Sve više aktera međunarodne javnosti fokusira se na pitanje kako će izgledati izraelska invazija na Gazu jer bi previše brutalna odmazda Židova mogla inicirati žestoku reakciju muslimanskih zemalja, širenje rata na cijelu regiju, ali i međunarodni sukob širih razmjera. Oko novog sukoba na Bliskom istoku više, nažalost, nema stavova i praktičnih prijedloga koji se čine dosljedni te stoga održivi pa je dojam da ubrzano raste čak i opasnost globalnog sukoba, obračuna takvih razmjera da ćemo ga moći nazvati trećim svjetskim ratom. Muslimanske države neće moći prijeći preko toga što Izrael namjerava učiniti u Gazi, a Izrael ne može istrijebiti borce Hamasa bez kršenja međunarodnog prava jer ta teroristička organizacija svjesno zloupotrebljava međunarodno pravo. Dobre opcije nestale su preko noći, a najbolje se ogledaju kroz pomiješane emocije/reakcije zapadnih političara i medija.
Uredništvo New York Timesa objavilo je komentar u kojem tvrde kako Izrael ima pravo na obranu, ali da isto tako mogu zadržati „svoje vrijednosti“. Pri tome je jedna od najutjecajnijih svjetskih novinskih redakcija opisala atmosferu u kojoj se prema riječima izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta izraelski vojnici bore protiv „zvijeri u ljudskom obliku“, ali su zaključili kako ipak ne bi trebali razarati cijele kvartove uz prateće civilne žrtve, nego samo zgrade/kuće u kojima se nalaze članovi terorističke organizacije Hamas.
Međutim, u ostatku komentara uredništvo NY Timesa podsjetilo je da Hamas eksploatira pravila ratovanja u svoju korist te će sigurno koristiti civile kao živi štit, a to će pak, nakon što su okrutno pobili ili oteli 1300 Židova, izazvati Izraelce da idu nemilosrdno do kraja, što su i najavili. NYT čak naivno apelira da Izrael u svom pravednom pohodu osigura sigurne zone za novinare i humanitarne radnike uz jako čudni argument: humanitarci i novinari moraju biti u Gazi kako bi mogli svjedočiti ratnim zločinima te kako bi osigurali da ti zločini ne prođu nekažnjeno, a kao primjer navode dokumentiranje ratnih zločina u Ukrajini, koje su počinili Rusi. Čitanje ovog uredničkog komentara, inače vrlo pažljivo pisanog štiva u svim velikim redakcijama, budi osjećaj da je zapadni svijet izgubio smisao za dosljedno, racionalno razmišljanje.
Ono što je jako uočljivo da u svojim stavovima više visokih aktera međunarodne politike, baš kao i urednici NYT-a, pokušavaju kreirati atmosferu pravedne odmazde Izraela (uz puno suosjećanja s Izraelcima), ali postavljaju granicu odgovornosti kad je u pitanju tretman civila. „Poraziti Hamas učinit će Izrael jačim, pokazati nepoštovanje za ubijanje civila neće.“ Ovaj zaključak NYT-a kao da predviđa činjenicu da je Izrael već naložio progon milijun ljudi iz Gaze kako bi se mogli obračunati s Hamasom te su već blokirali isporuku struje, vode, hrane i goriva. Naknadno je deblokirana opskrba vodom za dio Gaze. Humanitarna katastrofa već je u punom zamahu; u sukobima nakon terorističkog napada pobijeno je otprilike dva puta više ljudi, uključivši žene i djecu, nego tijekom gadljive inicijalne akcije Hamasa.
