Utorak 8. kolovoza ujedno je i 531. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja trenutno uživa u ljetnom vremenu – što je povoljno za provedbu kopnenih operacija – ali se ujedno i žestoko priprema za jesen. Naime, nema mnogo sumnji da će onda ponovo krenuti i ruski napadi na nacionalnu infrastrukturu koja se teškom mukom nastoji barem djelomično popraviti od dosadašnjih šteta.
Baš jučer se o tome od ukrajinskog premijera Denisa Šmihala čulo i ponešto detaljnije. Naime, od tamošnjih nuklearnih elektrana pet blokova je remontirano, a još četiri su u remontu. Od termoelektrana je preko 60 posto remontirano, toplana oko 70 posto, dok su radovi dovršeni i na oko 68 posto kapaciteta ukrajinskih hidroelektrana (32 objekta). Navodno je dovršeno i oko 80 popravaka na strujnim mrežama, dok su na normalnu razinu vraćene i visokonaponske trafostanice.
Za to vrijeme borbe širom Ukrajine itekako su u tijeku – kako po pitanju topničkih duela uzduž bojišnice, tako i na nizu zona kopnenog sukobljavanja, u zraku i na moru. Što se kopnenih borbi tiče, one su zadnjih dana prvenstveno karakterizirane brojnim ruskim pokušajima protunapada i preuzimanja borbene inicijative. U Zaporižju južno od Orihiva izgleda da im je uspjelo usporiti ukrajinsko napredovanje na samim rubovima sela Robotine, iako se čulo i o naporima branitelja za širenjem tog prodora u ruske obrambene linije (na zapad prema selu Kopani, te na istok prema Verbove).
Oko Velike Novosilke, na rubu Zaporiške i Donjecke oblasti, Ukrajinci su uspjeli zadržati Staromajorske, a ruski protunapadi tek su privremeno olakšali pritisak na okupirano selo Prijutne (oko 16 km jugozapadno od Velike Novosilke), dok su nastavljene i ogorčene borbe u selu Urožajne (neposredno istočno od Staromajorske, na drugoj strani rijeke Mokri Jali). Izgleda da je sjeverni dio tog sela u ukrajinskim rukama, no borbe se ondje aktivno nastavljaju.
Dok nema bitnijih novosti s bojišta oko ukrajinskih uporišta Marinka i Avdiivka, kod okupiranog grada Donjecka, žestoko je zadnjih dana bilo i južno od okupiranog Bahmuta. Ondje ruske snage nastoje zaustaviti branitelje na liniji Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka, gdje su sva ta tri naselja direktna poprišta borbi – koje prema nekim naznakama oživljavaju i još oko 7 km južnije.
Ondje, između ukrajinskog uporišta Družba i okupiranih ruskih uporišta Zajceve te Majorske prolazi krajnji dio otvorenog kanala „Siverski Donjec – Donbas“, prije nego ta građevina prijeđe u svoj podzemni tok kroz šire područje okupiranog grada Gorlivka – te je to izgleda postalo i novo poprište ukrajinskog napredovanja na istok.
U vrijeme žestokih borbi južno od Bahmuta čulo se tek malo o nastavku borbi i sjeverozapadno od grada – gdje ukrajinska strana i nadalje nastoji napredovati na jugoistok pravcem magistrale M-03 (Slovjansk-Bahmut) te se približiti sjevernim rubovima okupiranog grada u predjelu naselja Berhivka i Jagidne, no izgleda bez mnogo uspjeha, baš kao i ukrajinska nastojanja za oslobađanjem Bilogorivke (u Donjeckoj oblasti, na cesti T-1302 na oko 20 km sjeveroistočno od Bahmuta).
Bojišta na sjeveroistoku
Jednako takvo stanje – žestoke borbe za tek mali pomak ili zaustavljanje ruskih protunapada – karakterizira i većinu prostora sjeveroistočnog Donbasa. Na prostorima sjeverno od rijeke Siverski Donjec već neko vrijeme borbenu inicijativu ima ruska strana, koja naizmjence nastoji napadati ovu ili onu zonu bojišnice od rijeke pa prema međunarodnoj granici s Ruskom Federacijom.
