ANALIZA IGORA TABAKA

U sjeni ruske ofenzive, malo zapadnije se odvija prava drama u režiji Rusa, Srba i Bjelorusa

356. dan rata u Ukrajini – ruska ofenziva je u zastoju, donacije kapaju, a Moldova na oštrici noža

Igor Tabak i prizori iz okolice Soledara

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak 14. veljače ujedno je i 356. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Posljednjih dana je vrijeme na tamošnjim bojištima bilo hladno i oblačno, s ponešto snijega na istoku, što je itekako dobro služilo ruskoj strani za njena ofenzivna nastojanja – iako su, navodno, pritom bilježili i dosta ozeblina među ljudstvom s lošom vojnom opremom. Takvo će vrijeme potrajati još nekoliko dana, da bi krajem tjedna ipak krenulo zatopljenje, pa onda i kiše te time lošija prohodnost izvan cesta. Do tada bilježi se nastavak ruske ofenzive, koja polagano dovršava mjesec dana trajanja. Iako su proteklih tjedana bilježeni žestoki napadi uzduž praktično čitavih devetstotinjak kilometara bojišta, konkretnih uspjeha baš i nije bilo mnogo.

Posebno to vrijedi za područje Zaporižja (gdje se uvelike tek opipavalo raspored ukrajinske obrane), za zonu oko mjesta Vugledar (gdje su žestoki napadi rusko mornaričko pješaštvo i razne pomoćne postrojbe koštali izuzetno mnogo ljudi i tehnike, praktično bez pomaka), te na prostor oko okupiranog grada Donjecka – gdje je zauzeto selo Vodjane, ali i dalje stoje sva veća ukrajinska uporišta (prvenstveno Avdiivka, Pervomaiske, Krasnogorivka, Marinka, Novomihailivka). Slično je bilo i na krajnjem sjeveru Donbasa, gdje je zauzeto mjesto Dvorične, ali ukrajinske snage nisu izbačene sa svog uskog mostobrana na istočnoj strani rijeke Oskil, oko 16 km sjeverno od Kupjanska – a do sada nije uspjelo ni ozbiljnije ugrožavanje samog Kupjanska ili prometnog pravca kojim Ukrajina kroz to mjesto snabdijeva svoje snage na pravcu prema okupiranom gradu Svatove.

Tek ponešto bitnije napredovanje izgleda da se bilježi na potezu oko 35 km južno od Svatove, u širom prostoru okupiranog grada Kremina. Ta se zona posljednjih dana pokazuje borbeno sve aktivnijom, gdje agresori nastoje ukrajinske snage odmaknuti od samog grada Kremina na zapad – pa onda, po mogućnosti i dalje zapadno od ceste P-66, sve do rijeke Žerebec (s maksimalnim ciljem ponovnog osvajanja grada Limana, na oko 30 km istočno od Kremine). Pa ipak, usprkos velikih planova, za sada se ruske pomake na zapad mjeri tek ponekim kilometrom, a usprkos velikim naporima ondje se tek zaustavilo ukrajinske ideje o neposrednoj ofenzivi, te se branitelje odbacilo kroz šume – navodno malo zapadnije od mjesta Dibrova, te kroz šume prema rijeci Siverski Donjec, dok agresorski pritisak izgleda da postupno jača. Samo koji kilometar južnije, na desnoj strani Siverskog Donjeca, na ovo se bojište nadovezuje prostor ukrajinskog uporišta Bilogorivka (u Luhanskoj oblasti) koje i dalje odolijeva žestokim napadima, te brani ruskim postrojbama prolaz na zapad do ukrajinskog grada Siverska. I ovdje se posljednjih dana bilježi jačanje pritiska, iako do sada s malo koristi za napadače.

Malo je pomaka bilježeno i na oko 20 km bojišnice koja na jug ide do okolice zauzetog sela Berestove – da bi onda stigli i do šire zone grada Bahmuta, koji je i nadalje središnje poprište ruske ofenzive. Ondje se do prije nekoliko dana bilježilo konstantne, ali polagane ruske vojne uspjehe, iako je osvajanje prostora sjeverno i južno od grada Bahmuta bilo itekako skupo plaćeno. Kako sada izgleda, bojišnica tu od sela Spirne kod ceste T-1302 ide na jugozapad smjerom preko sela Ivano-Darivka, Vimka, Vesele, Rozdolivka i sve do sela Fedorivka na cesti T-0513 Siversk-Bahmut. Od tuda bojišnica otprilike prati tu cestu i prugu do sjevernih predgrađa Bahmuta – a baš na tom je potezu Rusima pošlo za rukom okupirati grad Soledar (oko 10 km sjeverno od Bahmuta), te niz sela sjeverno i južno od Soledara.

