Bitka za Alep ključna je borba građanskog rata u Siriji koji je u skoro pet i pol godina odnio oko pola milijuna života i prisilio više od polovice predratne populacije da napusti svoje domove (oko 11 od 22 milijuna stanovnika). Osim što je riječ o najvećem gradu u Siriji i jednom od najstarijih na svijetu, Alep je predstavljao jedno od najčvršćih uporišta pobunjenika protiv režima Bašara Al-Asada, koji su s vremenom sve više potpali pod utjecaj notornih terorističkih skupina kao što je Fatah al-Šam (bivša al-Nusra, filijala al-Qaide).
Nakon četiri godine i 3 mjeseca krvave borbe u Alepu je ubijeno više od 30.000 osoba, što boraca, što civila, a takozvani pobunjenici nalaze se u gotovo bezizlaznoj situaciji, zatočeni u enklavi u istočnom dijelu grada koji Asadove snage žestoko bombardiraju uz snažnu potporu ruske vojske. U neljudskim uvjetima tamo živi oko 275.000 osoba koje ne mogu pobjeći, a pritom razne skupine pobunjenika rame uz rame s islamističkim skupinama nastoje probiti opsadu napadima na pozicije sirijske vojske.
I dok u zapadnim medijima iz istočnog Alepa svakodnevno dolaze izvještaji o očajničkom stanju među civilima ili ofenzivama pobunjenika i islamista, iz dijela grada koji kontroliraju Asadove snage stiže vrlo malo informacija, barem ako se isključe one provladinih medija. U vrlo rijetkoj šansi za zapadne medije, novinarka Anne Barnard prošla je tim dijelom grada i napisala veliku reportažu za New York Times o životu milijun i pol ljudi s druge strane vatre. Njezin tekst u cijelosti možete pročitai na ovom linku, a mi ćemo ga prenijeti u grubim crtama.
Na samom početku Barnard primjećuje da grad izgleda polunormalno: ima restorana, parkova, hotela, javnih bazena, a na urlicima ima ljudi koji putuju na posao, što donekle podržava sliku koju o tom dijelu grada nastoji prikazati predsjednik Asad, čiji je režim nedavno čak i reklamirao "svoj" Alep kao turističku destinaciju, drastično različitu od sveprisutnih bombi i gladi u istočnom dijelu pod kontrolom pobunjenika.
Pogled iz zraka na četvrt Seif El Dawla u Alepu
To je bila slika koju je režim htio predstaviti zapadnim novinarima kojima je ovaj tjedan nakon dugo vremena bio dozvoljen posjet. No, kako ističe Barnard, iza fasade "normalnosti" našla je grad u ratnoj zoni. U četvrtak su se cijelo jutro čuli zvuci artiljerijske paljbe, a mnogi medicinski tehničari i službenici hitne pomoći u velikom su broju dovozili ranjene muškarce u maskirnim uniformama ispred bolnice Al Razi. Tamo je Barnard spazila i uplakanog 14-godišnjaka, čija je majka netom bila ubijena kad je projektil ispaljen s pozicija pobunjenika i islamista pogodio njihovu kuću. Samo dan prije, u ranijem napadu poginuo je i njegov otac.
Liječnik Mazen Rahmoun naveo je da je samo prošli mjesec u dijelu grada pod kontrolom Asada ubijeno 137 civila, a i njegova četvrt, Novi Alep, našla se pod žestokom paljbom:
- Moja žena i ja sakrili smo se u kupaonicu - rekao je.
Iako su sirijska vlada i Rusija zaprijetile da će sravniti sa zemljom njihov dio grada ako do petka navečer ne prestanu s napadima, pobunjenici koje podupiru ili su barem donedavno podupirali Amerikanci, zajedno su s terorističkim skupinama poput al-Šama nastojali probiti opsadu žestokom kontraofenzivom. Po četvrtima u blizini crte razgraničenja padali su projektili, a tri islamistička bombaša-samoubojice su napala pozicije sirijske vojske. Dužnosnici sirijske vlade kažu da su to bili jedni od najtežih napada tijekom četiri godine sukoba za koji tvrde da je na njihovoj strani (Asadovoj) odnio 11.000 života nedužnih civila.
Usprkos tome, jedna stvar je sasvim jasna. Od svih ljudi s kojima je razgovarala pokrivajući rat, uključujući one koji su ostali i one koji su pobjegli iz grada, one koji su za Asada i one koji su protiv njega, svatko zna barem jednu osobu u vladinom dijelu grada koja je ubijena nasumičnim projektilom, metkom ili gelerom.
Pogled na slavnu Utvrdu Alepa
Nekada je slavna gradska utvrda, koja je preživjela milenije napada i mongolsku invaziju, bila mjesto gdje su dolazile tisuće turista. Danas je pak vraćena svojoj originalnoj namjeni - vojnoj utvrdi. Stara tržnica u neposrednoj blizini, čije su uske uličice i prolazi služili kao skrovišta za borce pobunjenika, gotovo je u potpunosti uništena. Uostalom, i sam prilaz gradu otkriva da se ne može pobjeći od činjenice da se nalazi u centru ratne zone. Da bi samo ušli u Alep, novinari su pognutih glava hodali iza niza kamiona i kombija uz zvuk pucnjeva i artiljerijske paljbe u daljini.
