Utorak 14. svibnja ujedno je 811. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, zemlji čiji je jugoistok nakon gotovo tri i pol mjeseca nestandardno suhog vremena ovih dana opet pod oblacima, s manjim zahlađenjem te kišnim padalinama. Ipak, takvo vrijeme nije bitno usporilo tamošnje kopnene okršaje koji ustrajno traju na čitavoj bojišnici. Pri tome, iako je pažnju javnosti zadnjih dana okupiralo stanje na sjevernu Harkivske oblasti – gdje je Ruska Federacija prije pet dana otvorila novo bojište – najžešći se sukobi i nadalje bilježe na jugoistoku, u prostoru zapadno od okupiranih negdašnjih ukrajinskih uporišta Bahmut i Avdiivka. Uz to se u ponedjeljak čulo i o navodnim ruskim terorističkim napadima koje se pripremalo širom Kijeva za prošli četvrtak 9. svibnja (kada je Rusija slavila "Dan pobjede" u Drugom svjetskom ratu). Navodno je tu bila riječ o četiri slučaja pripremanja eksplozivnih naprava za postavljanje u trgovačkim centrima i kafićima, kojima se uz eksplozije nastojalo izazvati i požare – što je spriječeno privođenjem agenata ruske Vojno-obavještajne službe (GRU).
Za početak spomenimo i teško stanje ukrajinske energetske mreže u kojoj su nedavna teška oštećenja raznih elektrana dovela do ustrajnih manjkova struje. Dok se zadnjih dana širom Ukrajine primjenjuju redukcije prvenstveno usmjerene prema industrijskom sektoru – tek manja sezonska potrošnja i doprinos obnovljivih izvora energije za sada od nestanaka struje štiti i građanstvo. Iako se u interventne popravke strujne infrastrukture hitno uložilo oko 7 milijardi UAH (oko 163,2 milijuna eura) – već sada je jasno da će široke redukcije pogoditi čitavo ukrajinsko društvo ovoga ljeta, kada nuklearne elektrane krenu na svoje nužne godišnje remonte prije nadolazeće sezone grijanja. No i ovih se dana širom Ukrajine bilježe dnevni manjkovi od oko 3 do 7 posto struje, što se onda posebno u noćnim satima nadoknađuje uvozom, prvenstveno iz Poljske, Rumunjske i Slovačke.
Hrvatska u kontekstu Ukrajine
Posebno je zanimljivo da se posljednjih dana i Republiku Hrvatsku u međunarodnim vodama spominjalo u kontekstu Ukrajine, i to na tri sasvim različita načina. Kao prvo, u subotu 11. svibnja njemački mediji su Hrvatsku svrstali sa Slovačkom, Mađarskom, Bugarskom, Ciprom, Irskom, Austrijom i Maltom – kao EU države koje se "drže politike neutralnosti" te odbijaju sklopiti bilateralne sigurnosne sporazume s Ukrajinom. Iako je to u suprotnosti s formalnim frazama o "snažnoj potpori" koju RH pruža Ukrajini, možda i ne treba čuditi ako se sjetimo koliko je Lijepoj našoj trebalo da prizna Holodomor u Ukrajini kao primjer genocida, ili splet političkih okolnosti koje su dovele da Hrvatska ne sudjeluje u EU programima obuke ukrajinskih vojnika. Ipak, ovu sliku ponešto poboljšava nekoliko dodatnih vijesti koje govore da Hrvatska ipak ponešto i pomaže ruskom agresijom ugroženoj Ukrajini.
Kao prvo, u ponedjeljak 13. svibnja hrvatsko Ministarstvo pravosuđa ugostilo je glavnog Državnog odvjetnika Ukrajine Andrija Kostina na drugoj po redu radionici o istraživanju i procesuiranju ratnih zločina organiziranoj za ukrajinske istražitelje i tužitelje. Kao drugo, Ruska Federacija je u svom službenom dnevnom ratnom izvještaju za taj isti ponedjeljak 13. svibnja navela kako su kod Harkiva i zapadno od Avdiivke među raznim drugim primjercima zapadnog naoružanja u ukrajinskim rukama bila uništena i dva primjerka hrvatskih višecijevnih bacača raketa RAK-SA-12 kalibra 128mm. Ovo oružje, koje je u Hrvatskoj razvijeno na temelju jugoslavenskog sustava M-63 Plamen, iznimno je lagano – te je pogodno i za montažu na laka terenska vozila. Upravo se takve sustave, montirane na američke terence HMMVW (High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle) već viđalo u Ukrajini, i valjda su baš oni i bili uništeni na tim područjima iznimno žestokih borbi. Konačno, kao treće, navedimo i činjenicu da je u utorak 14. svibnja u Zagreb na oporavak stigla još jedna skupina ranjenih ukrajinskih vojnika. Njih ukupno 19 (u pratnji 13 članova obitelji), do sada su najteže ozlijeđeni ranjenici koje je Hrvatska primila na liječenje i rehabilitaciju – i treba im zaželjeti sreće, zdravlja i što brži oporavak.
