Dok kineske vlasti sve više ohrabruju svoje stanovništvo da se vrati na radna mjesta unatoč epidemiji koronavirusa, pokrenut je odvažan i masovan eksperiment kojim Kina želi pomoću podataka regulirati živote svojih građana. Naime, traže od njih da na svojim mobitelima koriste softver koji im diktira trebaju li biti u karanteni te smiju li koristiti podzemnu željeznicu, trgovačke centre i druga javna mjesta.
No, analiza New York Timesa otkrila je da taj sistem čini i mnogo više od pukog odlučivanja predstavlja li netko opasnost za širenje zaraze. Čini se da se prikupljene informacije dijele i s policijom čime je postavljen okvir za nov oblik automatizirane društvene kontrole koji bi mogao potrajati i puno dulje od epidemije virusa Covid-19.
Alipay Health Code, kako službeni kineski mediji zovu taj sustav, prvi je put predstavljen u gradu Hangzhou na istoku Kine, a projekt je rezultat suradnje lokalne zajednice i Ant Financiala, kompanije sestre globalnog giganta za e-kupnju Alibabe.
Ljudi u Kini priključe se sustavu putem popularne Antove aplikacije te im se dodijeli kôd u nekoj boji - zeleni, žuti ili crveni - koja ukazuje na njihov zdravstveni status. Sistem se već koristi u dvjestotinjak gradova s namjerom da se počne koristiti na prostoru čitave Kine, kažu iz kompanije Ant.
No, niti kompanija, niti kineske vlasti nisu iznijele detalje o tome kako se točno ljude klasificira što je izazvalo strah i zbunjenost među onima kojima je naređeno da budu u izolaciji, a ni njima samima nije jasno zašto.
Dijeljenje osobnih podataka s vlastima dodatno narušava tanku liniju koja dijeli kineske digitalne titane od komunističke partije.
Timesova je analiza otkrila da čim korisnik odobri pristup svojim osobnim podacima, dio programa označen kao 'reportInfoAndLocationToPolice' ('javi informacije i lokaciju policiji', prijevod) šalje serveru točnu lokaciju, ime grada i osobni identifikacijski broj osobe. Korisnici softvera nisu obaviješteni o njegovoj povezanosti s policijom. No, kako navodi državna informativna agencija Xinhua i službeni policijski profil na društvenim mrežama, snage reda su bile ključan partner u izradi samog sistema.
Iako kineske internetske kompanije često dijele podatke s vladom, to rijetko čine baš ovako očito. Prenesemo li to na područje Amerike, to bi bilo slično kao kad bi Centar za kontrolu i prevenciju bolesti koristio aplikacije Amazona i Facebooka za praćenje koronavirusa i onda te podatke tiho proslijedili policijskim stanicama.
Zhou Jiangyong, sekretar komunističke partije Hangzhoua, nedavno je sustav zdravstvenog kôda nazvao 'važnim dijelom digitalnog osnaživanja Hangzhoua' te rekao kako bi trebalo proširiti uporabu tog alata.
No, takva vrsta nadzora bila bi povijesni presedan, kaže Maya Wang, koja prati stanje u Kini za Human Rights Watch. Kina je u svojoj povijesti već koristila velika događanja, uključujući i Olimpijske igre u Pekingu 2008. i World Expo u Šangaju 2010. kako bi predstavila nove alate za praćenje koji su nadživjeli svoju originalnu svrhu, kaže Wang.
- Epidemija koronavirusa jedan je od takvih događaja u povijesti širenja sredstava masovnog nadzora u Kini.
Leiming Chen, financijski savjetnik Anta, kazao je da je Ant u razvoju sistema koristio usluge trećih strana, uključujući i one koji su pružali uslugu zdravstvenog kodiranja, kako bi očuvao stroga pravila sigurnosti i privatnosti te da su svi korisnici dali pristanak za korištenje svojih podataka.
- Suradnja privatnog i javnog sektora u obuzdavanju epidemije je uobičajena praksa svugdje u svijetu, kazao je Chen.
Rani dani epidemije pokazali su i ograničenja skupog 'njuškanja' u Pekingu. Sistemi za nadzor kriminalaca i političkih disidenata nisu bili učinkoviti u motrenju čitave populacije. Naime, sustavi prepoznavanja lica uopće nisu mogli raditi zbog maski koje su ljudi nosili.
Da odgovori na to, Kina je pojačala svoje napore, uglavnom pomoću starih dobrih ljudskih potencijala, da stanovnici ostave svoj digitalni otisak gdje god išli.
Diljem zemlje, radnici na željezničkim stanicama i oko stambenih zgrada bilježili su imena ljudi, njihove identifikacijske brojeve, kontakt informacije i detalje o nedavnim putovanjima.
U nekim gradovima, stanovnici sada moraju u aplikaciju unijeti svoj broj telefona kako bi se uopće smjeli služiti javnim prijevozom.
Tvorci Alipayeva zdravstvenog kôda kažu da koriste veliku količinu podataka kako bi iz njih izveli općenite zaključke o tome kakav zdravstveni rizik netko predstavlja.
Nakon što korisnici ispune Alipayev upitnik s osobnim podacima, softver generira QR kôd u jednoj od tri boje. Zelena omogućuje korisniku neometano kretanje, no onaj tko ima žuti kôd možda će morati ostati kod kuće tjedan dana. Crveni kôd znači obaveznu karantenu od dva tjedna.
