Ukrajina je poslala vojsku da osigura černobilsku zonu od eventualnog upada ruskih vojnika. Naime, vjeruje se da je to visoko radioaktivno područje potencijalna ulazna točka za agresore iz Kremlja, pod pretpostavkom da bi jedan od 'krakova' vojne intervencije išao preko Bjelorusije. Podsjećamo, Rusija i Bjelorusija upravo održavaju vojne vježbe zbog koji Kijev strahuje.
Unatoč tome što je mjesto u sjevernoj Ukrajini još uvijek radioaktivno te ondje nema stanovnika, vjeruje se da je zona isključenja u Černobilu u opasnosti te da će ju Rusi pokušati osvojiti u slučaju invazije. Naime, najkraći put do Kijeva upravu vodi kroz tu zonu, piše The New York Times.
Da bi se pripremile za potencijalni ruski upad u zonu isključenja, koja je uspostavljena nakon eksplozije reaktora 1986. godine, ukrajinske trupe trenutno patroliraju okolnim šumama i napuštenim ulicama Černobila, opremljene kalašnjikovima kao i opremom za otkrivanje izloženosti radijaciji.
Potpukovnik Juri Šakrajčuk iz ukrajinske granične službe kaže: 'Nisu važne činjenice da je ovaj teritorij kontaminiran ili to što ovdje nitko ne živi. To je naš teritorij, naša država, i mi to moramo braniti.'
Ukrajinske snage koje patroliraju tim područjem, moraju oko vrata nositi posebne uređaje za provjeravanje radijacije, a prema protokolu odmah moraju odstupiti s dužnosti u slučaju da zalutaju u visoko ozračeno područje.
No, nitko od vojnika dosad nije bio izložen visokim dozama radijacije, rekao je pukovnik Šakrajčuk.
Misija ograničenog broja vojnika na tom području, nije odbiti rusku invaziju, već registrirati znakove upozorenja.
Pukovnik Šakrajčuk kaže: 'Prikupljamo informacije o situaciji duž granice.'
Dodatni ukrajinski vojnici prebačeni su u černobilsku zonu isključenja prije dva mjeseca, nakon što su ruski vojnici prebačeni u Bjelorusiju, čija je granica udaljena oko sedam kilometara od uništenog reaktora.
Znakovi ruskog neprijateljstva, izazvali su vrlo emotivne reakcije onih koji se sjećaju zajedničkog odgovora koji su pokrenuli ruski i ukrajinski radnici 1986. godine.
Ivan Kovalčuk, ukrajinski vatrogasac koji je gasio požar u elektrani nakon katastrofe, rekao je: 'Kako je to moguće? Pa zajedno smo radili na likvidaciji nesreće. Žao mi je ljudi u Ukrajini', kaže.
Černobilska zona, koja se prostire na oko 1300 četvornih kilometara, najkraći je put od bjeloruske granice do Kijeva.
Međutim, zbog svoje močvarne zemlje i gustih šuma taj bi put Kremlj mogao percipirati kao nepovoljan, unatoč tome što je kraći zračnom linijom.
U Černobilu još uvijek žive radnici koji se rotiraju u tom području i održavaju sigurnosne uređaje poput zaštitne strukture koja obavija reaktor.
Jedan od radnika, Oleksei Prišepa, rekao je za The New York Times: 'Ne znamo što će nas prvo ubiti, virus, radijacija ili rat.'
U isto vrijeme, Prišepa je kazao da je ravnodušan prema eventualnom gubitku te kontaminirane zemlje: 'To je pustoš. Ovdje nikada neće rasti nijedan usjev.'
Zonu isključenja dosad se uglavnom nije čuvalo, sve dok niz događaja u regiji nije prisilio Ukrajinu da ondje grupira vojnike - prvo, gomilanje ruskih vojnika, pa migrantska kriza u Bjelorusiji u studenom, koja je prijetila da se prelije na Ukrajinu i izazove nemire.
Ukrajina je tada odgovorila slanjem 7500 dodatnih stražara na bjelorusku granicu.
Zajedničke vojne vježbe između Rusije i Bjelorusije planirane su u veljači, što Moskvi daje razlog da pošalje više vojnika i opreme savezniku Kremlja te pojača ionako prisutan strah od upada u Ukrajinu.