Novo bojište u Harkivskoj oblasti
Iako nije poprište najžešćih borbi ni prostor od najveće strateške važnosti na ukrajinskoj bojišnici, nova borbena zona na sjeveru i sjeveroistoku Harkivske oblasti plijeni posebnu pažnju javnosti još od tamošnjeg ruskog upada preko državne granice u rano jutro petka 10. svibnja. Dok se tada na ruskoj strani granice spominjalo brojne ukrajinske napade po ciljevima u regiji Belgorod (nizom bespilotnih letjelica, salvama raketa iz raznih VBR sustava, te navodno i nekakvim vođenim bombama što se vjerojatno odnosilo na vlastita pogrešna bombardiranja) – izgledalo je da su kopneni napadi na Ukrajinu pokrenuti u barem 6 odvojenih smjerova razvučenih na oko 90 km tamošnje granične crte. Ipak, u danima koji su nadolazili postalo je jasno kako je opseg upada ponešto manji – (1) kroz pogranična sela Strileča, Piljna i Borisivka u načelnom smjeru na jug prema gradiću Lipci, (2) kroz pogranična sela Zelene i Neskučne na jugozapad prema selu Vesele, te (3) oko 20 km istočnije kroz pogranična ukrajinska sela Ogirceve, Gatišće i Pletenivka prema Vovčansku i ukrajinskim mjestima istočnije uz tok rijeke Vovče. Dok se prvotno tu spominjalo ukupno oko 500 ruskih boraca, pretežito pješaka uz ponešto borbene mehanizacije, kasnije su te brojke porasle na barem 5 bojni iz sastava dvije ruske divizije (iz Moskovskog i Lenjingradskog vojnog okruga), a onda i poprilično više (pojačano i pukovnijom padobranaca). Njihov je prodor bio praćen i jakim djelovanjima iz zraka, koja su u Harkivu izazvala zračnu uzbunu kontinuiranog trajanja preko 9 sati, dok se i grad Vovčansk našao izložen danima intenzivnog granatiranja i bombardiranja. Već drugog dana ovog prodora, u subotu 11. svibnja, ruska je strana i službeno objavila zauzimanje svih spomenutih pograničnih ukrajinskih sela kao dio svoje paralelne informacijske kampanje kojoj je cilj bio naglašavati brzinu i širinu ruskog napredovanja, uz istodobne priče o ukrajinskim predajama i/ili bijegu s položaja.
Ipak, na prvom od spomenutih borbenih pravaca prve se ozbiljnije borbe s agresorima bilježilo oko 4 km od granice, gdje se ruske mehanizirane snage zaustavilo na potezu ukrajinskih sela Morohovjec i Oljinjkove. Idućih se dana onda bilježilo njihovo daljnje napredovanje iz smjera sela Strileča i Krasne prema ukrajinskom uporištu Gliboke (otprilike na pola puta do desetak km od granice južno udaljenog gradića Lipci) – te iz sela Piljna i Borisivka prema ukrajinkom uporištu Lukjanci (također na oko 5 km od granice i oko 6 km sjeveroistočno od gradića Lipci). U nedjelju 12. svibnja ruska je strana službeno potvrdila okupaciju sela Krasne, Morohovjec i Oljinjkove, a ovaj smjer prodora pokazao se relativno ozbiljnim, te se do danas spominje i da su prostori oko Gliboke i Lukjanci poprište oštrih borbi, a moguće i podijeljeni među snagama zaraćenih strana. Samo mjesto Lipci, u kojem je ostalo oko 200 civila, navodi se poželjnim ruskim ciljem, budući da bi iz njegove neposredne okolice bilo moguće topništvom gađati oko 20 km južniji grad Harkiv). Ipak, u dobroj ruskoj tradiciji, prije "oslobađanja" ovo se mjesto zadnjih dana učestalo nalazi pod jakom topničkom paljbom te serijama udara zrakoplovnim bombama raznih tipova i težina. Drugi od spomenutih smjerova ruskog prodora, kroz sela Zelene i Neskučne prema selu Vesele (koje je otprilike jednako daleko od Harkiva kao i već spomenuti gradić Lipci) – pokazao se bitno manje prohodnim za agresora. Dapače, usprkos pojedinim ruskim navodima, uopće nije jasno je li ondje i stvarno bilo bitnijeg prodora ili se ondje neprijatelje zaustavilo dok je ukrajinska komunikacija sa svijetom privremeno stradala u borbenim uvjetima.
