PRIČA IZ KOKPITA MIG-a 29

Velika ispovijest ukrajinskog pilota: ‘Nije pošteno, ja sam, a na mene ide njih 12...‘

Pilot ukrajinskog MiG-a 29 otkriva detalje zračne strategije i ističe da ruske protivnike uopće ne poštuju jer se ne bore kao gospoda

Ilustracija: pilot borbenog aviona Zračnih snaga Ukrajine

 Eyepress Via AFP/AFP/Profimedia

Kada je portal The War Zone, specijaliziran za vojna pitanja, prvi put uspostavio kontakt s 29-godišnjim ukrajinskim pilotom MiG-a 29 poznatog vanjskom svijetu samo po kodnom imenu 'Juice', on je upravo izašao iz kokpita svog mlažnjaka. "Jeb*** noćna patrola", komentirao je iskreno. Juice većinu svog vremena provodi u borbi s ruskim neprijateljem u zraku. Do trenutka intervjua nije doživio "nikakve stvarne sukobe koji uključuju projektile", ali je doživio više radarskih kontakata, uglavnom kada je djelovao kao dio druge crte obrane, ponešto udaljen od prve crte bojišnice.

Juice objašnjava što zapravo uključuje tipična misija zrakoplova MiG-29. "Patroliram u određenom području i pokušavam pronaći nešto, u 'slobodnom lovu' sam, radi se uglavnom o potiskivanju neprijatelja iz određenog područja. Ako nas uoče na svom zaslonu, pogotovo ako imamo više dečkiju koji patroliraju područjem, ne žele upasti u nevolje. Dakle, možemo ih potisnuti s područja", navodi Juice.

"Sve su moje standardne misije prilično slične, ali ponekad je vrlo komplicirano jer nas naši GCI (presretanje kontrolirano sa zemlje) navode bliže liniji bojišnice, a tu su vrlo moćni signali elektroničkog ratovanja i neprijateljskih projektila zemlja-zrak, neprijateljskih radara. Morate pokušati pronaći zračne ciljeve i istovremeno manevrirati kako vas ne bi pogodila zemaljska protuzračna obrana (GBADS). Prilično je izazovno i ponekad možete sletjeti u potpuno drugu zračnu luku, u drugoj regiji".

Iznosi još neke pojedinosti o posebno zahtjevnim naletima. "Patrolirao sam, ali ne u svom području, i nakon toga sletio u drugu bazu. Noću sam se, pak, vraćao u svoju bazu i k tome patrolirao u svom području. Bila je to prilično napeta misija zbog lošeg vremena i prijetnji iz zraka i s tla. Bila je tu velika skupina, možda 10 ili više ruskih borbenih aviona Su-35. Nisu bili baš blizu mog područja, ali su me detektirali čak i s velike udaljenosti i pravili mi probleme elektroničkim protumjerama. Pokušavao sam da im ne postanem meta, a da istovremeno budem spreman za manevar, približim se i djelujem. Došli su i dečki s jednog bližeg uzletišta pa su i oni pomogli da ih potisnemo. Srećom je i na njihovom području bilo uspješno. U svakom slučaju, živi smo".

Suradnja s protuzračnom obranom

Osim za ruske zrakoplove, ukrajinski MiG-ovi su također zaduženi za lov na bespilotne letjelice i krstareće rakete. "Imao sam jednu misiju u kojoj sam pokušavao pronaći neprijateljske dronove, ali nažalost imao sam prilično malo goriva u tom trenutku pa sam se vratio u bazu", kaže Juice. "Dronovi su nam također veliki problem, ali mislim da je to njima puno veći problem, naši Bayraktari su puno sposobniji od njihovih UAV-ova (bespilotnih letjelica, op. a.)".

Također je poznato da je teško nositi se s krstarećim projektilima. Njihov slab radarski odraz, pogotovo u kombinaciji s putanjom leta na maloj visini i elektroničkim ometanjem s raznih strana, može onemogućiti njihovo otkrivanje pomoću radara ili vizualno. "Mislim da je kopnena protuzračna obrana mnogo efikasnija protiv njih", kaže Juice. "Svaki dan ti sustavi bilježe mnogo slučajeva uništavanja krstarećih projektila".

