Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel za Jutarnji list je napisao tekst u kojem objašnjava da se Europa suočava s najvećim sigurnosnim izazovom od Drugog svjetskog rata te da mora razviti svoju obrambenu spremnost, a prenosimo ga u cijelosti.
U 3:30 ujutro 24. veljače 2022. probudio me zvuk telefona. Za taj trenutak ne mogu vas pripremiti ni bezbrojni obavještajni sastanci s upozorenjima o ruskoj invaziji na Ukrajinu. Kad mi je predsjednik Zelenski teškim glasom kazao: „Bombe padaju na nas, ovo je opća invazija”, znao sam da se čitav sigurnosni krajolik koji postoji od Drugog svjetskog rata zauvijek promijenio. S njime se morao promijeniti i EU, i to brzo.
U roku od nekoliko sati čelnici i čelnice EU-a sastali su se u Bruxellesu na izvanrednom sastanku na vrhu kako bi oblikovali odgovor EU-a na tu invaziju. Riječi nam nisu bile potrebne. Trebalo je djelovati. Taj trenutak u povijesti zauvijek će ostati u sjećanju svih čelnika i čelnica EU-a. Odluke donesene na tom sastanku Europskog vijeća značile su rođenje geopolitičkog EU-a.
Podcijenivši zajedništvo cijelog EU-a i odlučnost Ukrajine da obrani svoj teritorij, Kremlj je pogrešno pretpostavio da će rat protiv Ukrajine biti lagan i gotov za tri dana, te time pokazao u kolikoj je zabludi njegovo vodstvo. Kremlju nije stalo do dobrobiti svojeg naroda, blagostanja svoje zemlje ni mira u regiji. S druge strane, Ukrajina i njezini stanovnici odupiru se, ponovno zauzimaju prisvojeni teritorij, potiskuju rusku mornaricu s Crnog mora i nanose velike gubitke ruskim snagama.
Dvije godine nakon početka rata, sada je jasno da se Rusija neće zaustaviti na Ukrajini, baš kao što se prije deset godina nije zaustavila na Krimu. Rusija nastavlja s taktikom destabilizacije – u Moldovi, u Gruziji, na južnom Kavkazu, na zapadnom Balkanu te čak i dalje, na dijelovima afričkog kontinenta.
Rusija je ozbiljna vojna prijetnja našem europskom kontinentu i globalnoj sigurnosti. Ako EU ne odgovori kako treba i ne pruži Ukrajini dovoljnu potporu kako bi je zaustavila, sljedeći smo na redu.
Stoga moramo biti spremni za obranu i prijeći na „ratno gospodarstvo”. Vrijeme je da preuzmemo odgovornost za vlastitu sigurnost. Više ne možemo računati na druge ni biti na milosti izbornih ciklusa u SAD-u ili drugim zemljama.
Moramo ojačati svoju sposobnost obrane demokratskog svijeta, i radi Ukrajine i radi Europe. Snažnija Europa doprinijet će i snažnijem NATO-u i ojačati našu kolektivnu obranu.
Iako možemo biti ponosni na sve što smo dosad postigli, još mnogo toga možemo i moramo učiniti. U telefonskom razgovoru dva dana nakon početka rata predsjednik Zelenski apelirao je na EU da pošalje oružje. Zajedno s visokim predstavnikom Borrellom i čelnicima i čelnicama EU-a radili smo na isporučivanju smrtonosnog oružja Ukrajini. To je bio presedan u povijesti naše Unije. Već tijekom tog vikenda prvo je oružje stiglo u Ukrajinu.
Predanost Europe Ukrajini i njezinu stanovništvu otada je na svakom sastanku Europskog vijeća nepokolebljiva.
Pojačali smo napore i u vojnom području. Od početka rata europska obrambena industrija povećala je svoj proizvodni kapacitet za 50 %, a do kraja iduće godine udvostručit ćemo europsku proizvodnju municije, na više od dva milijuna komada streljiva godišnje.
U međuvremenu, na drugom kraju kontinenta propagandom iz Kremlja pokušava se naše građane u Europi uvjeriti da nas se rat u Ukrajini ne tiče, da iscrpljuje naše proračune i razjedinjuje nas. To su očite laži. Moramo učiniti više kako bismo pomogli Ukrajini i ojačali našu europsku obranu. Moramo moći govoriti ne samo jezikom diplomacije, nego i jezikom moći.
Rusija će ove godine navodno potrošiti 6 % BDP-a na obranu, dok EU na nju i dalje u prosjeku troši manje od NATO-ova cilja od 2 % BDP-a. Europa desetljećima ne ulaže dovoljno u svoju sigurnost i obranu. Danas se suočavamo s najvećim sigurnosnim izazovom od Drugog svjetskog rata i stoga moramo izgraditi svoju obrambenu pripravnost. Za to će biti potreban radikalan i nepovratan pomak prema strateškom razmišljanju o sigurnosti.
Ukrajina mora biti naš prioritet, a trošiti moramo više, pametnije i manje rascjepkano.
Potpora Ukrajini
Dok jačamo svoje obrambene kapacitete, moramo se pobrinuti da Ukrajina dobije ono što joj treba na bojištu. Ukrajinskim vojnicima hitno su potrebni metci i projektili te sustavi protuzračne obrane kako bi kontrolirali nebo.
Moramo upotrijebiti europski proračun za kupnju vojne opreme za Ukrajinu, a neočekivanu dobit od imobilizirane ruske imovine iskoristiti za kupnju oružja Ukrajini.
Više zajedničke kupnje
Trebali bismo do 2030. nastojati udvostručiti ono što kupujemo od europske industrije. To će našim poduzećima omogućiti veću predvidljivost. Višegodišnji ugovori potaknut će ih i da povećaju svoje proizvodne kapacitete. Time će se ojačati naša obrambena industrija, povećati obrambena pripravnost, ali i otvoriti radna mjesta i omogućiti rast u cijelom EU-u.
Lakši pristup financiranju
Ulaganja u obranu su skupa, ali bez njih ne možemo povećati proizvodnju u području obrane. Moramo industriji olakšati pristup javnom i privatnom financiranju. Izdavanje europskih obrambenih obveznica radi prikupljanja novca za kupnju materijala ili ulaganja u našu industriju također bi moglo biti moćno sredstvo za jačanje naše tehnološke, inovacijske i industrijske baze.
Moramo razmotriti i proširivanje mandata Europske investicijske banke i prilagoditi politiku kreditiranja kako bismo mogli snažnije podupirati europsku obrambenu industriju, npr. promjenom definicije robe s dvojnom namjenom.
Čelnici i čelnice EU-a ponovno se sastaju u Bruxellesu dvije godine nakon tog ključnog sastanka Europskog vijeća. U ovom presudnom trenutku u globalnoj povijesti Europa mora biti pripravna na obranu i prilagoditi se ozbiljnosti prijetnje. Ta borba zahtijeva snažno vodstvo kako bi se naši građani, poduzeća i vlade ujedinili u izgradnji novog duha sigurnosti i obrane diljem europskog kontinenta.
Ako želimo mir, moramo se pripremiti za rat.