Odluka Operatera plinskog prijenosnog sustava Ukrajine (GTSOU) da od utorka prekine prijenos plina iz Rusije prema Europi zbog ratnih djelovanja ruske vojske pobudila je dodatnu zabrinutost oko opskrbe plinom na hrvatskom tržištu. No, kako neslužbeno doznajemo u Prvom plinarskom društvu, našem najvećem uvozniku ruskog plina, odluka GTSOU-a bez posljedica je za njihov uvoz plina iz Rusije.
- PPD za uvoz plina iz Rusije koristi plinovod Turski tok, tako da prekid opskrbe preko plinske stanice Sohranovka u Ukrajini nije od utjecaja na naš uvoz iz Rusije. No, možemo potvrditi da je spomenuti prekid utjecao na rast cijena prirodnog plina na međunarodnom tržištu - poručeno nam je iz PPD-a.
Godišnja potrošnja
Iz Ine su nam također kazali kako spomenuta odluka GTSOU-a nema posljedica za njihovu sposobnost opskrbe plinom domaćeg tržišta.
- Ina hrvatsko tržište prirodnim plinom opskrbljuje iz vlastitih, domaćih nalazišta i jednim dijelom iz uvoza na LNG Terminalu u Omišlju - poručuju iz naše najveće kompanije.
Prema podacima Energetskog instituta "Hrvoje Požar", od tri milijarde kubičnih metara prirodnog plina, koliko iznosi godišnja potrošnja tog energenta u Hrvatskoj, uveze se 2,1 milijarda kubičnih metara, od čega je oko 40 posto iz Rusije. Ruski plin u EU tekao je prije ruske agresije na Ukrajinu četirima plinovodima. Riječ je o plinovodu Yamal, dio kojeg je i spomenuta stanica Sohranovka, čiji je kapacitet otprilike isti kao i kapacitet Turskog toka od 32 milijarde kubičnih metara prirodnog plina.
Usporedne trase
Uz Yamal i Turski tok, plin je iz Rusije u EU stizao plinovodom Sjeverni tok, koji je obustavljen odlukom Njemačke zbog ruske agresije na Ukrajinu. Obustavljena je i gradnja druge cijevi Sjevernog toka pomoću koje je taj plinovod trebao ostvariti najveći kapacitet transporta plina iz Rusije prema EU od 55 milijardi kubičnih metara. Kad su u pitanju plinovodi koji iz Rusije idu prema Europskoj uniji, posebni slučajevi su Plavi tok kapaciteta 16 milijardi kubičnih metara, koji zasad koristi samo Turska, i plinovod za Bjelorusiju kapaciteta 45 milijardi kubičnih metara, koji je svojedobno projektiran i s odvojcima za baltičke članice EU.
Dodatni pravac dopreme plina iz Rusije u EU trebao je biti Južni tok, čiju je gradnju 2014. pokrenula Rusija, sklopivši u prvim godinama nakon lansiranja te ideje dogovor s Bugarskom, Srbijom i Mađarskom, ali se od Južnog toka odustalo nakon pritiska Europske unije i SAD-a. Blokada stanice Sohranovka ne znači da je Yamal izvan transporta plina jer taj plinovod ima cijevi na usporednim trasama koje iz Rusije preko Ukrajine i Bjelorusije idu u EU.