Nekoliko je važnih događaja koji su obilježili moderno ratovanje. Među ostalim, to uključuje korištenje baruta u Europi u 14. stoljeću, preciznih puški i topništva tijekom građanskog rata u SAD-u te uporaba mnogobrojnih motoriziranih snaga u Drugom svjetskom ratu. Ovom popisu sada bi se trebao pridružiti topnički raketni sustav visoke pokretljivosti M142 (HIMARS), smatra američki general Robert Scales.
"Revolucija preciznosti sve je promijenila", kaže za Wall Street Journal Scales, umirovljeni američki general. "To je vrsta epohalne vojne promjene koja redefinira ratovanje i sada će preusmjeriti prednost koje na bojnom polju imaju masovne vojske na male pješačke jedinice".
Unutar kijevskog arsenala, HIMARS nudi jedinstvenu kombinaciju dometa, preciznosti i mobilnosti koja im omogućuje da obave posao koji tradicionalno obavljaju deseci bacača koji ispaljuju tisuće granata.
Zbog svoje veličine (manji su od standardnih bacača) i velike preciznost, HIMARS dovodi u pitanje kako se ratovi "moraju voditi", ističe američki general.
Revolucija
"HIMARS je dio precizne revolucije koja pretvara teško opremljene vojske u nešto lagano i mobilno," dodaje Scales.
SAD je Ukrajini dosad osigurao 16 HIMARS-a, a Washington se nedavno obvezao isporučiti još njih 22.
Osposobljeni za napad na ruske vojne baze, skladišta streljiva i infrastrukturu daleko iza bojišnice, HIMARS-i su pomogli ukrajinskim trupama ovog ljeta zaustaviti rusko napredovanje.
Od prošlog mjeseca, Ukrajinci su uz pomoć preciznog oružja uspjeli ponovno zauzeti dijelove teritorija na istoku zemlje i uništiti ruske trupe na jugu.
Ukrajinci su uz pomoć raketa iz HIMARS-a, čiji je domet oko 80 kilometara, pogodili stotine ruskih ciljeva, uključujući zapovjedne centre, skladišta streljiva i mostove.
Ukrajinski zapovjednici procjenjuju da su HIMARS-i odgovorni za 70% vojnog napredovanja na hersonskom frontu.
"HIMARS je jedna od, ako ne i najučinkovitija vrsta oružja na bojnom polju", rekao je za WSJ 22-godišnji poručnik Valentin Koval, "Ovo nam daje priliku da brzo reagiramo, pogodimo jedno mjesto, premjestimo se i učinkovito uništimo drugo."
U jedinici poručnika Kovala dva su HIMARS-a.
U jednom raketnom sustavu nalaze se tri osobe – vozač, ciljnik i zapovjednik. Zapovjednik prvo upisuje podatke o koordinatama u tablet računalo kako bi odredio najsigurniju lokaciju za paljbu.
‘Najsočnija meta‘
U roku od nekoliko minuta, HIMARS izlazi iz zaklona i kreće prema odabranom mjestu za lansiranje. Trideset sekundi nakon dolaska ispalili su sedam projektila u brzom nizu. Prije nego što su projektili pogodili svoje mete, vraća se u bazni logor.
"Mi smo najsočnija meta u regiji. Moramo konstantno biti u pokretu da bismo preživjeli", govori poručnik Koval.
Ruskom topništvu - kao i većini takvih sustava iz Prvog svjetskog rata - nedostaje preciznosti.
Kako bi uništili metu, trupe obično sravne sve oko nje. Streljivo se ispaljuje u rešetkastom uzorku, koji ima za cilj da nijedan teren u kvadrantu ne ostane netaknut. Ruske snage u Ukrajini bacaju desetke granata po hektaru kako bi pogodile jedan cilj, ističu analitičari.
HIMARS može obaviti isti posao sa samo jednom eksplozivnom bojnom glava od oko 90 kilograma, a svaki raketni sustav nosi jednu raketnu kapsulu sa šest raketa. Mijenjanje istrošene kapsule i stavljanje pune, pomoću dizalice integrirane u vozilu, traje otprilike pet minuta.
"Nije samo preciznost HIMARS-a ono što je revolucionarno", rekao je general Scales, "To je također sposobnost smanjenja tonaže".
Ukrajinski HIMARS-i provode tjedne na terenu bez povratka u bazu.
Jedinica poručnika Kovala, koja je primila prve HIMARS-e u lipnju, provela je posljednja tri mjeseca spavajući u šatorima pokraj raketnih bacača ili unutar obližnjih vozila za podršku.
Pojedinosti o misiji stižu kao geografske koordinate, s opisom mete i uputama o tome treba li koristiti eksplozivne projektile za oklopljena vozila ili fragmentarna punjenja za gađanje osoblja. Savjeti za ciljanje dolaze iz različitih izvora, uključujući američke obavještajne službe i ukrajinske partizane na okupiranim teritorijima.