Ako bi preslikali izraelski koncept vojne intervencija na bilo koji drugi dio svijeta, situacija bi se doimala groteskno. Ukratko; izraelski tretman žitelja Gaze je otprilike kao da ‘netko‘ iz opravdanih etičkih i sigurnosnih razloga naloži evakuaciju svih stanovnika srednje Dalmacije, odmah im isključi struju i vodu te onemogući isporuke hrane i goriva, a da potom prognani Dalmatinci čitaju komentar zapadnih moralista koji tvrdi da će ‘netko‘ sačuvati svoj obraz i interese ako se baš ne sravne cijeli kvartovi u Šibeniku i Zadru, nego samo one zgrade i kuće u kojima se nalaze najzločestiji Dalmatinci. Ukratko; inzistiranje Zapada na moralu, humanosti i međunarodnom pravu ne korespondira s realnošću u Gazi, lokaciji na kojoj je od subote prebrojano 2228 mrtvih Palestinaca, od čega 724 djece.
Dosadašnje akcije izraelskih snaga u Gazi ukazuju kako se temeljem ranijih iskustava ne treba gajiti nada da ćemo na tom uskom pojasu zemlje uskoro gledati slike mira i reda. Od 2006. godine do danas Izraelci su napali Gazu šest puta. Prema podacima izraelske humanitarne organizacije B‘Tselem u tim akcijama limitirane prirode pobijeno je oko 4000 ljudi, i svaki put broj civilnih žrtava bio je veći od vojnih. Sada je stoga samo otvoreno pitanje kojim faktorom treba množiti broj ubijenih u ranijim akcijama kako bi se predvidio ukupni broj mogućih žrtava u napadu koji tek slijedi, a najavljuje se kao vojni pogrom.
Imamo neobičnu situaciju da je Gaza de jure pod izraelskom okupacijom iako je Izrael prepustio kontrolu ekstremistima Hamasa. Uostalom, može se reći da Palestinci 56 godina žive pod vojnom okupacijom, a svih tih godina Sjedinjene Države ‘zaboravile‘ su inzistirati na jednakosti u ljudskim pravima i sigurnosti za sva ljudska bića u regiji.
Izraelske oružane snage dale su Palestincima tri sata za napuštanje sjevernih dijelova Gaze; zajamčili su im da neće biti zračnih napada na glavnu cestu s tisućama izbjeglica. Drama se već zaplela. „UN je kasno u subotu priopćio da je više od dva milijuna ljudi u Gazi bilo prisiljeno piti prljavu vodu nakon što je u postrojenjima za pročišćavanje nestalo goriva. ‘Postalo je pitanje života i smrti‘ zbog rizika od bolesti koje se prenose vodom", rekao je Philippe Lazzarini, koji je na čelu agencije zadužene za palestinske izbjeglice.
Vjeruje se da bolnice u Gazi, preplavljene bolesnima i ranjenima, kao i obiteljima koje traže sigurnost; imaju goriva za oko 48 sati za rad rezervnih generatora, rekao je Ured za koordinaciju humanitarnih poslova, još jedna agencija UN-a. "Isključivanje generatora dovelo bi živote tisuća pacijenata u neposrednu opasnost‘, rečeno je. "Izrael je rekao civilima da se ne mogu približiti 2,5 milje udaljenoj libanonskoj granici, gdje eskaliraju sukobi sa snagama Hezbolaha. Izraelska vojska također je rekla ljudima unutar jedne milje od libanonske granice, koja je prošarana brojnim malim ruralnim gradovima i selima, da ostanu u blizini skloništa“, piše Wall Street Journal.
Izrael je stavio 350.000 ljudi pod oružje. Od prekida vatre Izraelske oružane snage bacile su ili lansirale oko 6000 bombi na pojas Gaze, najviše na sjeveru. Atmosfera u državi je kao da se sprema majka svih bitaka, konačni obračun.
Američki predsjednik Joe Biden prvo je davao bespogovornu podršku Izraelu za obračun s Hamasom, nakon dva dana tvrdi da im nije pametno nanovo okupirati Gazu, što je nova potvrda kako američka vanjska politika sve češće donosi krupne greške u prvim procjenama situacije. Američki ministar vanjskih poslova Anthony Blinken u osnovi prijeti arapskim zemljama da se ne uključuju u sukob jer Sjedinjene Države čuvaju leđa Izraelu. Iran pak emitira jasne znakove volje za uključivanje u sukob, a Kina je poslala jasan singla da nije na strani Sjedinjenih Država.
Kako će to završiti?