Fotografije veličanstvenih španjolskih katedrala, neobično popločanih ulica, maurske arhitekture - sve to skoro dva desetljeća detaljno je promatrao Andrés Rubio, urednik putopisnog dodatka u novinama El País. No kako piše The Guardian, često mu je "u oko upadalo" ono skriveno u pozadini: obrisi visokih megahotela, ostaci napola izgrađenih zgrada ili blokovi stambenih zgrada. Zaključak je, barem za njega, bio neizbježan: "Španjolska je ružna. Vrlo je teško to reći, ali to je tako".
Ovo kontroverzno stajalište okosnica je nove knjige "España Fea" (na hrvatskom "Ružna Španjolska"), koja čitatelje vodi kroz ono što Rubio opisuje kao "kulturnu katastrofu bez presedana".
Tako ovaj urednik piše o nekad idiličnim i šarmantnim ribarskim selima na obali Costa del Sola koja su zamijenjena kaotičnom zbrkom pretjeranog razvoja - naime, mukotrpno očuvana povijesna središta ustupila su mjesto neskladnim stambenim blokovima.
Cilj Rubijeve knjige bio je istražiti vrlo različite pristupe razvoju Španjolske. On ističe kako ima općina u kojima je razvoj dobro planiran i odrađen, poput Barcelone, gdje su tradicija i javno dobro često bili uključeni u razgovor kad se planirala budućnost grada.
Grad Santiago de Compostela na sjeveru zemlje, gdje je bivši gradonačelnik odbijao realizirati na brzinu zamišljene projekte govoreći kako isti "nisu dostojni Santiaga", također se smatra uzorom. Rubio kao dobre primjere ističe i sela Vejer de la Frontera u južnoj Španjolskoj te Albarracín u pokrajini Teruel.
"Španjolska kao cjelina je vrlo kaotična, ali postoje pojedinci koji uspijevaju napraviti stvari vrlo dobro", smatra urednik u El Paísu. Jako mu se sviđa i mediteranski grad Benidorm.
"Ne mogu ga baš nazvati modelom razvoja, ali grad je dobro prošao u uspostavljanju ravnoteže između gustoće naseljenosti i poštivanja prirodnog krajolika. Možda nema puno primjera sjajne arhitekture - postoje neki neboderi koji su vrlo lijepi i dostojanstveni - ali zato je nedavno otvoreni toranj Intempo užasan", piše Andrés Rubio.
Spomenute pohvaljene regije za njega su rijetkost u zemlji u kojoj su, kaže, razvoj gradova "dugo vodili graditelji, a ne mislioci i umjetnici".
"Španjolski političari pogoršali su problem odbijanjem bilo kakvog nacionalnog razgovora o tome kako razviti gradove i sela na način da se zaštite povijest zemlje, briga za njezin zadivljujući krajolik i javno dobro", kritičan je urednik.
Osvrnuo se i na primjer susjedne Francuske, gdje je bivši predsjednik Valéry Giscard d'Estaing 1976. godine u pismu tadašnjem premijeru Jacquesu Chiracu pozvao zemlju da se bori protiv "poružnjivanja Francuske".
"Francuska je bila jedina zemlja u kojoj je država preuzela uzde i pokušala na neki način kontrolirati proces razvoja", kaže Rubio i dodaje kako Španjolska nije usamljena u kaotičnom pristupu razvoju koji je prisutan i diljem Mediterana.
"Ono što moramo učiniti jest dati moć misliocima. Moramo angažirati najbolje arhitekte, urbaniste, krajobrazne arhitekte, geografe i sve njihove multidisciplinarne timove kako bismo to učinili kako treba", smatra urednik.
No može li se popraviti već učinjena šteta? Rubio kaže kako se tu stvari već kompliciraju. On predlaže neku vrstu "urbane akupunkture", misleći na male, ciljane akcije usmjerene na ozdravljenje područja kao što je La Manga, gdje su "desetljeća nesputane gradnje uništila ono što je nekoć bio jedan od španjolskih ekoloških dragulja".
Nekoliko dana nakon izlaska knjige "España Fea", svi španjolski mediji raspisali su se o ovom provokativnom pogledu na Španjolsku.
"Reakcije koje sam dosad dobio bile su pozitivne. Ljudi to vide kao vrlo važno pitanje u Španjolskoj. Ako uništite krajolik, na kraju ćete uništiti dio našeg sjećanja", zaključuje.