Vratile su se prometne gužve i velika razina zagađenja, piše Guardian. Politički čelnici organiziraju masovne skupove, daleko više usredotočene na međusobnu borbu nego bilo koji virus. Iako se siromašniji Nepalci bore s groznim ekonomskim posljedicama covida-19, barem se na površini čini da se svakodnevni život u glavnom gradu Katmanduu vraća u normalu.
“Kao da se ništa nije dogodilo. U noćnim klubovima je gužva. Škole i fakulteti se ponovno otvaraju. Sportska borilišta su puna. Čini se da covid ne postoji", kaže Sameer Mani Dixit, stručnjakinja za javno zdravstvo. "To prkosi logici."
Sa slabim sustavom javnog zdravstva, obiteljima od nekoliko generacija koje dijele prenatrpan stambeni prostor i velikom migrantskom radnom snagom koja se vraća iz Indije, izgledalo je da će koronavirus napraviti ozbiljan pomor u Nepalu, jednoj od najsiromašnijih azijskih zemalja.
Umjesto toga, stopa zaraze stalno pada, s prosječno 3.000 dnevnih slučajeva u listopadu na oko 300 u siječnju. Prošli je tjedan Nepal zabilježio svoj prvi dan od kolovoza bez smrti povezane s covidom. Ukupno je nešto više od 2.000 ljudi umrlo od početka epidemije, u populaciji od gotovo 30 milijuna.
“Broj slučajeva definitivno opada. Stopa prijema u bolnicu vrlo je niska... Sve u svemu, čini se da je virus u ovoj fazi obuzdan”, kaže Basu Dev Pandey, bivši direktor vladinog Odjela za epidemiologiju i kontrolu bolesti.
Stručnjaci kažu da je teško odrediti razloge koji stoje iza očito niske stope zaraze zbog nedostatka pouzdanih podataka, ali infektolog dr. Anup Subedi ističe da je testiranje bilo ograničeno i upozorava da je zemlja još uvijek ranjiva na nove sojeve. “Ako dođu nove varijante, imunitet krda nije važan. Svi opet postaju ranjivi. Moj je veliki strah da ova stvar može ponovno eksplodirati i da nemamo mjera da odgovorimo", kaže.
Iako je vlada lani u ožujku uvela nacionalni lockdown koji je završio u srpnju i zabranila povratak čak i vlastitih građana iz inozemstva, kritičari kažu kako je upravljanje virusom bilo stihijsko, s malo proaktivnog praćenja slučajeva, malo kontrola na otvorenoj granici s Indijom i neučinkovitim sustavom karantene.
“Vlada je bila vrlo neučinkovita. Došlo je do nesklonosti angažiranju stručnjaka i korištenju podataka i znanosti. Premijer nije slijedio savjete iz javnog zdravstva. Davao je mješovite poruke”, kaže Subedi.
Usred pandemije, vladajuća komunistička partija zaokupljena je sukobima. Unatoč velikoj većini, premijer K.P. Sharma Oli raspustio je parlament u prosincu i zatražio prijevremene izbore očito nastojeći odustati od sporazuma o podjeli vlasti s rivalom - potez za koji njegovi protivnici tvrde da je neustavan.
Ovaj potez izazvao je niz prosvjednih skupova koje su organizirale skupine iz cijelog političkog spektra - suparničke frakcije Komunističke stranke, oporbene nepalske stranke Kongresa i aktivisti civilnog društva - na koje je izašlo više desetaka tisuća ljudi.
No, čak i dok se čini da se rizici po zdravlje povlače, ekonomski pad uslijed virusa bio je strašan. Razine nezaposlenosti i zaduženosti građana porasle su, posebno za one koji se bave turizmom i 'neformalnim' sektorom.
Doznake od milijuna Nepalaca koji rade u inozemstvu i dalje su visoke, ali Svjetska banka procijenila je da je gospodarstvo u 2020. godini poraslo za samo 0,2 posto, u odnosu na 7 posto prethodne godine.
Na južnom rubu Katmandua, Shova Shrestha nekad je zarađivala za život prodajući povrće iz malih kolica. To se naglo završilo kad je počelo zaključavanje i ona nije uspjela ponovno pokrenuti posao.
“Život nakon zaključavanja bio mi je jako težak. Tražim posao, ali ne mogu naći ništa. Moj suprug je počeo piti. Ne mogu platiti školarinu za svoju djecu", kaže Shrestha.
Oko visokih vrhova regije Everest, turistička je industrija uništena. Vlada se nadala privući 2 milijuna turista u 2020. godini, ali stiglo ih je samo 230.000, i to većina u mjesecima prije zaključavanja, što predstavlja pad od više od 80 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Dingboche, zajednica na dobro utabanoj ruti do baznog kampa Everest, znala je dnevno vidjeti 500 do 700 trekera tijekom najprometnije sezone, ali od početka pandemije protok turista i novca zaustavio se.
Nyima Tsering Sherpa, koja vodi kolibu u selu, kaže: „Gotovo svi u ovoj regiji ovise o turizmu, ali od ožujka nismo zaradili ništa. Sad se samo oslanjamo na štednju. U početku su se ljudi bojali virusa, ali sada je jedina briga nedostatak novca."
Na južnim ravnicama Nepala, jednoj od najsiromašnijih regija u zemlji, virus je ostavio već siromašne i marginalizirane skupine koje se bore za opstanak. Naročito je pogođena Harawa-Charawa, zajednica poljoprivrednih radnika koji su napušteni, često na rubu ropstva prisiljeni raditi za zemljoposjednike kod kojih su se zadužili po lihvarskim kamatama.
Tijekom zaključavanja, mnogi nisu mogli putovati na polja zemljoposjednika kojima duguju novac, ostavljajući ih tako bez nadnica i mogućnosti da vraćaju dug. Deseci tisuća radnika migranata vratili su se iz Indije ili gradova Nepala, što je dodatno povećalo pritisak na dohotke kućanstava.
Mnoge obitelji Harawa-Charawa bile su prisiljene pouzdati se u dijeljenje pomoći ili su u nekim slučajevima uzimale daljnje zajmove s visokim kamatama, što ih je gurnulo još dublje u dugove. Oni koji su mogli raditi bili su plaćeni čak i manje nego inače - samo 1,25 funti dnevno - jer su vlasnici zemlje iskorištavali očajne okolnosti.
“Lokalna mi je vlada samo jednom dala 10 kg riže. To nije bilo dovoljno da se prehrani naša obitelj niti tjedan dana. Nedostatak sredstava za život postao je vrlo težak”, kaže aktivistica zajednice Lagendra Sada.
Pandemija koronavirusa razotkrila je ukorijenjene socijalne probleme: loše upravljanje, kastinsku diskriminaciju, nedostatak posla i rašireno siromaštvo, kaže Kanchan Jha, direktor organizacije Sano Paila, koja podržava marginalizirane zajednice.
“Ljudi ostaju bez posla. Frustracija i bijes su u porastu”, kaže Jha. "Bojim se da bi u budućnosti moglo biti sukoba."