Čitav je svijet ostao u šoku kad je prošle godine izašlo na vidjelo što se događa izbjeglicama iz Sudana, Etiopije i Eritreje koji pokušaju prijeći Sinajsku pustinju. Ako žele prijeći, svoje živote su primorani staviti na milost i nemilost trgovaca ljudima koji ih trebaju prebaciti preko granice, no umjesto toga mnogi završe u logorima u kojima ih muče, siluju i na živo im uzimaju organe koje zatim prodaju u Egiptu.
Liječnici dolaze u logore iz Kaira i bespomoćnim 'donatorima' na živo vade bubrege, jetra i rožnice. Organi se zatim prebacuju u Egipat u mobilnim frižiderima, gdje se vrlo brzo prodaju. Tisuće 'donatora' je umrlo od posljedica operacija, a preživjeli su unakaženi užasnim ožiljcima.
Logore vodi skupina beduinskih plemena. Uvriježena je praksa da, nakon što zatoče izbjeglice, od njihovih obitelji traže nerealno visoke otkupnine, koje iz dana u dan sve više rastu. Sad su narasle s 20.000 dolara na između 35.000 i 60.000, a ti su iznosi apsolutno nerealni za obitelji izbjeglica koje ionako bježe upravo zbog neimaštine.
Od ove godine poznat je još jedan okrutan detalj iz zatočeničkih kampova – počeli su mučiti i bebe. O svemu je CNN snimio detaljan dokumentarac, ' A Stand in the Sinai ', u kojemu se vide i fotografije bebe Cecile koja je imala toliko jake opekline na glavi da se zorno vidi da su joj došle do kosti lubanje. Cecile je rođena u logoru nakon što joj je majka silovana.
Općenito, ako rođaci ne plate otkupninu, žene siluju, a muškarce muče. Muškarcima polijevaju otopljenu plastiku preko leđa, što im ostavlja nepovratne ožiljke, a mučenja i silovanja obično se snimaju pa se telefonski puštaju rođacima od kojih se traži otkupnina.
Sinajski poluotok pod kontrolom je pustinjskih klanova pa policija tamo gotovo niti ne kroči. Otkad se saznalo za krađu organa, druga skupina beduinskih plemena sklopila je savez koji se bori protiv nečovječnih praksi u izbjegličkim logorima. Svojim vlastitim novcem beduinski šejkovi otvaraju sigurne kuće u koje primaju izbjeglice koji uspiju pobjeći. Tamo ih liječe i pružaju im ostalu potrebnu pomoć. Cecile i njezina majka tako su sad na sigurnom, a Cecile je dobila svu potrebnu lječničku pomoć.
Mohamed Abu Bilal, iz plemena Šejk Savakra, otvorio je jednu takvu sigurnu kuću koje se uspjelo dočepati 18 izbjeglica. Kako bi obeshrabrio trgovanje ljudima, Abu Bilal potiče vlasnike lokalnih dućana i raznih ustanova da odbiju usluživati krivce i da im onemoguće brak sa svojim kćerima. Zbog svih tih nastojanja, oni 'manje i srednje okrutni' logori su već iskorijenjeni, pa su zapravo ostali samo oni najokrutniji, koje vode najbezosjećajniji trgovci ljudima.
- Oni su okrutni ljudi, oni su zločinci, oni nemaju isti osjećaj ljudskosti kao što imamo vi i ja, ispričala je jedna žrtva silovanja, koja je u logoru ostala trudna i pobacila čim je uspjela prijeći u Izrael. Vrištala sam da sam djevica, ali njima to apsolutno ništa nije značilo.