Zračne snage s ljudskom posadom, poput Juiceovog MiG-29, samo su dio višeslojne mreže ukrajinskih resursa protuzračne obrane pa lovci blisko surađuju sa zemaljskom protuzračnom obranom. Koncept kooperativne obrane odvaja sektore u različite zone djelovanja, što pomaže da se izbjegne djelovanje ukrajinskih lovaca u zračnom prostoru koji pokriva prijateljski GBADS. U isto vrijeme, djelujući zajedno, lovci mogu pokušati natjerati ruske zrakoplove u smrtonosne zone GBADS-a, gdje se može neutralizirati 'one gluplje" pilote.

"Vrlo je važno komunicirati (s GBADS-om), kako bismo spriječili prijateljsku vatru, tako da smo uvijek na liniji s njima, a naši stožeri ili zapovjedne i kontrolne jedinice su također na liniji s njima”, objašnjava Juice. "Čak i tijekom naših presretanja, tijekom zračnog patroliranja, nastojimo komunicirati putem naših GCI-ova kako bismo bili sigurni, primjerice, da nas lociraju neprijateljski GBADS-i, a ne naši".

Kada su u pitanju različite vrste GBADS-a koje koriste Ukrajinci, Juice ocjenjuje da je S-300 dalekometni raketni sustav zemlja-zrak "vrlo efikasan", ali istovremeno je to sustav koji sve više pokazuje znakove zastarjelosti i nije baš mobilan, zbog čega je izložen riziku od zračnih napada. S druge strane, raketni sustav zemlja-zrak srednjeg dometa Buk je "vrlo pokretljiv i vrlo ga je lako sakriti... oni strahuju od toga i to je velika opasnost za njih".

Najveća prijetnja Su-35S

Prednost vozila sustava Buk da se kamufliraju među stablima, primjerice, predstavlja veliku prijetnju Rusima, kaže Juice, posebno s velikom potencijom udara na ruske lovce bombardere Su-34 Fullback i njihovu pratnju Su-30. Juice smatra da je S-300 tu bio vrlo efikasan, no Buk vjerojatno ne zaostaje.

Što se tiče ruskih zračnih snaga (VKS), Ukrajinci su do sada uočili i zrakoplove Su-30 i Su-35S koji obavljaju gotovo sve misije zrak-zrak. Juice objašnjava da, iako su možda u uporabi i neki stariji modeli Su-27SM3, vjerojatno na jugu, taj tip nije baš uobičajen. Dok se Su-30 koristi kao podrška lovaca-bombardera, a ponekad i za misije osiguranja nadmoći u zraku, Su-35S se koristi i za osiguranje nadmoći i za proturadarske misije. Naoružan je nadzvučnim projektilima Kh-31P. U nekoliko su navrata velike skupine lovaca Su-35S uključivale zrakoplove podešene i za proturadarske misije i za misije zrak-zrak.

Juice ističe da višenamjenski borbeni lovac Su-35S smatra najvećom prijetnjom, zbog kombinacije moćnog radara, velikog učinkovitog dometa, kao i raketa zrak-zrak R-77-1. Ovo oružje, poboljšana verzija osnovnog R-77 (AA-12 Adder), ima aktivno radarsko navođenje, tako da se može koristiti u funkciji 'ispali i zaboravi' (navođenje projektila koje ne zahtijeva daljnje navođenje nakon lansiranja, op. a.), što je sposobnost kojom ukrajinske zračne snage ne raspolažu. Kako se navodi, R-77-1 ima domet od 110 kilometara i ima povećanu otpornost na ometanje u usporedbi s originalnim R-77.

"Vrlo je efikasan, na našu žalost", kaže Juice kad govori o R-77-1. “Zapravo, nedostatak projektila s funkcijom 'ispali i zaboravi' naš je najveći problem. No, čak i da ih imamo, naši radari ne mogu pokrivati iste udaljenosti (kao ruski lovci)".

Drugi veliki problem je elektroničko ratovanje (EW), što označava svaku akciju koja uključuje uporabu elektromagnetske i usmjerene energije u svrhu nadzora elektromagnetskog spektra ili za napad na neprijatelja), gdje ruske mogućnosti također nadmašuju ukrajinske. "Oni koriste pojedinačne elektroničke protumjere (ECM) i neke skupne ECM", dodaje Juice. "Primjerice, u skupinama napadača koriste formacijski ECM, koji je vrlo moćan, a tu su i neki helikopteri osposobljeni za elektroničko ratovanje te još neki sustavi na zemlji. Zbog toga je vrlo teško pronaći bilo što".

