Kada je prije desetak dana u Burkini Faso drugi put u posljednjih deset mjeseci izveden vojni puč, na ulicama glavnoga grada Ouagadougoua slavilo se uz ruske zastave, a razdragani prosvjednici zagrnuti u ruske trikolore napali su tamošnju francusku ambasadu te francuski kulturni centar u gradu Bobo-Dioulasso. Reporter BBC-ja iz Burkine Faso navodi riječi lokalnog krojača koji kaže da mu je ruka otpala jer je cijelu noć, kada je izvršen puč, šivao ruske zastave.
Nitko, pa ni vođa udara kapetan Ibrahim Traoré, ne želi reći da iza nasilne smjene vlasti stoji Moskva, iako je u intervjuu za TV postaju France 24 izjavio da "postoje, osim Francuske, i drugi partneri koji su ga spremni podržati, i to nije smo Rusija". "Rusija igra važnu ulogu, ali ne treba misliti da se treba oslanjati samo na Rusiju", rekao je pomalo ironično kapetan Traoré.
U Kremlju su pozdravili puč, a posebno ga je pohvalio šef ruske privatne vojske Wagner, Jevgenij Prigožin, čiji se plaćenici nalaze u desetak afričkih država gdje igraju važnu ulogu u sukobima i političkim intrigama. Poput Malija i Srednjoafričke Republike, ni Traoré ne isključuje mogućnost da u Burkinu Faso u pomoć pozove Wagner. Prema navodima BBC-ja, građanske opcije u Burkini Fasso razočarane su u Francuze te pozivaju Traoréa da se obrati Putinu i Wagneru.
Iako u Ukrajini Rusi ne stoje najbolje, a i tamo Wagner praktički preuzima "vodstvo" na bojištu od Ruske armije, sve se više govori kako u središnjoj i zapadnoj Africi (Mali, Čad, Srednjoafrička Republika, Burkina Faso) Rusija potiskuje poziciju Francuske, pogotovo jer se radi o većini upravo francuskih bivših kolonija. Rusija je još prije agresije na Ukrajinu bacila oko na Afriku, pogotovo baš u francuskoj i portugalskoj zoni interesa. Osim u spomenutim zemljama, ruski se utjecaj vidi preko nazočnosti Wagnera u Libiji, Sudanu (drže Port Sudan, Kartum i Darfur), Nigeru, Mozambiku i Angoli.
Desant na Afriku
Je li na djelu "desant" Rusije na Afriku, ne samo za politički, nego i ekonomski utjecaj? Recimo, Burkina Faso ima bogate rudnike zlata u čiju su vlasničku strukturu već, navodno, ušli prokremaljski oligarsi. Rusija se želi pozicionirati kao država koja nastavlja dekolonizirati Afriku od utjecaja nekadašnjih kolonijalnih gospodara, o čemu je na nedavnoj afričkoj turneji govorio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, a moskovski list Vedomosti najavljuje da će se 2023. godine održati novi summit Rusija-Afrika koji bi trebao ojačati ruski vojno-političko-ekonomski utjecaj na "crnom kontinentu".
Vedomosti pišu kako se "ruski krupni biznis" interesira za ulaganja i investicije u tim afričkim zemljama. List navodi da je Burkina Faso važna i zbog sve teže situacije u trenutačno najvažnijem francuskom afričkom savezniku Obali Bjelokosti. Francuski Libération navodi kako su vlasti u tim zemljama nezadovoljne angažmanom Pariza te i ondje sve više jača otpor prema Francuskoj. Istodobno, rastu "dionice" Rusije koja danas nastoji razviti sentiment iz 60-ih, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća kada je SSSR naoružavao i pomagao "oslobodilačkim antikolonijalnim pokretima", pa se Wagner i Vladimir Putin nastoje prezentirati kao "predstavnici nove ere dekolonizacije".
Osim toga, Burkina Faso postala je jedna od najvažnijih medijsko-propagandnih meta u Africi jer su pojačani "signali" Russia Today i Sputnika na francuskom jeziku koji obuhvaća okolne zemlje. Pogotovo je to Moskvi važno u trenutku kada joj u Ukrajini ne ide prema planu, a izložena je i sve većoj međunarodnoj izolaciji i sankcijama, pa smatra da bi mogla ako ne izbaciti, a onda barem napraviti velike probleme tradicionalnom zapadnom utjecaju na Afriku.
Doduše, nije na odmet spomenuti da, unatoč širenju svojih pipaka, niti jedna afrička država nije podržala Rusiju u glasovanju u UN-u u povodu ruske aneksije četiriju ukrajinskih regija, nego su gotovo sve bile suzdržane ili nisu pristupile glasovanju, čak ni one koje su dosad bile uz Rusiju, poput Eritreje, Etiopije i Zimbabvea.
Rudno i energetsko bogatstvo
Kako bilo, francuski mediji - a ruski slavodobitno - navode da Pariz gubi utjecaj u svojim bivšim kolonijama dok se Rusija ubacuje na njihovo mjesto kao "osloboditelj", kako piše TASS. Većina tih država bogata je rudnim i energetskim bogatstvom koje također privlači ruske biznismene, kojima Putin i na taj način želi kompenzirati gubitke koje su im prouzročile zapadne sankcije, pa tu nije priča samo o preotimanju političkog patronata. Sve se spomenute zemlje nalaze u ratu, a jačaju džihadistički pokreti koji kontroliraju određene dijelove tih država.
Iako su, recimo, Francuzi napustili Mali zbog neefikasnosti, a i u Srednjoafričkoj Republici i Mozambiku Wagner je preuzeo glavnu borbu s radikalnim islamistima, wagnerovci nisu uspjeli srediti situaciju kako se očekivalo i kako su obećali.
U Maliju i drugim sredinama s dolaskom Wagnera se broj napada džihadista nije smanjio. Čak su neke nevladine te međunarodne organizacije za ljudska prava optužile Wagner da krše ljudska prava te da u borbama s džihadistima uopće ne obraćaju pažnju na žrtve među civilnim stanovništvom, nego "lupaju" koga stignu.
No, postavlja se još jedno pitanje - neki neovisni ruski izvori navode da bi Rusija zbog sve lošijeg položaja u Ukrajini mogla smanjiti svoje snage i sudjelovanje u Siriji i Libiji, ako se ne i sasvim povući. Stoga je logično pitanje koliko se Rusija u ovom trenutku ima snage upustiti u nadmetanje i pripetavanje za utjecaj u Africi dok se batrga u Ukrajini. Pogotovo jer i sami ruski mediji navode da jedan puč može drastično promijeniti prioritete i situaciju neke od afričkih država te okrenuti vlast u jednu ili drugu stranu, prema Parizu ili Moskvi. Pitanje je svakako ima li Rusija dovoljno sredstava i resursa da se održi na tom skliskom području, koje je sklono čestim drastičnim političkim promjenama.