Bulent Kenes, turski novinar koji je bio glavni urednik novina na engleskom jeziku Today‘s Zaman, uhićen je u listopadu 2015. jer su ga turske vlasti optužile za vrijeđanje turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana putem Twittera. Osuđen je tada na 21 mjesec zatvora. Godine 2016. Erdoganov režim objavio je uhidbeni nalog za Kenesa zajedno s 46 drugih istaknutih novinara i pisaca, navodno povezanih s vojskom koja je kovala urotu čiji je cilj bio državni udar. Turska i predsjednik Erdogan sada traže da se Kenes izruči iz Švedske, gdje živi zadnjih 6 i pol godina. U susretu sa švedskim premijerom Erdogan je izručenje novinara predstavio kao uvjet da Ankara ratificira članstvo Švedske u NATO-u.
Kenes je za nezavisni ruski portal The Insider objasnio kako to Erdoganov režim progoni novinare, po čemu su Erdoganov i Putinov režim slični, te kako je upravo on postao adut u pregovorima o ulasku Švedske u NATO savez.
- Samo sam novinar, ali zalažem se za demokratske vrijednosti i ljudska prava. Branim novinarstvo i nastojim braniti prava svih segmenata društva, LGBT zajednica,Turaka, nemuslimana i tako dalje. Godine 2011. shvatio sam da se Erdogan, tadašnji premijer, vratio svojim "tvorničkim postavkama", dakle svojoj izvornoj radikalnoj islamističkoj agendi. Tada je odustao od demokratskog procesa, pokušao potkopati vladavinu prava u Turskoj i odustao od reformskog procesa. Turska je inzistirala na miru i stabilnosti tijekom njegova prva dva mandata na vlasti, te preuzela ulogu posrednika između Izraela i Sirije, Izraela i Palestine, Indije i Pakistana, Azerbajdžana i Armenije, kao i između Gruzije i Rusije. No nakon izbora 2011. odustaje od te politike i počinje izvoziti rat, sukobe, kaos i nestabilnost u susjedne zemlje i širu regiju - objasnio je Kenes.
Erdogan poput kalife
Novinar dalje priča kako je Erdogan na izborima 2011. godine dobio je gotovo 50% glasova i tada shvatio da može iskoristiti pobune naroda u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku kao priliku da postane lider ne samo u Turskoj, već i u cijelom islamskom svijet, te da vlada poput kalife, unatoč tome što je Turska sekularna zemlja i demokracija. U nedostatku instrumenata ili posrednika da to postigne, morao je izmisliti nove instrumente koristeći radikalne islamističke skupine, islamističke terorističke organizacije i džihadiste za provođenje svoje političke agende. Tu je taktiku koristio u Siriji, Iraku, Libiji i Egiptu, dodaje Kenes.
- Da bi osigurao njihovu pomoć, trebao mu je novac, ali nije mogao koristiti legalna javna sredstva za financiranje ilegalnih džihadističkih organizacija diljem svijeta. Zato je korupcijom i pranjem novca stvorio imovinu kako bi financirao i podržavao ovu vrstu nedopuštene aktivnosti. Početkom 2012. Turska je primjerice oprala milIjarde dolara iranskog režima. Kako se Erdogan sve više udaljavao od demokracije i ljudskih prava, moja je kritika bila sve oštrija. Krajem 2011. već sam bio meta čestog linča velikih medija, naravno po nalogu Erdoganova režima. Nakon korupcijskih skandala 2013. koji su razotkrili nezakonite radnje njegove obitelji i članova njegove vlade, očistio je suce, tužitelje i policajce koji su ih otkrili. U 2014. čak je izmislio novo takozvano “pravno” tijelo, koje je funkcioniralo kao državni sud - dodao je novinar.
Režim ga je više puta zatvarao, jednom čak i hapsio i strpao u zatvor. Zahvaljujući međunarodnom pritisku i odgovoru međunarodnih tiskovnih tijela i organizacija za ljudska prava, Kenesa nisu mogli dugo držati u zatvor. No mnogi od njegovih kolega prošli su mnogo gore i još uvijek su u zatvoru zbog razotkrivanja Erdoganovih odnosa s džihadističkim organizacijama, kao i radi otkrivanja korupcije i shema pranja novca.