U Hangzhou je postalo praktički nemoguće kretati se uokolo bez Alipayevog kôda. Propagandni posteri na svakom koraku podsjećaju na pravila: 'Zeleni kod - slobodno putuj. Žuti ili crveni - smjesta se javi!'
Napetost koju izazivaju kôdovi je evidentna. Stariji građani, iznervirani tolikim provjerama telefona, viču i psuju čuvare u podzemnoj željeznici. Muškarca koji je samo prošao i nije pokazao kôd, čuvari su brzo sustigli i zaustavili. No, dok su se bavili njime, nekoliko drugih ljudi prošlo je barijeru bez provjere.
24. veljače vlasti su izvijestile da se više od 50 milijuna ljudi u provinciji Zhejiang, čliji je glavni grad Hangzhou, prijavilo za dobivanje kôda. To je gotovo 90 posto populacije te provincije. Među dodijeljenim kôdovima, 90,2 posto je bilo zelenih, što znači da je gotovo milijun ljudi dobilo žuti ili crveni kôd.
Službena web stranica s pitanjima i odgovorima o usluzi navodi da se žuti ili crveni kôd dodjeljuje nekome tko je bio u kontaktu sa zaraženom osobom, posjetio neku od crvenih zona ili je prijavio da ima simptome bolesti. To može značiti da sustav crpi informacije o slučajevima zaraze koronavirusom iz podataka o rezervacijama avionskih letova te putovanjima vlakom ili autobusom.
Osim toga, Timesova analiza otkrila je i da svaki put kad se kôd neke osobe skenira - tijekom zdravstvenog pregleda, recimo - njegova ili njezina lokacija automatski se šalje serverima. To bi vlastima omogućilo da prate kretanje ljudi.
Kompanija Ant odbila je odgovoriti na pitanje o tome kako sistem funkcionira rekavši kako vladin ured utvrđuje pravila i kontrolira sve podatke. Alipay diljem Kine ima 900 milijuna korisnika. Ant je u djelomičnom vlasništvu Alibabe čije su dionice izlistane na njujorškoj burzi i posjeduju ih razni međunarodni investitori.
Tencent, kineski internetski div koji upravlja aplikacijom za slanje poruka WeChat i koja ima više od jedne milijarde korisnika mjesečno, također je surađivala s vlastima kako bi izgradili vlastiti sistem zdravstvenih kôdova.
Leon Lei (29) prijavio se za Alipayev kôd prije nego je namjeravao napustiti svoj rodni grad Anqing kako bi se vratio na posao u Hangzhou. U početku mu je kôd bio zelen, no dan prije puta kôd se promijenio u crveno, a Lei nije znao zašto. Anqing nije bio osobito jako pogođen koronavirusom, iako je susjedna provincija Hubei bila žarište epidemije.
Na putu za Hangzhou, policijski službenici na izlazima s autoceste vidjeli su to 'crveno digitalno slovo' i zabranili mu da siđe s autoceste. Tek na trećem izlazu bio mu je dozvoljen prolazak.
- Općenita pravila u pogledu ovoga nisu javno dostupna, kaže Lei. - Kako se dodjeljuju žuti i crveni kôdovi nije javno obznanjeno. Također, ne postoji jasan način kako opet dobiti zeleni kôd.
I Alibaba i Ant Financial svoje glavne urede imaju u Hangzhou, i dok je sam sistem raširen diljem zemlje, ne nalažu baš svi tako strogo njegovu upotrebu. Prema podacima novinske agencije Xinhua, sistem je tjedan dana nakon njegova uvođenja 11. veljače, počelo koristiti stotinu kineskih gradova.
Zamjerke su ubrzo počele preplavljivati društvene mreže.
Vanessa Wong (25) radi u Hangzhou, no već tjednima ne može izaći iz svojeg rodnog grada u provinciji Hubei. Nema nikakvih simptoma, no njezin je zdravstveni kôd crven, a i firma za koju radi kao i stambeni kompleks u kojem stanuju, zahtijevaju zeleni kôd da bi joj dopustili neometano kretanje. Vanessa nagađa da joj je kôd crven samo zato što je iz Hubeija.
Vlasti u Hangzhou svjesne su nelagode koju je sistem proizveo. Na nedavnoj konferenciji za medije, kazali su ljudima da vlastima svakako prijave greške u sustavu.
- Čak i ako vam se pojavi žuti ili crveni kôd, ne budite nervozni, kazao je Tu Dongshan, zamjenik generalnog sekretara Komunističke partije Hangzhoua.
No, onemogućena da odlazi na posao i slobodno se kreće, Vanessa Wong osjeća se bespomoćno. Ne može ne primijetiti da sustav potiče predrasude o određenim regijama.
- Sistem dijeli ljude s obzirom na to odakle je tko. Nije li to diskriminacija?, pita se Vanessa.
No, dok je strah od virusa još uvijek prisutan, mnoge Kineze tješe visokotehnološke mjere opreza, čak i ako se ponekad čine nepraktičnima i nefunkcionalnima. Doo Wang (26) kaže kako je njezin kôd bio crven prije nego se neobjašnjivo promijenio u zeleno. Zvala je dežurnu službu, ali nije dobila nikakav odgovor. No, ona i dalje odobrava korištenje sistema.
- Da ovo koristimo unedogled, to bi bilo suludo. No, tijekom epidemije ovo ima smisla, kaže Wang.
Na ugrožavanje privatnosti sliježe ramenima: - Alibaba ionako ima sve naše podatke. Ozbiljno, čega se onda toliko bojimo?