Neposredno sjeverno od rijeke bilježe se intenzivne borbe oko okupiranog grada Kremina, gdje Rusi nisu uspjeli ostvariti bitniji pomak na zapad ni osvajanje prigradskih šuma u kojima bojišnica leluja već duže vrijeme. Jednako tako, izgleda da su ukrajinski protunapadi donekle stabilizirali i stanje zapadno od okupiranog grada Svatove. Ondje su izgleda uvelike suzbijeni ruski prodori zapadno od poteza Raigorodok-Karmazinivka, preko rijeke Žerebec oko 15 km jugozapadno od Svatove – baš kao i oko 18 km sjeverozapadno od Svatove, na potezu Berestove-Stelmahivka.
Baš je tu riječ o kraju uz cestu P-07 (Svatove-Kupjansk), gdje su ruski službeni izvori imali posebnu potrebu naglasiti osvajanje sela Novoselivske – čijih je dvjestotinjak kućanstava temeljito srušeno, a okupatore u selu ustrajno gađaju ukrajinske snage s obližnjih uzvisina. Bitno je žešće borbeno stanje oko ukrajinskog Kupjanska. Dok su se izgleda ispuhali nedavni ruski napadi blizu tog grada (oko 8 km sjeverno, kod sela Sinkivka) - zadnjih nekoliko dana agresori su krenuli napredovati oko 15 km sjeveroistočno, na desetak kilometara širokom potezu između sela Vilšana i Peršotravneve.
Navodno je tu ostvaren prodor u ukrajinsko područje u punoj širini, dubok do 3 kilometra – čime su se agresori ipak pomakli tek nekoliko nizova poljoprivrednih parcela bliže tamošnjem odsjeku već spomenute ceste P-07, koja je ondje čvrsto u ukrajinskim rukama. Ondje se dopremaju pojačanja, a treba uskoro očekivati i još jednu situaciju zaustavljanja ruskog napredovanja, pa onda valjda i polaganog vraćanja agresora prema početnim crtama – kao još jedno u nizu nastojanja za skretanjem ukrajinske pažnje i rezervi baš na tu granicu Harkivske i Luganske oblasti s onih prostora koje se popularno označavalo poprištima ukrajinske protuofenzive.
Pri tome, imajući u vidu razinu fortificiranja borbenih linija u Zaporižju, ne čudi da se Ukrajina dijelom koncentrirala i na ostale dijelove duge bojišnice. Za to vrijeme navodno traje udvostručenje do sada uspostavljenih barem pet malih namjenskih bojni pionirske inženjerije (od oko 200 na petstotinjak ljudi) za koje se tijekom srpnja i kolovoza u inozemstvu osiguralo i dodatnu obuku te stotinjak komada specijalizirane opreme za probijanje prolaza.
Ukrajinski zračni napadi
Dok se intenzivno ratuje, ruska je strana tijekom ovoga ljeta pravnim promjenama došla u situaciju da može i svoje regularne borbene snage popunjavati ljudstvom iz zatvorskoga sustava Ruske Federacije, baš kako je to donedavno prakticiralo privatno poduzeće „Wagner“. Tim, ali i drugim metodama skuplja se navodno 100 do 200 ljudi tjedno, koje po dolasku blizu ratišta na sjeveru okupirane Luganske oblasti u Ukrajini onda čeka obuka od još desetak dana. No, naravno, time nije moguće riješiti manjak specijalističkog osoblja – recimo pilota – za koje se čulo da dijelom budu nadomještani i time da se kadete škola letenja dovodi na praktična gađanja nevođenim projektilima iz helikoptera po naseljima sjeverne Ukrajine. Ipak, dotok svježeg ljudstva te opreme teče neprekidno – ponešto lakše na sjeveru i istoku ukrajinske bojišnice, a primjetno teže na jugu. Iako se krajem prošlog tjedna moglo svjedočiti konvojima opreme i streljiva koji su kopnenom rutom kroz okupirani Mariupolj (uskoro grad-pobratim Groznog u Čečeniji !?!) išli zapadno prema Berdjansku i od tamo dalje na prve crte – ruska vojna logistika s Krima, koja je inače brža i povoljnija za taj dio bojišta, završila je u teškim problemima.