Posebno je bio zapažen prodor kojeg su agresori prošlog tjedna ostvarili zapadno od sela Blagodatne, gdje su na oko 6 km dubine prekinuli i prometnicu M-03 Bahmut-Slovjansk. Iako su na prostoru tog prodora zadnjih dana vođene žestoke borbe, nije jasno jesu li tu ruske snage na kraju bitnije odbačene istočno, tako da treba računati da je taj pristupni put Bahmutu ipak ozbiljnije ugrožen, a možda i trajnije prekinut. Posljednjih su se dana borbe vodile i u jugoistočnom zaleđu tog prodora – oko ukrajinskih uporišta u selima Krasna Gora i Paraskovivka, na oko 6 sjeverno od Bahmuta, gdje branitelji nastoje održati prilaze gradu te spoj magistrale M-03 na gradske prometnice. Iako su se ruski izvori u nedjelju 12. veljače prvo neslužbeno, a onda jučer i službeno hvalili zauzimanjem sela Krasna Gora – to su jučer demantirali s ukrajinske strane, navodeći kako se ondje i dalje vode borbe.

Dok je nedvojbeno kako se sjeverno od Bahmuta itekako smjenjuju napadi i kontranapadi – čini se da je slična situacija i unutar samoga grada, gdje izgleda branitelji drže većinu mjesta zapadno od rijeke Bahmutovke, a borbe se vode u stambenim četvrtima na njenoj istočnoj obali. Južno od grada izgleda da se napade zaustavilo na rubu stambene zone, dok su obuzdani i ruski napadi na prigradsko selo Ivanivske (oko 3 km jugozapadno), te u zoni do desetak km udaljenog sela Stupočki – gdje se prijetilo ruskim prodorom na zapad i fizičkim prekidanjem ceste T-0504 Bahmut-Kostjantinivka. Iako je ta prometnica pod vatrom napadača, a neke mostove na njoj su sami branitelji zadnjih dana dizali u zrak – izgleda da je agresori ipak nisu neposredno zauzeli, dok je prohodnom ostala i nedaleka zapadnija cesta Bahmut-Časiv Jar kao zadnja opskrbna žila grada. Pa ipak, situacija u gradu i oko njega je toliko teška da se od jučer pristup zabranilo za sve civile i humanitarce – ostavivši malobrojne preostale civile na brigu ukrajinskoj vojsci.

Redukcije struje u opadanju?

Iako se u petak 10. veljače bilježio posljednji veliki val zračnih napada na ukrajinsku elektro-infrastrukturu, učinak svega toga kao da nije bio prevelik. Iako Ukrajina posljednjih mjeseci broji gubitak oko 44 posto svojih nuklearnih izvora struje, 75 termoelektrana i 33 posto kogeneracijskih postrojenja – zapadna pomoć i veliki trud domaćih stručnjaka ipak su osigurali opstanak te nacionalne mreže. Nema sumnje da je tu pomogla i razna pomoć sa zapada – kako u opremi, tako i gotovom novcu, gdje se bilježi i najava oko 6 milijardi USD sredstava iz SAD. Posebno treba napomenuti kako je u petak 10. veljače tu bila zabilježena nova ruska taktika napada, koji je otvoren salvom kamikaza-dronova, pa onda „zakucan“ valovima raznih raketa – da bi se nekoliko sati nakon toga (od 18 do 23 navečer) opet poslalo val od 20 kamikaza-dronova Shaheed 131/136, valjda temeljem uvida u štete napravljene glavninom napada.

Pa ipak, za razliku od brojnih prethodnih primjera, posljedice ovog zadnjeg napada kao da su bile iznimno brzo sanirane, tako da se već u nedjelju 12. veljače čulo kako širom većih gradova neće biti redukcija potrošnje, što je onda nastavljeno i jučer te danas. Iz ukrajinskih se izvora čulo kako je ta situacija omogućena dovršetkom popravaka na nizu blokova pojedinih termoelektrana, koje su puštene u rad nakon provedbe remonta, kao i dobrim rezultatima rada više ukrajinskih hidroelektrana – što se kombiniralo s manjom potrošnjom za vikend, boljim vremenom, dužim periodom danjeg svjetla, te uvozima struje iz Slovačke. Naravno, pri tome su i dalje ostali problemi u opskrbi ondje gdje je teže oštećena transportna infrastruktura (Odesa), a naglasak je stavljen i na uspješnu opskrbu brojnih ključnih institucija i vlastitim agregatima – kojih je samo u zdravstvenom sustavu temeljem donacija i velikih kupovina raspoređeno više od 4.000 komada.

