Ukrajinski istražitelji otkrili su u Hersonu "sobu za mučenje" gdje su deseci muškaraca navodno bili zatočeni, mučeni strujom, pretučeni, a neki od njih i ubijeni, piše Guardian čiji su reporteri bili na mjestu događaja.
Policija je izvijestila da su ruski vojnici sredinom ožujka zauzeli centar za maloljetnike i pretvorili ga u zatvor za one koji su odbijali suradnju ili koji su bili optuženi za "partizansku aktivnost".
Tri susjeda i dva lokalna trgovca rekli su da su prvi vrisak čuli šest tjedana nakon što su ruski vojnici zauzeli zgradu. Svjedoci su ispričali kako su ljude dovodili s vrećama na glavama i iznosili neka tijela.
Mikola Ivanovič, čiji balkon gleda na stražnje dvorište zatočeničkog centra, rekao je da je vidio dva tijela bačena u garaže iza centra.
"Izašli bi pretučeni… potpuno dezorijentirani", rekla je Ira, vlasnica kioska ispred pritvorskog centra. "Ušli bi ovamo i pitali nas za upute, a mi smo im dali novac za autobus."
Svjedoci su rekli kako nikada nisu vidjeli lica ljudi koji su bili zaduženi za centar, jer su nosili balaklave i bili odjeveni u crno od glave do pete.
Ruski vojnici u kolovozu su ušli u kuću umirovljenika Vitalija Serdjuka, razbacali stvari i pucali u zrak kad su se susjedi bunili, a zatim su ga odveli u pritvorski centar.
Bio je toliko pretučen tijekom četiri dana koliko je bio zatočen, da je njegova supruga Elena rekla da se bojao izaći iz kuće posljednja dva mjeseca.
Rečeno mu je da su ga tukli zbog njegovog sina, vojnika u ukrajinskoj vojsci. Njegov sin, koji nije bio u Hersonu za vrijeme njegove okupacije, nedavno je ranjen tijekom borbi.
Informatičara Zeniu Dremo udarili su u čelo na kontrolnoj točki ostavivši mu vidljiv ožiljak, jer nije imao cigarete da ih da vojnicima.
"Samo su me malo tukli – imao sam sreće", rekao je Dremo, "ali moje cimere su jako pretukli." Rekao je da su ruski vojnici njegovom cimeru "jedan elektrošoker pričvrstili na testise, a drugi na penis". "Onda bih dva sata sjedio tamo i slušao ga kako vrišti", ispričao je. "Do danas loše spavam noću."
Dremo je rekao da je vidio samo ljude u svojoj ćeliji, no u njegovoj ih je bilo osam i redovito su se mijenjali. Ispričao je kako je čuo da su bile ukupno 23 ćelije, što sugerira da je oko 180 ljudi moglo biti držano tamo u bilo kojem trenutku.
"Tamo je bilo i žena", rekao je Dremo. "Bile su najmanje dvije ženske ćelije. Imali smo jednu prijateljicu, Anu, koja je bila tamo. Nisu je silovali, ali su joj obrijali glavu."
Okrutna ispitivanja
Jedan od onih koji su preživjeli tjedne zlostavljanja od strane ruskih i proruskih snaga koje su okupirale Herson i prijetile ubojstvom njegovoj obitelji bio je i Anatolij Stocki.
Držali su ga tjednima vezanog u pritvoru, tukli su ga i tresli strujom. Mokrio je krv i izgubio 25 kilograma.
"Razmišljao sam o samoubojstvu", rekao je u intervjuu za AFP. Pripadnik ukrajinskih teritorijalnih obrambenih snaga koji je u pritvoru napunio 50 godina kazao je kako mu je snagu da sve preživi dalo razmišljanje o njegovoj obitelji.
Stocki je prvi put priveden 25. travnja. Rusi su došli po njega dok je bio kod kuće sa suprugom i trogodišnjom kćeri.
"Dao sam im svoje oružje jer su prijetili da će mi ubiti obitelj", rekao je.
Rusi su mu stavili kapuljaču na glavu i odveli ga u nešto za što je mislio da je policijska postaja blizu njegove kuće.
U ćeliji su ga vezali za stolicu, a onda su ga trojica ili četvorica, za koje smatra da su bili pripadnici FSB-a, ispitivali o oružju pronađenom u njegovoj kući, pri čemu je zaradio nekoliko udaraca.
"Tukli su me pendrekom i prislonili mi pištolj ili pušku na glavu", rekao je.
Rusi su mu potom uzeli otiske prstiju, zabranili mu da napusti grad te mu naredili da surađuje s moskovskim snagama.
Deset dana kasnije izbacili su ga na ulicu.
"Kad sam došao kući, bio sam sav u modricama", rekao je.
Pobrinuo se da njegova supruga i kći napuste grad kroz kontrolnu točku u blizini Zaporožja, oko 300 kilometara sjeveroistočno od Hersona. On je ostao, rekavši da je previše uplašen da ode.
‘Morkio sam krv‘
Stocki je ponovno uhićen 6. srpnja, dok su pripadnici građanskog otpora postajali sve aktivniji, rekao je.
Vjeruje da su ga drugi put najvjerojatnije zarobili pripadnici ministarstva državne sigurnosti Narodne Republike Donjeck, koju je ruski predsjednik Vladimir Putin anektirao krajem rujna.
Rekli su mu kako znaju da je već bio u pritvoru, no da nije ispitan kako treba.
“Sad ćeš nam reći sve, koga poznaješ i gdje ti je oružje”, kazali su mu.
“Prvih pet-šest dana su me tukli”, ispričao je.
"Noću mi nisu dali spavati. Svaka dva sata ulazili bi mi u ćeliju i tjerali me da ustanem i izgovorim svoje ime."
Morao je sjediti vezan lisicama za cijev i nije mogao leći.
Jednog dana su ga odveli u drugu ćeliju na ispitivanje. Vezali su mu ruke i noge, polegli na pod i zakačili mu štipaljke na male prste.
"Ubijali su me strujom dok sam ležao na zemlji. Zgrče ti se mišići i sve u tebi se izvija", ispričao je.
Ukrajinac je rekao da mu je rijetko bio dopušten pristup toaletu te je morao koristiti prazne boce za obavljanje nužde.
Prva dva tjedna mokrio je krv. "Bubrezi mi nisu dobro funkcionirali", rekao je.
Hranu bi dobivao svaka tri dana i vjeruje da je u pritvoru izgubio oko 25 kilograma.
Napokon je pušten 20. kolovoza nakon čega je zbog straha umjesto da se vrati svojoj kući, otišao živjeti kod rodbine.
Drugi put držali su ga u staroj poslovnoj zgradi u središtu Hersona na čijem su ulazu bile izvješene zastave Japana, Sjedinjenih Država i Ukrajine.
Novinari AFP-a pokušali su pristupiti četverokatnici, no odbijeni su.
"Istraga je u tijeku", rekao je muškarac na ulazu, ne iznoseći više detalja.