Trg Svetog Petra bez blagdanskog ugođaja? Nastale neočekivane komplikacije oko Papina božićnog stabla

Papa ostaje bez božićnog stabla na Trgu Svetog Petra u Vatikanu. Barem zasad. Nije riječ o drvcu, jer ondje obično Papi pod (službeni) prozor usade nešto tridesetak metara visoko, jelu ili smreku.

Država Vatikanskoga Grada niti kupuje, niti dovozi, nije crkveni običaj plaćati, milije joj je ako ima tko će dati. Ne zove se to slučajno: milodar. A darodavaca dosad nije manjkalo, jer znaju da će ih spominjati po medijima, barem u potpisu pod vazda sličan snimak stabla nasađenoga pored svejedno vazda višeg obeliska. Jednom je tako, dok je Hrvatskoj još bilo do afirmacije, na Trg Svetog Petra prispjela i jela iz Gorskog kotara. Nekada su se gurale alpske i prialpske oblasti, poput Tirola. Ili Štajerske. Ili Kranjske.

Sada je izbor sveden na talijansku periferiju, pa su se temeljito posvađale dvije snažne konkurentice: Agnone, 4600 stanovnika u moliškom kotaru Iserniji, te Rosello, 180 stanovnika u abruceškome kotaru Chietiju. Izbor je, ove godine, pao na oblast Abruzzo, ali je šuma, u kojoj je odabrano stablo (mora biti snažno, visoko, podjednako popunjeno sa svih strana i na svim razinama, da ga je dostojno snimati), u suvlasništvu tih dviju općina.

A onda su se, kao u onome iriverentnom vicu o partizanima i Nijemcima, umiješali lugari. Odabrana je obična ("bijela") jela, u jeliku namijenjenome i za sječu, ali i ona je sada zaštićena vrsta, a i područje je označeno kao zona od interesa Evropske unije. Naravno da se smije sjeći – ali kako bi službenici, kako Italije, tako i Unije, zaradili kruh svoj svagdanji ako ne bi imali prilike proučiti slučaj, dati odobrenje, udariti žig i naplatiti taksene marke. Nije to jednostavan posao, traži proceduru, koja traje – kažu lugari – barem mjesec dana.

Evo je polovica studenoga, znači do polovice prosinca, a onda valja sjeći, piliti, umotati, voziti, i sve ostale radnje, potrebne da očito nedovoljno reprezentativan mediteranski barokni trg napokon zadobije botaničko obilježje alzaških šuma, valjda presudno za autentičan ambijent jaslica u antičkoj Judeji. Sve dok se jednom ne pobune i vatikanski konzervatori.