Kenes tvrdi kako je Erdoganov režim, slanjem tisuća kamiona punih streljiva i oružja, podupirao džihadističke i terorističke skupine iz kojih je kasnije nastao ISIS.
Erdogan i Putin
Naravno Kenes nije mogao, ne dotaknuti se i usporedbe Erdogana s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
- Oboje su autokrati i diktatori. U državama kojima vladaju nema slobode izražavanja ni slobodnog tiska, nema organizacija civilnog društva, nema vladavine prava, nema neovisnih i nepristranih sudova, nema demokratskih institucija, niti poštenog natjecanja između političkih stranaka. Dakle, razlika među njima nije tako velika. Jedina stvarna razlika je u tome što Erdogan nema toliko moći niti unutarnjih resursa da nametne svoju tiraniju kao Putin u međunarodnoj sferi. U tom pogledu Putin je mnogo moćniji od Erdogana. Ima li Erdogan isti kapacitet kao Putin? Ne mislim tako. No iz moje perspektive, Erdogan je na neki način puno veće zlo od Putina jer dok je Putin samo tiranin, Erdogan ima specifičnu ideologiju koja normalizira svaku nehumanu aktivnost. Ne preza od terora za promicanje svoje političke agende. On će bez problema upotrijebiti terorističke skupine za ostvarenje svojih ciljeva- priča Kenes.
- Ako pitate ljude na ulici: "Koga se najviše boje u Turskoj?" neće spominjati Hezbollah ili PKK. Reći će: "Erdogana". Njegov režim terorizira ne samo vlastito stanovništvo već i ljude u susjednim zemljama koristeći sredstva čistog terora i sve instrumente ugnjetavanja, potiskivanja i zastrašivanja, uključujući i takozvane pravne instrumente za obračun sa svojim kritičarima- dodaje.
Kenes tvrdi i kako su mnogo njegovi prijatelji zatvoreni bez ikakve zakonske osnove, te kako sada režim koristi čak i njihovu djecu u svojoj političkoj igri.
- Erdoganov režim zatvara čak i trudnice, koje moraju rađati u policijskom pritvoru. Većina tih žena samo su kućanice koje nemaju nikakve veze s politikom, nasiljem ili državnim udarima. Njihov jedini zločin je biti žena nedužnog učitelja ili inženjera kojeg je Erdogan označio kao terorista- poručuje.
Bijeg u Švedsku
Erdoganov režim konfiscirao je svu Kemasovu imovinu u Turskoj. Nakon pokušaja državnog udara u srpnju 2016., bio je prisiljen ilegalno prijeći granicu između Turske i Grčke jer mu je 2015. oduzeta putovnica.
- Skrivao sam se u Istanbulu, promijenio sam tri adrese u tri tjedna, a onda sam uz pomoć nekih prijatelja kontaktirao krijumčare ljudi kako bih dobio prolaz do Grčke. Izgubio sam sve u Turskoj, nisam imao velika očekivanja od zemlje domaćina. Tražio sam samo zemlju koja bi zadovoljila moje potrebe za preživljavanjem. Na Maslowljevoj piramidi potreba, očekivao sam samo da će zadovoljiti one najniže za sebe. No jednom kada sam stigao u Švedsku, znao sam da moram nastaviti svoju borbu: ne samo izgraditi život za sebe u Švedskoj, već postati glas za potlačene u Turskoj- rekao je Kenes.
Erdogan sada koristi Kenesovo ime kao adut u pregovaranju oko ulaska Švedske u NATO savet.
- Sama ideja se čini glupa, čak i smiješna, staviti u istu ravan pregovore o članstvu u NATO-u i moje izručenje. To je asimetrična situacija iz perspektive Švedske, ali vjerujem u švedski pravni sustav i nadmoć zakona u ovoj zemlji. Za dva do četiri tjedna trebali bi objaviti svoju odluku. Ne mislim da će me švedske vlasti deportirati. Mislim da Erdogan nema šanse - zaključuje Bulent Kenes.