'Nisu gospoda'

Ponekad ruske zrakoplovne snage šalju borbene avione u ukrajinski zračni prostor na zapadu zemlje, što uključuje i izviđačke letove iz Bjelorusije. "Ponekad nas samo pokušavaju iscrpiti leteći blizu granice kako bi nas natjerali da se bacakamo ovamo-onamo, samo da nas iscrpe tim jeb**** glupim noćnim letovima", kaže Juice. Uz značajnu prednost u brojkama, ova taktika ima smisla za Rusiju.

Na pitanje u čemu su ruske zračne snage uspješne, Juice ističe njihove misije zrak-zrak, no naglašava da se ne radi o džentlmenskom djelovanju. "Jer je ponekad situacija u omjeru jedan naspram 12 ili dva naspram 12. Oni imaju prednost da su u potpunosti svjesni realne situacije, imaju veći radarski domet, domet projektila, princip (navođenja) projektila i elektroničkog ratovanja i još k tome šalju mnogo zrakoplova na jedan MiG. Ma hajde, dečki! To nije prava borba, to je glupo. Znate, ponekad poštujete neprijatelja, ali u ovom slučaju ne".

Po njegovom mišljenju, takvo pretjerivanje zapravo bi trebalo biti nepotrebno za ruske snage, ne samo zbog njihove tehnološke prednosti, već i činjenice da znaju sve mogućnosti ukrajinskih MiG-ova 29 i Su-27 te kako ih najlakše nadjačati. "Znaš da trebaš samo dva ili četiri Su-30 ili Su-35 za borbu protiv njih, ali 12?!", ističe Juice. "Ponekad ih ima i više, doživjeli smo i situacije da oko 24 mlažnjaka blizu granice pokušavaju srušiti naše zrakoplove. Trebamo nešto F-15 da bi ih razbili i puno AMRAAM-ova (raketa zrak-zrak), jednostavno imamo previše meta".

Juice ističe da je trenutačno jedan od najvećih problema ukrajinskog ratnog zrakoplovstva činjenica da se ruski GBADS sve više približava ukrajinskim uzletištima. "Primjerice, moja matična baza - možda ne na maloj visini, ali na srednjim visinama mi smo u dometu ruskih SAM-ova (raketa zemlja-zrak). Taman polijećete i već ste u nekim zračnim lukama ciljani. Naravno, vrlo je teško djelovati kada ste uvijek meta nekoliko vrsta prijetnji i iz zraka i s tla". U posljednja dva tjedna i Pentagon je upozorio da se pokrivenost ruskih SAM-ova sada proteže na veći dio zemlje.

'Trebamo lovce i protuzračnu obranu'

Od napredne ruske protuzračne opreme, Juice kao posebni razlog za brigu izdvaja Buk-M2 srednjeg dometa i najnoviju verziju Buk-M3 te svakako dalekometni sustav S-400. Sustavi S-400 su raspoređeni blizu granice Rusije s Ukrajinom, a ponekad čak i preko nje, sve u nastojanju da se osujete ukrajinska zračna djelovanja. "To je pravi problem za nas i za naše zrakoplove u napadu", kaže Juice, "a (kao odgovor) oni pokušavaju letjeti nisko i služiti se nekim vrstama elektroničkih protumjera i raznim vrstama manevara. Nažalost, SAM-ovi su još uvijek vrlo učinkoviti".

"Nismo u stanju obraniti naše kopnene snage, naše civile, naše obitelji i djecu... pitanje nadmoći u zraku i kopnene protuzračne obrane jedno je od najvažnijih u ovom ratu. Gubimo naše ljude na zemlji i u zraku, gubimo mnogo strateških objekata, gubimo mnogo skladišta goriva", glavna je Juiceova poruka.

I vojnici i civili pokazali su da je Ukrajina spremna boriti se unatoč svim lošim izgledima i stvoriti rupu u ruskom ratnom stroju, zaustavljajući ga u nekim područjima, a na drugim čak i izvodeći prave obrate. Međutim, da bi se to postiglo, potrebno im je više oružja, i to brzo, jer je neizvjesno koliko dugo će trenutačne zalihe potrajati.

Upitan može li Zapad učiniti nešto za postizanje ciljeva ukrajinskog ratnog zrakoplovstva, Juice je vrlo jasan - treba nastaviti izvršavati pritisak na zapadne vlade da Ukrajini daju novu opremu - borbene lovce i posebno sustave GBADS-a.

Napomena: Cijeli tekst, vrlo ekstenzivan i detaljan, o iskustvu ukrajinskih pilota u ratu možete pročitati na portalu The War Zone.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 16:39