule „birati“ predstavnike novih okupacijskih vlasti – na što se onda fino scenski nadovezala i navodna predaja većeg broja branitelja. No, kako se vidi dan kasnije, ukrajinska je strana demantirala istinitost ovih događanja, a otpor u gradu se i nadalje nastavlja, pa i u sjevernim kvartovima Mariupolja koje već duže drže ukrajinski marinci. Sve je to skrenulo pažnju i s ostatka tzv. „Južnoga bojišta“ Ukrajine, gdje se branitelji polagano približavaju gradu Hersonu, dok Rusi utvrđuju svoje položaje s osloncem na to zauzeto oblasno središte i grad Novu Kahovku, ujedno intenzivno gađajući raketama te zračnim snagama logističke i civilne ciljeve u ukrajinskome zaleđu, oko Mikolajeva i Odese.

(Autor teksta je analitičar portala Obris.org i svaki dan objavljuje na jutarnji.hr vojne analize dana)