Dodatna pojačanja obje strane
Ipak, treće područje ruskog prodora, usmjereno kroz sela Gatišće (prema Rusima okupirano do 12. svibnja) i Pletenivka prema Vovčansku, bilo je stvarno – a možda predstavlja i fokus čitavog ovog ruskog napada. Ondje se čulo o ruskom napredovanju kako po istočnoj obali rijeke Siverski Donjec (od sela Ogirceve na jugozapad prema selu Starica 13. svibnja, te južno prema selu Bugruvatka čiju su okupaciju Rusi objavili u utorak), tako i po zapadnoj obali Siverskog Donjeca kroz Gatišće prema Vovčansku te sa sjevera iz pogranične Pletenivke prema Vovčansku (gradu na oko 5 km od međudržavne granice). Tih nekoliko kilometara je prijeđeno u prvih dan ili dva, a onda su 12. svibnja počele i borbe na ulazu u Vovčansk – jednako kao i na potezu od nekoliko kilometara istočno od grada, gdje su ruske snage brzo stigle do pograničnog sela Tihe, a onda stale na rijeci Vovči sjeverno od ukrajinskog uporišta Vovčanski Hutori. Kako izgleda, do danas se tu bojišnica pomakla tek minimalno – zauzet je sjever samog grada Vovčanska i borbe se navodno vode u središtu mjesta sjeverno od rijeke Vovče koja protječe kroz grad, dok ta rijeka i dalje istočno predstavlja prirodnu prepreku na kojoj su agresori bili zaustavljeni – u ovoj borbenoj zoni ukupne širine oko 20 km. Napomenimo još i kako je u samom Vovčansku od predratnih oko 18.000 stanovnika ostalo njih tek oko 300 – dok je njihov grad zadnjih dana učestalo granatiran te gađan zrakoplovnim bombama raznih tipova i težina.
Za sada izgleda kako obje strane u borbu širom sjevera Harkivske oblasti ubacuju i dodatna pojačanja, a time bi onda bio barem dijelom ispunjen i navodni ruski cilj čitavog ovog borbenog pothvata – da se barem dio ukrajinskog naoružanja i rezervnog ljudstva odvuče od ostatka ukrajinskog bojišta, gdje bi ta pojačanja itekako dobro došla. Ujedno, izazvana je i lokalna evakuacija oko 1.775 civila iz borbene zone – oko 1.048 iz okruga Čuguiv, 440 iz okruga Harkiv, te 275 iz okruga Bogoduhiv samo u petak 10. svibnja ove godine. Dva dana kasnije ove su evakuacije primjetno pojačane – tako da se za 12. svibnja spominjao odlazak ukupno 4.073 osobe, od toga 1.377 civila iz okruga Čuguiv, 2.097 iz okruga Harkiv, te 29 iz okruga Bogoduhiv. Nažalost, u sjeni aktivnih borbi čula se i rasprava o izgradnji i stanju tamošnjih utvrđenja na koja su se branitelji mogli osloniti – dok se gradonačelnik Vovčanska ispričava kako fortifikacije kod njega nije bilo moguće graditi radi stalnih granatiranja i blizine granice, regionalna uprava Harkivske oblasti naglašava da je napravila što je mogla – prebacujući barem dio krivnje na instalacije koje je trebalo graditi Ministarstvo obrane i vojska. Ujedno, sasvim je otvoreno pitanje prividnog mira na granici ukrajinske oblasti Sumi i prekograničnih ruskih krajeva – gdje se također već izvodilo mjestimične evakuacije, ulaz u ukrajinsku pograničnu zonu je ograničen za civile, a pojedini čelnici iz Kijeva ionako najavljuju skoro izbijanje borbi po uzoru na susjednu Harkivsku oblast.
