Trideset i sedmi dan rata u Ukrajini, 1. travnja 2022. godine, obilježen je nastavkom velikog ruskog preslagivanja snaga na nizu ukrajinskih bojišta. Posebno je to vidljivo oko Kijeva, na zapadu i sjeverozapadu, ali i na sjeveroistoku i istoku grada, nadalje oko Černihiva na sjeveru Ukrajine, te na prostorima juga Ukrajine – na potezu od grada Krivi Rih prema Hersonu. Na svim tim pravcima ruska povlačenja prate istodobna ukrajinska napredovanja, koja ipak ostavljaju dojam etapnog pomicanja, a ne i neke potjere protivnika u neorganiziranome bijegu.
Naravno, tako povučena ruska tehnika i ljudstvo za prvu silu završavaju u privremenim prihvatnim centrima, gdje se ljudima daje nekoliko dana odmora, te se nastoji popraviti manje oštećenu tehniku – ne bi li se onda tako „osvježene“ postrojbe prebacivalo u one preostale borbene zone na istoku i jugoistoku Ukrajine, gdje se ratovanje nastavlja nesmanjenim (čak i pojačanim) intenzitetom. Ovakva masovna preslagivanja vojske, koja obuhvaćaju možda i polovicu svih u Ukrajini angažiranih vojnih snaga, nipošto nisu jednostavna. Ruska povlačenja prate raketni i topnički napadi, čiji je cilj usporiti ukrajinske „progonitelje“, a na prostorima koje se za sobom ostavlja ujedno se postavljaju i minska polja – ali, navodno, i brojne mine iznenađenja. Naravno, nije svugdje to povlačenje išlo jednako planski, budući da se proteklih dana bilježio i niz ukrajinskih napada baš u smjerovima ruskog povlačenja. Rezultat takvih djelovanja bile su velike količine uništene i zarobljene vojne tehnike, koja će Ukrajini zasigurno dobro doći u nastavku rata.
Glasine o sabotažama
Ujedno treba bilježiti i pojačani ritam ruskih djelovanja na sve vrste ukrajinskih logističkih čvorišta – kako dalje od zona sukoba, tako i sve učestalije što se dolazi bliže borbenim crtama. Posebno je ovo zadnjih dana bilo vidljivo na preostalim ukrajinskim dijelovima Luhanske i Donjecke oblasti, gdje se ruskim razaranjem brojnih ukrajinskih skladišta goriva, streljiva i hrane nastoji otežati obrana preostalih uporišta, dok ujedno na njih ustrajno jača pritisak agresora. No, ne bi čudilo da je ovo ipak samo dio priče o napadima na logistiku neprijatelja – ima li se u vidu probleme koje na tu temu ima i ruska strana u sukobu. Dok se ustrajno čuju glasine o sabotažama širom bjeloruske željezničke mreže, a navode se i topnički te raketni napadi po pozadini separatističkih „Narodnih Republika“, jako su vidljiva posljednjih dana bila i takva događanja u samoj Ruskoj Federaciji.
Prvo je u noći od utorka na srijedu 30. ožujka došlo do velike eksplozije skladišta streljiva kod mjesta Oktjabrskij, na pola puta od ruskog Belgoroda do obližnje državne granice s Ukrajinom. Iako se naveliko spekuliralo da je to bilo uzrokovano ukrajinskim raketnim napadom, uskoro su se službeni izvori usuglasili oko objašnjenja o slučajnoj eksploziji starog streljiva koje se namjeravalo koristiti na fronti. Bitno je manje dilema oko današnje eksplozije u skladištima nafte na istočnim prilazima samog Belgoroda, gdje su se odmah pojavile snimke dva borbena helikoptera u naletu, i njihovog ispaljivanja nevođenih raketa. Naravno, dok ukrajinska strana nije priznala nikakva napadna djelovanja, ovo će događanje možda ponešto otežati rusku logistiku na jugoistoku od Belgoroda i Harkiva, gdje se zadnjih dana vode i najžešće borbe u Ukrajini.
Ujedno, bit će bitno vidjeti i reakcije Ukrajini susjedne Bjelorusije, čiji je čelnik Lukašenko već u više navrata isticao napad na samu Rusku Federaciju kao mogući povod i za bjelorusko uključivanje u ovaj rat.
Novi niz oslobođenih mjesta
Što se situacije na terenu tiče, jako je jasno da treba početi razlikovati zone iz kojih Ruska Federacija izvlači snage od onih koje su i nadalje u fokusu njihovih borbenih djelovanja. Na zapadu i sjeverozapadu Kijeva ruske snage su se odmakle na oko 40 kilometara od grada, a tijekom zadnjega dana ukrajinski izvori su naveli novi niz oslobođenih mjesta – koja sada uz Irpinj i Makariv izgleda obuhvaćaju i donedavna poprišta borbi, mjesta Buča i Hostomel, te niz manjih mjesta kojima se otvaraju i prometni pravci prema zapadu.
