Predsjednik SAD-a Donald Trump rekao je nekim članovima Kongresa da razmatra mogućnost vojne akcije u Siriji u znak odmazde za napad kemijskim oružjem na grad Kan Šejkun u kojem je poginulo više od 70 osoba, među njima mnogo djece, a ranjeno je najmanje 160.
Trump je dotičnim članovima Kongresa rekao da dobro shvaća ozbiljnost situacije, rekao je izvor upoznat s razgovorima za CNN.
Trump nije čvrsto odlučio da će krenuti s vojnom akcijom, ali je rekao da diskutira o svim mogućim opcijama s ministrom obrane Jamesom Mattisom. Prema istom izvoru CNN-a, Trump se pouzdaje u prosudbu svojeg ministra obrane, kojega iz ratničkih dana svi znaju po nadimku Mad Dog (Bijesni pas).
Drugi američki dužnosnici rekli su za CNN da Pentagon ima više nego dovoljno mogućnosti da napadima osujeti sirijski arsenal kemijskog oružja, s čime je upoznata i administracija. Nekoliko je opcija na stolu, ali zasad nije donesena odluka o eventualnom napadu na Asada.
New York Times je u međuvremenu izvijestio da u Pentagonu razvijaju planove za vojnu intervenciju na Siriju, nakon što su s velikom dozom sigurnosti zaključili kako je Asadov režim odgovoran za spomenuti napad bojnim otrovom. NYT javlja i da je ministar Mattis u društvu šefa združenog stožera i drugih generala otuputovao u Floridu kako bi u Trumpovoj blizini razradio strategiju.
Nakon što je Bijela kuća u prvoj reakciji na kemijski napad dosta bizarno optužila bivšeg predsjednika Obamu kao odgovornog za stanje u Siriji, Trump je u srijedu promijenio ton i nazvao napad "odvratnim činom" koji je promijenio njegov pogled na sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, kojeg zapadne sile drže odgovornim za taj zločin.
- Jučerašnji kemijski napad, užasni kemijski napad usmjeren protiv nevinih ljudi, uključujući žene, malu djecu, čak i prekrasnu malu djecu, njihova smrt je napad na čovječanstvo - rekao je Trump.
- Ove odvratne akcije Asadova režima ne mogu se tolerirati. SAD stoji s našim saveznicima diljem svijeta u osudi ovog užasnog napada i svih ostalih užasnih napada - zaključio je Trump.
Osim Trumpa, zajedničku izjavu za medije dali su i prekaljeni republikanski senatori John McCain i Lindsey Graham koji su danas pozvali na vojnu intervenciju, s preporukom da se formira međunarodna koalicija koja će prizemljiti Asadove zračne snage.
- Slažemo se s predsjednikom da je Asad prevršio mjeru sa svojom posljednjom upotrebom kemijskog oružja. Poruka SAD-a mora biti da se ovo neće dozvoliti. Moramo pokazati da Asada sada ne može niti neće zaštiti ni jedna strana sila. On mora platiti za ovaj užasavajući napad - rekli su McCain i Graham koji su naglasili da je ključna stvar "prizemljenje" Asadovih zračnih snaga jer bi tako ostao bez mogućnosti upotrebe kemijskog oružja ili improviziranih bačva-bombi koje zapravo ubijaju najviše civila.
Ako Trump zaista udari na Asada to će biti prilično spektakularna promjena pozicije, budući da su još prošlog tjedna iz administracije novog predsjednika naglasili da im Asadova smjena nije prioritet. Jedan od razloga za to leži u činjenici da otpornog diktatora zapravo nema tko zamijeniti, s čime se mučio i prethodni šef u Bijeloj kući, Barack Obama.
Osim potpuno rastrojene opozicije u Siriji, u mnogim dijelovima zemlje premrežene džihadističkim skupinama, Trumpu problem prema potencijalnoj intervenciji predstavlja i činjenica da SAD zapravo i nema previše interesa u Siriji, osim možda održavanja imidža globalne velesile. Nadalje, dugotrajne vojne intervencije u Afganistanu i Iraku, koje su rezultirale gubitkom života nekoliko tisuća američkih vojnika, ohladile su apetit javnosti i političara za novim sukobima u državama na Bliskom istoku (ili bilo koje drugom mjestu). To je prije četiri godine jasno saznao Obama kada je Kongres odbio njegov prijedlog da se napadnu pozicije Asadova režima.
I na kraju, iako je drugačiji ton iz Bijele kuće, a i zgrade UN-a u kojoj se američka ambasadorica Nikki Haley emotivno obrušila na Asada i Rusiju, razveselio tradicionalne američke saveznike, valja imati na umu da je Trumpova vanjska politika prije svega izolacionističkog karaktera. A u takvoj politici vojnim intervencijama da drugom kraju svijeta mjesta nema.