Ovdje je Bog davno rekao doviđenja”, kaže mi fotograf dok zabezeknuto vozimo makadamskom cestom prema Castel Volturnu, najunakaženijem mjestu Apeninskog poluotoka. Nekoć šestan tirenski gradić, na pljuvomet od Napulja, posljednjih je godina postao sinonim neuspješne asimilacije tisuća afričkih imigranata koji su nekadašnje ljetovalište sitne talijanske buržoazije pretvorili u pakao na zemlji.
U Castel Volturnu više nema naziva ulica, prometni znakovi su iščupani, pošta je zatvorena, kao i škola i policijska postaja. Nema ni države, što u ovom slučaju nije pozitivan politički pomak. Na sve strane niču arhitektonski poduhvati nadrizidara kojima su kupe i krovovi okrnjak kartona i nebeski horizont. Ulice su izrovane, popišane i posrane. Via Domiziana, nekoć...