Stanje na ostalim bojištima
Kako smo već spomenuli, iako se pažnja javnosti uvelike fokusira na novu borbenu zonu na sjeveru Harkivske oblasti, treba napomenuti da se ostatak bojišnice nipošto nije smirio. Dakle, zadnjih se dana bilježi nastavak ruskih napada na sjeveru Donbasa – istočno od Kupjanska (Sinkivka i Petropavlivka), a ukrajinski protunapadi ponešto su usporili agresorska djelovanja oko nedavno osvojene Kislivke i Kotljarivke, na pola puta od Kupjanska prema okupiranom gradu Svatove. Iako nije bilo bitnijih pomaka bojišnice, kopnena sukobljavanja bilježena su na fronti uz tok rijeke Žerebec zapadno od okupiranih gradova Svatove i Kremina (Stelmahivka, Novojegorivka, Makiivka), ali i na potezu od rijeke Siverski Donjec do sjevera okupiranog Bahmuta (Bilogorivka, Verhnokamjanske, Spirne, Viimka, Rozdolivka). Iako se i nadalje drži ukrajinska obrana Časiv Jara, jučer se čulo o obnovljenim ruskim napadima na "Kanalsku četvrt", odnosno krajnji istočni dio grada, od ostatka odvojen vodnim kanalom "Siverski Donjec – Donbas" - koji je navodno na meti grupacije od oko 25.000 neprijateljskih vojnika. Dok su napadi na Časiv Jar (u kojem je ostalo manje od 700 civila) navodno do večeri 13. svibnja ponešto i oslabili, itekako intenzivne napade bilježilo se južno od Bahmuta, gdje agresori nastoje nanovo osvojiti ukrajinska uporišta Klišćivka i Andriivka.
Najžešće borbe opet su se bilježile sjeverozapadno od Donjecka – na prostoru ruske ofenzive poduzete nakon zauzimanja Avdiivke sredinom veljače ove godine. Nakon prošlotjedne potvrde zauzimanja ukrajinskog uporišta Novokalinove, a onda i Keramika (službeno potvrđeno u subotu 11. svibnja) – zadnjih se dana u toj borbenoj zoni bilježi aktivni pritisak agresora na sjever prema ukrajinskom uporištu Kalinove (iz okupiranih Arhangelske i Keramika), na sjeverozapad iz Očeretine prema Novooleksandrivki – te od okupiranog Očeretine na jugozapad (prema selu Sokil). Zadnjih su dana jačale borbe i nekoliko km južnije, gdje su Rusi navodno uspostavili zonu zapadno od okupiranih sela Berdiči i Semenivka (na otvorenim prostorima u smjeru ukrajinskog uporišta Novopokrovske) – baš kao što su bilježili i dodatne pomake zapadno, na potezu ukrajinskih poljskih fortifikacija između zapadnog ostatka sela Umanske i južnije smještenog Netailove u kojem i dalje traju oštre borbe u samom naseljenom prostoru. Tek malo južnije, između okupiranog sela Pervomajske i Nevelske, izgleda da je počela evakuacija ukrajinskih snaga zapadno iz utvrđene izbočine na tamošnjim poljima – što se već duže očekivalo, s obzirom na sve jači pritisak sa sjevera, istoka i juga. No to je još i dobro prema stanju oko 7 km jugoistočno, gdje se i nadalje bilježe borbe u urbanog prostoru ukrajinskog uporišta Krasnogorivka. Kako izgleda, ruske snage su ondje ovladale južnim i jugoistočnim dijelom naselja, uključujući i tamošnju tvornicu vatrostalnih materijala te kompleks Druge opće srednje škole u centru naselja – dok ogorčene borbe i dalje traju.
Slično postupno napredovanje ruskih snaga navodi se i na jugu Ukrajine, na prostorima glavnih borbenih pravaca ukrajinske ofenzive od ljeta 2023. godine. Kao prvo, tu se spominju žestoka sukobljavanja na jugozapadu ukrajinskog uporišta Staromajorske (oko 10 km južnije od Velike Novosilke). Kao drugo, bilo je spomena i o borbama južno od Orihiva – gdje su agresori navodno uspjeli odmaknuti ukrajinske snage od sjeverozapadnih prilaza ruskom uporištu Verbove (time su se vratili na tamošnje položaje tzv. "Surovikinove linije"). Uz to, borbe se i dalje vode na sjevernom dijelu sela Robotine, koje je teškom mukom bilo oslobođeno u spomenutoj ukrajinskoj ofenzivi, a sada je u najboljem slučaju borbeno podijeljeni prostor, ako ne i "siva zona" van kontrole obiju strana. Ipak, agresorima ni nadalje nije uspjelo zauzeti prostore ukrajinskog mostobrana na donjem toku Dnjepra – konkretno, kod sela Krinki na uvelike okupiranoj istočnoj obali Dnjepra, koje je i dalje u ukrajinskim rukama.