Naime, u nedjelju 6. kolovoza Ukrajina je proslavila svoj Dan zrakoplovstva na kojem je predsjednik Volodimir Zelenski javnosti po prvi puta pokazao i francuski krstareći projektil SCALP EG montiran na ukrajinski avion sovjetskog podrijetla kao nosač – da bi se samo koji sat kasnije čulo i o uspješnim ukrajinskim zračnim napadima baš takvim oružjem po strateški važnim mostovima na okupiranom jugu Ukrajine.
Kao prvo, pogođen je most kod Geničeska na obali Azovskog mora, kojim ide cesta s Krima na sjever preko Arabatske strijele. Prema ruskim navodima, tu je bilo ispaljeno 12 projektila, od kojih je 9 bilo oboreno – a uz most je ujedno prekinut i plinovod koji s juga opskrbljuje Geničesk u kojem se smjestilo (privremeno) sjedište okupacijskih vlasti Hersonske oblasti. Dok je time bila blokirana spora i uska cesta koju je zadnje vrijeme ekskluzivno koristila vojna logistika – istodobni zračni napad na Čongarske cestovne mostove ujedno je privremeno obustavio i promet bitno prometnijom trasom od Džankoja na Krimu sjeverno prema Melitopollu, magistralnom prometnicom E-105. Pri tome su nedaleko postavljeni stari i novi cestovni mostovi kod Čongara navodno bili pogođeni baš raketama Storm Shadow ili SCALP, no od tri pogotka ni jedan nije nanio nepopravljiva oštećenja, te se popravcima praktično odmah prionulo. Ipak, oba ova napada barem privremeno su svu rusku cestovnu vojnu logistiku skrenula dobrano na zapad – jedinom prohodnom cestom s Krima preko Krasnoperekopska te Armjanska na sjever, što je bitno duži i sporiji put, ujedno izložen ukrajinskom topništvu. Kako izgleda, makar i nužni popravci spomenutih mostova trajat će danima, a tek od utorka 8. kolovoza proglašene su i privremene obilazne rute spomenutim zapadnim pravcem.
Ruski zračni napadi
Naravno, nisu Ukrajinci jedini koji pod normalno i masovno napadaju iz zraka. Tako se u subotu 5. kolovoza kasno popodne bilježio veliki zračni napad na ciljeve širom Ukrajine – kada je 14 raketa 3M54 Kalibr s Crnoga mora gađalo regiju Kirovograd i Zaporižja (kompleksi tvornice „Motor Sich“), od čega ih je 12 navodno bilo srušeno prije dolaska na ciljeve. No, tada su iz aviona MiG-31K u ruskoj Tambovskoj regiji preko Bjelorusije bile ispaljene i 3 rakete Kh-47M2 Kindžal, koje su izgleda gađale niz ciljeva u oblastima Hmjelnicki i Rivne (prvenstveno vojne aerodrome Starokonstantinovo i Dubno). Nakon toga nastavilo se u više valova tijekom večeri ispaljivanje kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s jugoistoka, opet krstarećih raketa Kalibr s Crnog mora te raketa Kh-101/Kh-555 iz strateških bombardera Tu-95MS s Kaspijskog mora – od čega je navodno uništeno svih 27 kamikaza-dronova, 5 od ukupno 6 raketa Kalibr te 13 od 20 krstarećih raketa Kh-101/555. Uz sve to spominjalo se i napad vođenom zrakoplovnom bombom na sela oko Kupjanska (civilne žrtve i uništen transfuzijski centar), a raketama sustava S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva djelovalo se i iz Rusije po gradu Harkivu.