Jednako tako raste i popuna dodatnih vojnih postrojbi na ukrajinskoj strani – koju brojni proruski izvori ilustriraju službenim osobama što po gradovima fizički ganjaju potencijalne regrute, dok ukrajinska strana navodi sjajan odaziv dragovoljaca. Po njima, za predviđenih 8 brigada tzv. „Ofenzivne garde“ do jučer se skupilo oko 15.000 prijava, a prvih 800 dragovoljaca prošlo je i potrebne medicinske preglede. Taj bi postupak trebao potrajati do 31. ožujka, dok se tako prikupljene snage navodno nastoji ne koristiti za odbijanje aktualne ruske ofenzive – već je ideja dati im dovoljno vremena za obuku, naoružati ih novom tehnikom dobivenom od saveznika, te time formirati oštricu koja bi trebala biti korištena u nadolazećim ofenzivama branitelja.

Za to se vrijeme Ukrajina aktivno brani i od kibernetičkih napada, čiji se broj tijekom zadnjih godinu dana praktično pa utrostručio prema stanju 2021. godine. U odbijanju takvih nasrtaja na državnu infrastrukturu, logistiku te civilne i vojne baze podataka trebala bi pomoći i donacija koju u Ukrajinu donosi USAID – čijih bi oko 60 milijuna USD trebalo poslužiti dodatnome jačanju kibernetičke sigurnosti Ukrajine. Posebno je naglasak stavljen na (1) jačanje zaštite kritične infrastrukture od cyber-napada i (2) jačanje inicijativa za digitalnu transformaciju državnog poslovanja na koju je Ukrajina posljednje vrijeme posebno ponosna. Sve to će se provoditi u suradnji sa SAD, Novim Zelandom i Danskom.

Međunarodna scena

No nisu svi baš tako kooperativni. Naime, dok Bjelorusija preuzima predsjedanje Organizacijom ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO), gdje im se jučer pridružio i mađarski ministar vanjski poslova Péter Szijjártó – da bi ondje iznio svoje „stajalište o trenutnom prekidu rata“, za koje službeni Kijev sada stvarno ne mari. Ujedno, zadnjih se dana bilježio i austrijski otpor brojnim zahtjevima za neizdavanje austrijskih viza ruskim zastupnicima pri OESS. Dok je takvo postupanje Austrije tamošnji ministar vanjski poslova Alexander Schallenberg objašnjavao potrebom poštivanja obveza koje Beč ima kao sjedište brojnih međunarodnih institucija – s ponešto je manje objašnjenja prošlo austrijsko protivljenje sudjelovanju u obuci ukrajinskih tenkista u korištenju tenkova Leopard 2, kojih Austrija u svom arsenalu ima 56 komada (tipa 2A4).

Sasvim je drugačija klima za Ukrajinu vladala u EU i NATO krugu. Tu Europska unija još intenzivno promišlja svoj nadolazeći 10. krug sankcija protiv Ruske Federacije – u koje bi trebalo spadati isključenje ruskih državljana iz upravnih tijela EU kritične infrastrukture, ograničenja poslovanja još nekoliko ruskih banaka, te dodatne sankcije protiv brojnih pojedinaca – baš kao i ograničenja uvoza u EU ruske gume, asfalta i bitumena, te EU izvoza u Rusiju građevinskih strojeva i opreme te teških vozila, kao i elektroničkih komponenti iskoristivih u vojne svrhe. NATO savez je zato danas održao svoj mjesečni sastanak „Kontaktne skupine za obranu Ukrajine“, tzv. „Ramstein“ format – na kojem, usprkos ukrajinskih želja i najava, izgleda nije dominiralo pitanje skore donacije borbenih aviona u tu ratom ugroženu državu. Nasuprot tome, kao glavna pitanja su se profilirale teme (1) razvoja tzv. „tenkovske koalicije“, te daljnja isporuka takve oklopne tehnike na ratište, (2) formiranje zajedničke sigurnosne granice za streljivo koju bi trebalo održavati u Ukrajini, (3) programi obuke za ukrajinske vojnike, te (4) osiguravanja stabilnosti potpore za Ukrajinu – kao i provedba tzv. „vojnog Schengena“ za neometano prebacivanje tehnike prema ratištu.