Nakon nesigurnog prolaza najednom se čini kao da ste ušli u grad koji donekle funkcionira, s autobusima punim putnika, taksistima koji čekaju da odrade prijevoz i čak fontanama s friško instaliranim solarnim panelima. Okolnosti su sada dramatično bolje nego što su bile 2014., kada su pobunjenici držali u opsadi ovaj dio grada, a ne obrnuto. Ipak, agregati na pločnicima i cisterne s vodom otkrivaju da treba biti spreman u slučaju nestanka energije ili vode. A samo nekoliko vrata ispod hotela, gornji kat obližnje zgrade raznesen je u nedavnom napadu. Štoviše, i sama istočna strana hotela, koja gleda na položaje pobunjenika i terorista, je "zakucana" daskama kako bi se zaštitila od napada.
Tijekom 2000-ih godina Alep je uživao u razdoblju prosperiteta tijekom kojeg su se otvarali luksuzni dućani, novi hoteli i kina, iako se u osnovi bogatio tek vrlo uski dio građana (što je bio i jedan od uzroka za pobunu protiv Asada). Danas je to teško i zamisliti.
Kao što je već spomenuto, u petak navečer je istekao rok koji su Asad i Rusi ostavili pobunjenicima da prestanu s napadima, a zatvorio se i "koridor" koji su ostavili civilima iz istočnog dijela grada da prijeđu u dio koji kontrolira Asad. No, vlasti tvrde da su ih pobunjenici spriječili da prijeđu, dok oni tvrde da ne pristaju na evakuaciju bez međunarodnog nadzora. Umjesto toga, oni uz bok džihadistima al-Šama žele probiti opsadu. Ukratko - na istočnom dijelu grada ljudi ginu pod paljbom sirijske vojske i bombama ruskih aviona, a na vladinom dijelu od nasumičnih projektila.
Islamisti ispaljuju projektil prema snagama Bašar al-Asada u četvrti Seif El Dawla
Novinarka napominje da zbog vrlo stroge kontrole vlasti nije mogla sama prošetati ulicama grada, a da je ne prate vojnici ili službenici vlasti. No, u kratkim prolascima gradom primijetila je kioske u bojama sirijske zastave, a na ulazu u gradsku obrtničku komoru shvatila je da noge briše na otiraču koji krasi lice turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana (koji podupire pobunjenike protiv Asada). U obilasku industrijskog sektora Layramoon, osvojenog od pobunjenika ovo ljeto, zgrade su bile prošarane oštećenjima od zračnih napada, a u jednoj od njih je bio zatvor koji je držala pobunjenička grupa Divizija 16.
U starom dijelu grada, iz kojeg su pobunjenici istjerani još u ranijoj fazi rata, dominiraju posteri Bašara al-Asada, njegova pokojnog oca i vođe Hezbolaha Hassana Nasrallaha, čiji se pripadnici bore uz vladine snage. Na vrhu slavne utvrde nalaze se barikade, a kad se proviri preko njih mogu se vidjeti ruševine hotela Carlton koji su pobunjenici raznijeli velikom bombom koju su postavili u tunel ispod njega.
Kad su pobunjenici u pitanju, ovdje se termin "umjereni pobunjenici" koji je volio koristiti Barack Obama izgovara s očitim sarkazmom, a ljudi borce s druge strane nazivaju teroristima, što smatraju daleko prikladnijim nazivom.
Oštećne zgrade u četvrti Seif El Dawla, arhivska fotografija
Na kraju svoje reportaže, novinarka se vratila prizoru ispred bolnice Al Ravi, gdje je 14-godišnji Ahmed Noor Battal upravo čuo da je ostao bez majke. Pokraj njega je gorko plakala i jedna druga žena, naričući za teško ranjenim sinom:
- Nemojte mi reći da je umro! Imam samo njega! - vikala je, dok joj je medicinska sestra neuvjerljivo govorila da će njezin sin preživjeti. Nekoliko minuta kasnije doktor je rekao da je umro. Bilo mu je 26 godina.
U blizini mrtvačnice sjedila je Itidal Shehadeh, oplakujući svojeg muža Mohammada Aymana Shehadeha, zaštitara kojeg je projektil usmrtio kad je parkirao svoj automobil.
- S balkona zgrade sam gledao kako mi otac pogiba. Vidio sam projektil kako je udario i dim koji se diže iz njegova auta - rekao je kroz suze 13-godišnji sin žrtve, Adel, dok su njegovi rođaci vikali na vojnike zahtijevajući da budu žešći prema pobunjenicima.
- Vrijeme je da se ovo završi - rekao je jedan od njih.
No, u petak ujutro su koridori ostavljeni za stanovnike istočnog Alepa i dalje bili prazni.
- Ovo treba okončati bombardiranjem - dobacio je tek jedan vojnik iz grupe koja je glasno optuživala pobunjenike da ne puštaju ljude da odu iz enklave, što su oni zanijekali. Bilo kako bilo, prijelaz je na kraju zatvoren.
- Gotovo je - rekao je jedan vojnik, čime Anne Barnard zaključuje svoj tekst koji u originalu, na engleskom jeziku, možete pročitati na ovom linku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....