Ujedno, kako izgleda, ruske snage su danas popodne navodno napustile i Borodjanku te Ivankiv u čijem se zaleđu oko Černobila čulo još jučer o planskom odlasku vojnih konvoja. Slična je situacija i na istoku i sjeveroistoku Kijeva, gdje su se ruske snage posljednjih dana odmakle iz okruga Brovari, te su izgleda uvelike ostavile prometni smjer H07 prema gradu Sumi, ali i prostore na sjever prema Černihivu - kojeg i dalje drže u opkoljenju, iako se iz ukrajinskih izvora čuje o dolasku na oko 15 kilometara jugoistočno od grada. Slična je situacija i dalje na istok, gdje su pažnju medija posljednjih dana plijenila ukrajinska napredovanja u široj okolici grada Sumi, od kuda su se ruske snage moguće uvelike povukle u samu Rusiju, ne bi li neke od tih postrojbi već bile uočene oko 120 kilometara jugoistočno od Harkiva – u prostoru grada Izjum. Upravo je Izjum, baš kako smo to prije tjedan dana i najavljivali, posljednjih dana postao jednom od posebno aktivnih težišnih točaka čitavog sukoba na istoku Ukrajine.
Nakon što su Rusi u prvi mah taj grad na utoku više manjih rijeka u Sjeverni Donjeck zaobišli, nakon ukrajinskih protuudara uspjeli su zauzeti mjesto - i time ojačati pristup nizu postavljenih pontonskih mostova u tome kraju. Borbe se sada vode oko 20 km južno od Izjuma, i to na dva odvojena prometna pravca – na jug prema mjestu Barvinkove, i na jugoistok prema Slovjansku. Oba ta pravca ozbiljno ugrožavaju prilaz i logistiku sjevernog dijela ukrajinske obrane na tom prostoru, kako prema kompletnim preostalim dijelovima Luhanske oblasti (s posebnim naglaskom na mjesta Rubižna, Severodonjeck, Lisičansk i Popasna koja su već danima pod intenzivnim napadima), tako i prema sjevernim dijelovima Donjecke oblasti pod ukrajinskom kontrolom.
Ulične borbe u Mariupolju
Stotinjak kilometara južno od svega ovoga i nadalje traju borbe oko Donjecka, gdje ruske snage nastoje odbaciti ukrajinske branitelje jugozapadno i zapadno od ovog središta tzv. „Donjecke Narodne Republike“. Riječ je tu o ravnici, isprekidanoj s više rijeka koje teku s istoka na zapad, s nizom manjih naseljenih mjesta koja su sva po redu ukrajinske utvrde. Iako su posljednjih dana bilježili uspješna forsiranja rijeka Šajtanka i Kašlagač, Rusi tu vrlo polagano napreduju, bilježeći dnevne pomake od po samo nekoliko kilometara, ali i uz povremene povratke na početne pozicije.
Ipak, i ovo je bojište koje će jako profitirati od nadolazećih pojačanja, kao i grad Mariupolj kojeg agresor i nadalje drži u okruženju dalje južno, na obali Azovskoga mora. Iako iz Mariupolja zapravo i nema nikakvih sigurnih informacija, ondje se posljednjih dana jasno vidjelo naznake uličnih borbi, koje se polagano sele u stari dio grada i sve bliže obali. Nije sigurno ni koliko su pouzdane informacije o jučerašnjem ukrajinskom pokušaju helikopterske evakuacije pojedinih čelnika tamošnje obrane – gdje se ruska strana hvalila rušenjem dvije transportne letjelice, ali ničim nije potkrijepila svoje navode o navodnim putnicima iz pukovnije Azov.
Za kraj, spomenimo i događanja na samom jugozapadu ukrajinskoga bojišta, gdje se nastavljaju ukrajinski napori za prilaženjem okupiranom gradu Hersonu. Ujedno, izgleda da se na sjever od toga – na prostorima između rijeka Ingulec na zapadu i Dnjepra na istoku – Rusi također povlače u smjeru juga i jugoistoka. Pri tome nije jasno namjerava li se te snage – kojima je logistička osnovica izgleda oslonjena na Novu Kahovku i tamošnju branu te željeznički most preko Dnjepra – ubuduće preusmjeriti na obranu Hersona ili će ih se kompletnije povlačiti iz svih tih dijelova Hersonske oblasti na desnoj obali Dnjepra. Iako će one za prvu silu zasigurno ojačati rusku okupaciju većine Hersonske oblasti na lijevoj obali Dnjepra, gdje Rusi i nadalje nastoje uspostavljati nekakve lokalne okupacijske vlasti, možda netko od njih završi i u Mariupolju, ako se ondje ukrajinski otpor opsadi uspije nastaviti još neko vrijeme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....