Sve to je zapravo jako hitno, budući je ruska strana zadnjih tjedana očigledno nanovo preuzela inicijativu na bojištima, te se isporuka raznih obećanih roba i usluga u Ukrajinu polagano pretvara u svojevrsnu trku s vremenom – gdje su obećanja dana, a njihovo ispunjenje bi objektivno bilo potrebno što prije, u tjednima i mjesecima, umjesto u mjesecima i godinama. Na taj skup „Ramstein skupine“ u Bruxellesu odmah se nadovezao i dvodnevni sastanak NATO ministara obrane – koji će osim stanja u Ukrajini za temu imati i pitanje NATO članstva Švedske i Finske. To je još jedna tema na kojoj kočnicu uz Tursku pritišće i Mađarska, koja je formalno izjavila te kandidature parlamentarno ratificirati ovoga mjeseca, čemu ipak nema mnogo naznaka. Još je veći problem Turska – koja bi Finsku propustila, ali sa švedskom kandidaturom ima ogromnih te teško premostivih problema. No, budući da tu pregovori itekako žurno teku iza zavjesa, treba uočiti da se članstvo obje ove države još uvijek očekuje do ovoga ljeta – ako nešto ne krene krivo. Do tada, i Švedska i Finska su na aktualnom NATO sastanku sudjelovale kao posebno pozvani partneri i zemlje „potencijalne“ članice.

Za to vrijeme se u samoj Ukrajini nastavila kampanja borbe protiv korupcije – u kojoj je smijenjen zamjenik čelnika Nacionale garde, osoba ujedno zadužena i za logistiku organizacije. Sve se to samo nadovezalo na prošlotjedne smjene – koje su posebno pogodile vrh ukrajinskog obrambenog resora. I dok je mimo očekivanja mnogih ministar obrane Oleksij Reznikov ostao na položaju (te predvodio nacionalnu delegaciju u Bruxellesu) – danas su imenovana tri nova zamjenika ministra obrane: prvog zamjenika, zamjenika zaduženog za digitalnu transformaciju, te zamjenika zaduženog za europske integracije i međunarodne odnose. Ujedno je došlo i do ozbiljne promjene u načinu kako se kadrovski popunjava ukrajinsko Ministarstvo obrane – gdje je predsjednik Zelenski svojom uredbom 13. veljače izričito dozvolio da djelatna vojna osoba može postati prvim zamjenikom ministra obrane (konkretno, general-pukovnik Oleksandr Pavljuk), otvarajući put na takva civilna mjesta i drugim profesionalnim vojnicima. Za protutežu je onda Zelenski zadužio Kabinet ministara da Vijeću za nacionalnu sigurnost i obranu Ukrajine podnese prijedloge za buduće jačanje demokratske civilne kontrole nad tijelima i postrojbama sektora sigurnosti i obrane u skladu sa standardima NATO-a – čemu je ova njegova jučerašnja odluka o djelatnim vojnim kadrovima zapravo suštinski suprotstavljena.

Donacije iz inozemstva

Iako se u nekoliko prethodnih navrata uoči sastanka u „Ramstein formatu” posebno mnogo čulo o međunarodnim donacijama vojne opreme za Ukrajinu – ovoga je puta to skoro pa izostalo. Iako Slovačka ovih dana opet razmatra svoje doniranje borbenih zrakoplova MiG-29 – što se nastoji kompenzirati novcima iz EU fondova – ipak tu nije javno donesena neka konkretna odluka. Jednako tako se Europska unija nije uspjela dogovoriti ni oko nekakve zajedničke proizvodnje te nabave streljiva za Ukrajinu, dok Nizozemska nije uspjela provesti ni spominjanu donaciju bilo tenkova Leopard 2 (otkup i donaciju, temeljem postojećeg iznajmljivanja opreme u Njemačkoj) bilo borbenih aviona F-16 – za što se ipak prvo treba dogovoriti sa Sjedinjenim Američkim Državama. Tek je Litva u petak 10. veljače put Ukrajine poslala protuzračne topove Bofors L-70 za zaštitu kritične infrastrukture, a Poljska je na bojište donirala 50 kompleta komunikacijskih stanica Starlink – za tzv. „točke nepobjedivosti“ u Dnjepropetrovsku – dok je iz Pakistana preko Njemačke navodno stiglo oko 10.000 komada raketa za VBR sustav „Grad“.