Na to se u ponedjeljak 7. kolovoza, opet kasno popodne, nadovezao i ruski napad raketama Iskander po centru grada Pokrovska na zapadu Donjecke oblasti. Ondje je meta bila civilna zgrada – hotel Družba i u prizemlju smještena pizzeria Corleone, mjesta popularnog za strane novinare i ratne posjetitelje ovog grada smještenog oko 40 km iza bojišnice. No ne samo da se ovdje itekako znalo što se gađa – već je primijenjena i posebno perfidna metoda napada. Naime, u prvom raketnom napadu pogođen je cilj i registrirano je bilo četiri poginula i pet ranjenih. Nekoliko desetaka minuta kasnije opet je bio gađan isti cilj – te je ondje stradalo i bilo ranjeno mnogo spasitelja. Tom je prilikom poginuo zamjenik načelnika tamošnje regionalne podružnice Državne službe za hitne situacije Andrij Omelčenko, a ranjen je i niz spasilaca, policajaca i civila. Do popodneva u utorak 8. kolovoza ondje je registrirano ukupno 7 poginulih i 88 ranjenih, od čega 31 policajac i 7 spasilaca Civilne zaštite te 4 vojnika – a grad Pokrovsk je utorak proglasio i danom žalosti za sve te žrtve ruskog raketiranja.
Rat na Crnom moru
Skoro je mjesec dana prošlo od okončanja tzv. „Žitnog sporazuma“ koji je osiguravao izvoz ruskih i ukrajinskih prehrambenih proizvoda sigurnim koridorima kroz Crno more do svjetskih tržišta. Nakon što je Ruska Federacija okončala ovaj izvozni režim uspostavljen prošlog ljeta – na sve strane se krenulo nagađati hoće li taj sporazum biti obnovljen i kako – no ruski uvjeti za njegovu obnovu su bili brojni, ultimativno postavljeni i teško provedivi. Za to vrijeme je Turska, koja je s UN-om i dogovorila taj izvozni režim, nastavila pregovarati, posebno sa Zelenskim i posebno s Putinom kojeg se krajem kolovoza priželjkuje u posjetu Ankari. Dok se spominjalo tursku spremnost da i sama prima rusko žito, prerađuje ga u brašno, te šalje gladnima u Africi i Aziji – iz Ukrajine se čulo kako će gašenje čitavog tog sustava ove godine državu koštati i do 2 milijarde devizne zarade dok se sigurnosno stanje na Crnom moru krenulo na očigled kvariti.
Nakon razmjena prijetnji o ukidanju sigurnosnih garancija za civilna plovila, gdje je Ruska Federacija igrala glavnu ulogu – i iz Ukrajine se čulo o „nekim odlukama Stožera Vrhovnog zapovjednika vezano uz nastavak ‘Žitnih koridora‘“. Otvoreno je pitanje je li među posljedice tih odluka spadao napad na ruski desantni brod u luci Novorosijsk, u rano jutro petka 4. kolovoza. Iako se iz ruskih izvora tvrdilo da su ukrajinska besposadna plovila uništena u pokušaju napada, već tijekom dana nije bilo sumnje da je brod „Oljenjegorski gornjak“ – peto plovila iz okvira Projekta 775 koje je zadnje vrijeme često prevozilo i vojne te civilne terete na Krim kada je tamošnji most bio neprohodan – završio teško oštećen. Iako ga je brza intervencija niza tegljača spasila potonuća, to plovilo je uz obalu došlo nagnuto pod kutom od oko 40 stupnjeva, te je nakon više dana priprema tijekom utorka 8. kolovoza završilo u suhom doku na ozbiljnim popravcima. Ovaj je napad odmah izazvao i privremenu zabranu kretanja brodova u samoj luci Novorosijsk, kao i dizanje mjera sigurnosti u gotovo 200 km udaljenoj luci Soči – a posebno se naglašavalo i kako u napadu nije bila oštećena ni naftna infrastruktura luke Novorosijsk kojom Rusija trenutno izvozi oko 3 milijuna barela godišnje vlastite i kazahstanske nafte.