Zračni napadi
Dok se krajem prošlog tjedna učestalo spominjalo ukrajinske napade bespilotnim letjelicama (ali i raketnim topništvom) na pogranične regije u Rusiji – te su aktivnosti nastavljene i u subotu 11. svibnja, kada se tijekom jutra s ruske strane spominjalo rušenje barem 21 rakete i 9 bespilotnih letjelica iznad Belgoroda i još 7 letjelica iznad Kurska i Volgograda. Spomenuti napadi na Volgograd zapravo su za cilj imali tamošnju veliku Lukoilovu rafineriju nafte u kojoj su navodno bila pogođena postrojenja AVT-1 i AVT-6. Zauzvrat, ruske su snage opet gađale Harkiv, Sumi, Krivi Rih i Odesu, a vođenim zrakoplovnim bombama razaralo se okrug Berislav u Hersonskoj oblasti, Novogorodivku u zaleđu fronte kod Avdiivke, te ukrajinski terenski aerodrom u selu Manvelivka na jugoistoku Djepropetrovske oblasti – gdje je pod udarom raketa "Iskander" stradalo nekoliko ukrajinskih helikoptera Mi-24 i Mi-8, zajedno s vozilima koja su ih opskrbljivala za daljnja djelovanja. S druge strane, Ukrajinci su rusku oblast Belgorod (iz koje idu napadi na Harkiv) te subote gađali raketnim topništvom preko 120 puta i napadali s više od 30 bespilotnih letjelica – da bi ubilježili i neke pogotke u zgrade Belgoroda (na kraju 15 mrtvih i 27 ranjenih).
Nedjelja 12. svibnja opet je bilježila napad ukrajinskih bespilotnih letjelica na rafinerije oko Vogograda (ovoga puta na LUKOIL-Volgogradneftepererabotka LLC), gdje se čulo o požarima na mjestu napada. Ujedno je gađano i skladište nafte "Kaluganefteprodukt" u mjestu Ljudinove, te Novolipecki metalurški kombinat (NIMK) u Lipecku, na pola puta od Harkiva prema Moskvi. No na ruskoj strani je pažnju kompletno okupirao navodni pogodak ukrajinske rakete u stambeni blok u Belgorodu – gdje se čitav dan opisivalo akciju spašavanja i brojalo pojedinačne žrtve ovog "terorističkog napada kijevskog kanibalskog režima", dok je samo 40 kilometara južnije ta ista Ruska Federacija raznim naoružanjem zaravnavala Vovčansk, Harkiv i niz drugih mjesta, bez da im je to izazvalo ikakve dvojbe ili moralne probleme. Ujedno, dok se u prvo vrijeme za ovaj napad spominjalo fragmente rakete Točka-U ili teških VBR-a, uskoro se čulo i ruske teze kako je napad počinjen NATO naoružanjem – valjda kao posebnom otegotnom okolnošću koja bi dozvolila i kakvu posebnu osvetu.
Ponedjeljak 13. svibnja započeo je ruskim navodima kako se te noći zaustavilo ukrajinske zračne napade bespilotnim letjelicama (8 komada na Kursk, 4 na Lipeck), raketama iz VBR-a dugog dometa (Belgorod) te raketama Storm Shadow na ciljeve u Ruskoj Federaciji – a zapravo na okupirani ukrajinski Krim. Konkretno, kod Lipecka se gađalo važnu trafostanicu koja osim željeznice osigurava i stabilnost regionalne strujne mreže, dok je u mjestu Stari Oskol na sjeveru regije Belgorod pogođeno skladište nafte "Oskolnaftostavni". Uz to, američkim raketama ATACMS uspješno je gađan i Krasnodon u okupiranoj Luganskoj oblasti, gdje su bilježene velike eksplozije u skladištima tamošnje ruske baze. Nasuprot tome, među brojnim ruskim zračnim napadima posebno treba napomenuti napad raketama sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve po ukrajinskom mjestu Selidove (zaleđe fronte zapadno od Avdiivke), kao i napad na ukrajinski vojni aerodrom u Mirgorodu (oblast Poltava).
Utorak 14. svibnja započeo je novim ruskim napadima lansiranjem 18 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu na grad Harkiv (svi srušeni), te balističke rakete "Iskander-M" s Krima na cilj u Hersonu. Ujedno je vođenim zrakoplovnim bombama izveden niz napada kako na sam Harkiv (Kijevska četvrt), tako i na prigradsko mjesto Cirkuni (na putu iz grada prema bojišnici oko gradića Lipci) – kao i na vojni aerodrom kod grada Umana u oblasti Čerkasi. Kasnije popodne, centar Harkiva ponovno je gađan vođenim zrakoplovnim bombama – što i ne čudi ako znamo da je Harkiv samo 25 km južnije od novootvorene ruske bojišnice.