Ipak se iz Njemačke čulo kako ondje idućega tjedna počinje obuka Ukrajinaca na tenkovima Leopard 2 – gdje bi oni tijekom šest do osam tjedana na poligonima u Münsteru trebali savladati to oružje, kao i njegovo integriranje s borbenim vozilima “Marder” – čije su ukrajinske posade ondje već na obuci. No to je samo jedan od programa obuke tenkista – dok slični tečaj već traje i u Poljskoj, gdje za tenkove Leopard 2 vojnike iz Ukrajine obučavaju na tenkovskom poligonu u Świętoszówu, na jugozapadu Poljske. Riječ je o ukupno 105 ukrajinskih vojnika, odnosno o 21 posadi tenka, kao i tehničkom osoblju za održavanje koje bi još oko mjesec dana trebali intenzivno trenirati domaćini uz suradnju dodatnih instruktora iz Kanade te Norveške. Pri tome treba posebno spomenuti Norvešku, koja je svježe usvojila svoj petogodišnji plan pomoći Ukrajini vrijedan oko 7 milijardi USD. Prvi dio te pomoći specificiran je baš danas – 8 tenkova Leopard 2A4, te još 4 komada bilo tenka za izvlačenje ili mostopolagača (ovisno o ukrajinskim potrebama). Uz to, u paket će ići još i potrebno streljivo te rezervni dijelovi, dok Norveška mimo tenkova uplaćuje još i 250 milijuna kruna (oko 23 milijuna eura) fondu EU-Ukrajina u okviru Europskog instrumenta mirovne pomoći (European Peace Facility) – također za dijelove te streljivo za buduće ukrajinske Leoparde 2.

Kriza na pomolu

Sve to sa zebnjom promatraju iz formalno neutralne Moldove – države koju Ruska Federacija već desetljećima drži u šaci podržavanjem od 1992. „zamrznutog sukoba“ i tamošnje separatističke tvorevine Pridnjestrovlje. Dok Moldova često ostaje bez struje kada ruske rakete oštete strujnu infrastrukturu juga Ukrajine, a rakete ispaljene prema Ukrajini učestalo prelijeću i njihov zračni prostor – ondje je u petak 10. veljače pala samo 18 mjeseci stara pro-europska Vlada. Dok nije tajna kako Moldova ima pregršt problema, zaoštravanje političke situacije ipak se prvenstveno pripisivalo kombinaciji proeuropske premijerke i predsjednice – gdje se, suočena s ratom u susjedstvu i ruskim prijetnjama, predsjednica Maia Sandu prije dvadesetak dana čak usudila i pomisliti na NATO članstvo svoje zemlje. Nakon što se prošloga tjedna u Bruxellesu od ukrajinskog predsjednika Zelenskog čulo kako su ukrajinske sigurnosne službe otkrile ruski plan za rušenje demokracije te preuzimanje vlasti u Moldovi – postojanje tako nečega jučer je potvrdila i sama moldovska predsjednica Sandu.

Navodno se tu radilo o nastojanju za rušenjem kompletne legitimne vlasti u Kišinau, o dovođenju na vlast osoba sklonih Rusiji, te o okončanju bilo kakvih procesa europske ili atlantske integracije za Republiku Moldovu – sve to uz pomoć uvezenih građana Rusije, Crne Gore, Bjelorusije i Srbije. Ne bi li se tome suprotstavila, Maia Sandu je na mjesto novog premijera nominirala svog savjetnika za obranu, proeuropskog političara Dorina Receana – koji se već izjasnio kako bi namjeravao Moldovu održati na EU-putu. Dok se kompletna ruska reakcija za sada ograničila na nedjeljne tvrdnje tamošnjih ruskih diplomata da baš neutralni status Moldove „jamči mir u regiji“, uz današnje odbijanje ikakvih primisli na takve subverzivne aktivnosti, iz Srbije i Crne Gore su zatražene dodatne informacije o mogućoj ulozi njihovih državljana u takvom nekakvom planu. Na sve ove napetosti nije dobro sjelo ni današnje uočavanje „nepoznatog letećeg objekta“ – radi kojeg je oko podneva Republika Moldova „iz sigurnosnih razloga“ n preko 3 sata zatvorila svoj kompletni zračni prostor. Dok tek ostaje utvrditi je li se tu radilo o nekakvom (vjerojatno meteorološkom) balonu, ili zlonamjernim bespilotnim letjelicama na izviđačkoj misiji - teško je očekivati da to ujedno bude i zadnja riječ u ovoj geopolitičkoj igri u kojoj se koplja lome ne samo na Ukrajini, već i na brojnim drugim državama koje su uspješno pobjegle iz okrilja SSSR i Rusije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 10:48