Najpoznatiji motor karlovačkog Adriadiesela je onaj iz Černobila. O pouzdanosti govori podatak da je preživio čak i tamošnju havariju te je stao jer je nestalo goriva.
Neugodni kadrovi požara nastalog granatiranjem nuklearne elektrane u Zaporižju s posebnom se pažnjom prate u Karlovcu. Ondje je sjedište Adriadiesela, i danas vodeće tvrtke za proizvodnju dizelskih motora i opreme za energetska i tehnološka postrojenja u jugoistočnoj Europi.
Zajedno s Jugoturbinom, kojoj je pravni sljednik, u zemljama bivšeg istočnog bloka u svojim pogonima proizveli su više od 50 generatorskih setova, odnosno divovskih dizelskih motora koji služe za napajanje nuklearnih elektrana u slučaju havarije i nestanka struje u samoj elektrani.
Dovezao ga Antonov
Od 1976. do 1988. na područje Rusije i Ukrajine isporučeno je 45 motora, a u posljednjih deset godina moderniziranih verzija tog tipa motora pod brendom Adria 40 isporučeno je sedam. Sveukupno, zajedno s brodskim i drugim motorima, u posljednjih šezdesetak godina u više od 50 zemalja svijeta isporučeno je oko 1600 ovakvih gigantskih dizelskih postrojenja.
Na ovim su motorima radile stotine karlovačkih inženjera kroz godine, najpoznatiji njihov havarijski motor je onaj iz nuklearke Černobil, a o pouzdanosti dovoljno govori podatak da je njihov motor preživio čak i tamošnju havariju te je stao s radom nakon što mu je nestalo goriva.
Prije dvije godine u Karlovcu su servisirali 84 tone težak motor iz NE Smolensk, proizveden također u Karlovcu 1978., koji je u Zagreb dovezao zrakoplov Antonov. Praktički do pred početak rata karlovački stručnjaci održavali su postrojenja diljem Rusije i neka u Ukrajini te ih opskrbljivali s rezervnim dijelovima za svoje tipove motora.
Predsjednik uprave Adriadiesela Nenad Končar nam je potvrdio da je poslovna suradnja s Rusijom zamrznuta zbog sankcija prema toj zemlji, no nije želio ulaziti u detalje i predviđanja kako će sve ovo završiti za dvije zemlje i za njegove buduće poslove. No, pričali smo s Vladimirom Hristovim i Vlatkom Benkovićem. Obojica su danas umirovljenici koji su čitav radni vijek proveli u Jugoturbini, odnosno Adriadieselu. Hristov je 15 godina bio i direktor poduzeća, a Benković je radio kao šef montaže.
Sigurna tehnologija
- Naši motori nisu u Zaporižju, isporučili smo ih bili u Černobil. Prije nekoliko godina smo bili u Mikolajivskoj oblasti. Intenzivniju suradnju smo imali na ruskom tržištu i s novim motorima za Kursku i Rostovsku oblast, kao i s rezervnim dijelovima za druge tamošnje nuklearke - rekao nam je Hristov.
Pitamo ovog inženjera koliko su opasne situacije kao ova koja se danas dogodila u Zaporižju, a on kaže da rad tamošnje nuklearke ipak održava sigurnija tehnologija nego što je to bio slučaj u Černobilu te "vjeruje da i Rusi imaju na pameti štetu koju bi mogli počiniti i sebi samima u slučaju radioaktivnosti".
Umirovljenik Vlatko Benković radio je kao monter na sve i jednom isporučenom havarijskom motoru, kao i na rezervnim dijelovima isporučenima u Ukrajinu i Rusiju. Kaže nam je da je glavna odlika njihovih motora bila jednostavnost i pouzdanost te su u vrijeme socijalizma uglavnom i radili za Sovjete.