Istoga dana (petak, 4. kolovoza, ali kasno navečer), ukrajinska besposadna plovila su u Kerčkom tjesnacu pogodila svoj drugi cilj – ruski tanker „SIG“. Riječ je o plovilu izgrađenom 2014. godine koje je pod ruskom zastavom prevozilo naftne derivate, te je od 2019. potpalo pod sankcije SAD-a radi opskrbe gorivom ruskih trupa u Siriji. Kako izgleda, brod se nalazio u povratku prema luci Novorosijsk i nije bio natovaren u trenutku napada na južnom prilazu prema Kerčkom tjesnacu. Besposadno plovilo pogodilo je predio strojarnice, a brza reakcija tri ruska tegljača omogućila je spašavanje i ovog plovila. Na mjesto oštećenja je 7. kolovoza bila postavljena provizorna zakrpa, prikupljeno je oko 55 kubnih metara naftno-vodene emulzije, i priprema se njegov popravak. U svemu ovome bitne su ipak neke druge stvari. Naime, Ukrajina je u ovom slučaju jasno priznala svoju ulogu u napadu, koji je okarakteriziran kao „specijalna operacija SBU“ (civilne obavještajne službe pod imenom „Служба безпеки України“) i Ratne mornarice. No iako je meta izgleda bila pažljivo odabrana, a napad izveden na otvorenome moru – taj tip djelovanja u luci Novorosijsk ili kojoj drugoj lako bi mogao izazvati streloviti rast premija rizika za sve brodove koji plove u takva područja sukoba. Naravno, to bi bilo itekako katastrofalna novost za Rusku Federaciju koja Crnim morem naveliko izvozi energente na tržišta širom svijeta (i od čega se puni dobar dio ruskog državnog proračuna). Ova je prijetnja itekako dobro shvaćena u šest ruskih luka na Crnome moru – Anapa, Novorosijsk, Gelendžik, Tuapse, Soči i Taman – budući da se tu zapravo radi o bitno ozbiljnijoj nevolji bilo od povremenih napada na kakva vojna plovila u Sevastopolju ili Novorosijsku, ili o izletima ukrajinskih besposadnih letjelica prema Moskvi – kojima se već neko vrijeme učestalo zabavlja kako ruska i ukrajinska, tako i svjetska javnost.
Saudijska posla
Za kraj spomenimo i da se nakon dužih najava u subotu i nedjelju; 5. i 6. Kolovoza, u Saudijskoj Arabiji održao međunarodni sastanak na razini savjetnika za nacionalnu sigurnost te političkih direktora o ključnim načelima mira temeljenim na tzv. „Formuli mira“ predsjednika Ukrajine Zelenskog. Među više od 40 država koje su poslale svoje predstavnike nije bila Ruska Federacija, ali su uz SAD i EU bili Brazil, Indija, Turska, Iran, Kina, Indonezija, Egipat, Meksiko, Čile, Južnoafrička Republika i mnogi drugi.
Osim što je time ozbiljno uvećan međunarodni ugled saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, u saudijskom gradu Jeddah okupilo se po ovome poslu i bitno više država nego na sličnome skupu u Kopenhagenu krajem lipnja ove godine.
Štoviše, u Saudijsku Arabije došle su i brojne države koje su po pitanju rata Rusije i Ukrajine izričito neutralne, ili ih se popularno opisuje i ruskim saveznicama. Iako je skup završio bez neke usuglašene zajedničke izjave, ipak se čulo da je ondje bila provedena diskusija o ukrajinskim prijedlozima za okončanje sukoba, a bile su predstavljene i pojedine alternative. Iako su se svi okupljeni složili oko poštivanja cjelovitosti i suvereniteta Ukrajine (nasuprot Rusije koja je anektirala pojedine dijelove te države), suglasnosti ipak nije bilo po pitanju odgovornosti za ratne štete i isplate pripadajućih reparacija.
Ipak, tu se nastavio neovisni dijalog s Ukrajinom – kako država „globalnoga juga“, tako i članica skupine BRICS (ali bez Rusije). Posebno se tu naglašavalo i ponašanje Kine, čiji je posebni predstavnik za pitanja Euroazije sudjelovao u radu. Dapače, Kina je pokazala spremnost da i dalje sudjeluje u ovakvim nastojanjima za okončanje rata u Ukrajini, iako je i sama Rusija navodno već odbila njihov dosadašnji prijedlog na tu temu. Time se još jednom pokazalo da odnosi Rusije i Kine ipak nisu „partnerstvo bez ograničenja“ i da je Ruska Federacija ipak postupno sve više izolirana u svojoj ratnoj politici – čemu nije pomogao ni telefonski razgovor na temu Ukrajine vođen između ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova s njegovim kineskim kolegom Wang Yijem dan nakon okončanja sijela u Saudijskoj Arabiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....